Ovdje je kindapovana tročlana porodica: Đokići oteti za manje od dva minuta nakon izlaska iz kuće

    0
    907

    Goran (57), Gordana (56) i Lidija Đokić (25) iz Aleksinca, čija su tijela pronađena spaljena na području sela Moravac, oteti su manje od dvije minute nakon izlaska iz kuće Goranove majke u ovom aleksinačkom selu, piše “Blic”.

    Toliko je vremena potrebno, naime, da se stigne od kuće obitelji Đokić u kojoj su boravili, do križanja na glavnoj cesti u Moravcu, gdje su umjesto u Aleksinac gdje žive, krenuli u suprotnom smjeru prema Tešici, koja je siguran znak da su tada već oteti.

    – Nakon što je napustio majčinu kuću, Goran je morao stati na tri mjesta, pa se pretpostavlja da je to bio trenutak kada ga je skočio otmičar koji je vjerojatno imao pomoćnika. Otmica se najvjerojatnije dogodila na raskrižju s glavnom cestom Žitkovac – Tešica jer s desne strane nema kuća cijelom dužinom ulice koja vodi od željeznice, a s druge strane dvorište je ograđeno ogradom i zelenilom. .

    Nakon što je napustio majku, Goran se morao prvi put zaustaviti na križanju ulica Moravske i Milentija Popovića, no malo je vjerojatno da su otmičari na njih skočili jer s obje strane ulice postoje kuće.

    Morao se zaustaviti ispred pružnog prijelaza, ali ni to mjesto nije najpogodnije jer vozila mogu prijeći bez potpunog zaustavljanja, samo usporavanjem, tako da spomenuto raskrižje s glavnom cestom ostaje najsigurnije mjesto otmice , kaže naš sugovornik.

    Naravno, nije isključen kao mogući smjer istrage te da ga je, duž cijele ove rute, zaustavila osoba koju dobro poznaje, jer u suprotnom ne bi stao.

    -Goran je prije dvije godine bio meta napada i pljačke, nakon čega je bio izuzetno oprezan. Dobro je vodio računa o tome tko je oko njega dok je bio na ulici i sigurno se neće zaustaviti na nekom nepoznatom muškarcu već samo na nekome kome vjeruje. Druga je mogućnost da su ga otmičari zaskočili kad se zaustavio na raskrižju. Čak i da je naoružan, ne bi imao vremena reagirati, pogotovo jer su u automobilu bile njegova supruga i kći, čije živote sigurno ne bi doveo u opasnost. Moguće je da je naoružani napadač dotrčao do automobila, prijetio oružjem i ušao u vozilo. Ako je sjedio na stražnjem sjedalu gdje mu je bila kći, Goran je morao slušati naredbe, kaže izvor Blica.

    U početku su se Đokići nadali da će sve završiti samo pljačkom, ali nade su počele nestajati dok su odmicale u tamu, kroz neosvijetljene zemljane staze, između polja i kukuruzišta. Može se samo pretpostaviti koliki su intenzitet straha bili izloženi dok su se tih deset minuta vozili kroz mrak.

    Mjesto koje su otmičari odabrali za likvidaciju očito je dobro odabrano jer je to najudaljenije mjesto od Moravca. Mjesto koje mještani zovu “Dudina bara” nalazi se pedesetak metara od obale Južne Morave i uglavnom je poznato ribarima. Noću nema živog čovjeka na udaljenosti od najmanje tri kilometra pa plače i vrišti, ne bi imao tko čuti. Osim buke vjetra u krošnjama topole, huka rijeke i automobila koji jure obližnjom autocestom, nema drugih zvukova. Čak i danas, dan nakon otkrića tijela i monstruoznog zločina, mjesto izgleda sablasno mirno. Izgledao bi kao svaki zabačeni kutak prirode, da nije bilo oštrog mirisa paljevine koji je i dalje lebdio nad jamom u koju su bačena spaljena tijela.

    Stanovnici Moravca šokirani su zločinom koji je potresao cijelu Srbiju. U strahu, kad padne mrak, malo ih se može vidjeti na ulici.

    – Sinoć sam izašao na ulicu, nigdje nikoga. Svi su se zaključali u kuće. Kako i ne bi bilo kada se u našem selu dogodio tako monstruozan zločin. I što je najgore, onaj koji je to počinio još je na slobodi, kaže stanovnik Moravke, tražeći anonimnost

    LEAVE A REPLY