Više javno tužilaštvo u Zaječaru, koje je nadležno za istragu u vezi sa ubistvom male Danke Ilić iz Bora, izdalo je nalog za pregled snimaka sa kamera koje su zabilježile događaje u trenutku kada je dvogodišnja djevojčica nestala. Prema informacijama do kojih je došao Kurir, kamere se nalaze na lokacijama gdje su primjećeni osumnjičeni.
–Istražuje se sadržaj snimaka sa tri različite kamere. Dvije kamere su postavljene na kućama u Banjskom Polju, a novina je da je treća kamera postavljena na zgradi u kojoj živi porodica Ilić u Boru. Ova analiza je ključna kako bi se precizno rekonstruisao vremenski tok događaja, jer su snimci sa amaterskih kamera, koje nisu najbolje podešene. Vještačenje će biti obavljeno u Beogradu, i očekuje se da će trajati najviše deset dana – saznaje se nezvanično iz tužilaštva.
Više javno tužilaštvo u Zaječaru nastavlja rad na istrazi, iako su svi svjedoci već saslušani i dali svoje izjave, a svi materijalni dokazi su detaljno pregledani. Iako osumnjičeni više neće biti pozivani na saslušanje, to ne znači da je istraga završena.
–Trenutno se vrši precizno poređenje vremena, u sekundama, kako bi se utvrdilo ko je gdje bio i s kim je bio u trenutku kada je Danka nestala. Tužilaštvo mora podići optužnicu do 26. septembra, ili će osumnjičeni morati biti pušteni na slobodu. Iako se očekuje da će optužnica biti podignuta, još nije poznato kako će ona tačno glasiti – izjavio je izvor blizak slučaju za Kurir.
Podsećamo, Srđan Janković (50) iz sela Luka kod Bora i Dejan Dragijević (50) iz sela Zlot osumnjičeni su da su 26. marta u Banjskom Polju službenim vozilom JKP “Vodovod”, gdje su zaposleni, udarili dvogodišnju Danku, koja je izašla na put. Obojici je pritvor produžen do 26. septembra, što je rok za podizanje optužnice, ali i krajnji datum za njihovo eventualno puštanje na slobodu.
O SLUČAJU MALE DANKE ILIĆ
Misteriozan nestanak dvogodišnje Danke Ilić iz Bora potresao je Srbiju i izazvao duboku tugu i zabrinutost u cijeloj zemlji. Priča o maloj Danki, koja je jednog dana jednostavno nestala bez traga, postala je simbol bola i neizvjesnosti koja razara porodice suočene s takvim tragedijama. Iako je prošlo nekoliko mjeseci od njenog nestanka, pitanja o tome šta se dogodilo tog kobnog dana još uvijek ostaju bez odgovora.
Danka Ilić bila je vesela, radoznala djevojčica, omiljena među susjedima i voljena od strane svoje porodice. Tog martovskog jutra, porodica Ilić nije ni slutila da će njihov život biti nepovratno promijenjen. Danka je, kao i obično, bila vani, igrajući se ispred kuće u Banjskom Polju, malom naselju nedaleko od Bora. U jednom trenutku, njena majka primijetila je da je više nema. Prvo je mislila da se djevojčica sakrila u igri, ali kada je prošlo nekoliko minuta, a Danku nigdje nisu mogli pronaći, u njihov dom se uvukla panika. Ubrzo su svi članovi porodice, komšije, pa čak i prolaznici, krenuli u potragu, ali od Danke nije bilo ni traga.
Potraga je ubrzo proširena na širu oblast, a u nju su uključene policija, lokalni volonteri, pa čak i specijalne jedinice s psima tragačima. Mediji su pratili slučaj iz sata u sat, a narod je bio u šoku i molitvama podržavao porodicu Ilić. Ipak, i pored svih napora, Danka je ostala neizvjesna. U danima koji su slijedili, bilo je mnogo spekulacija o mogućim scenarijima – od nesretnog slučaja do zle namjere, ali nijedna teorija nije pružila odgovor.
Kako je vrijeme prolazilo, policija je počela sužavati krug sumnjivih osoba. Dva radnika JKP “Vodovod”, Srđan Janković i Dejan Dragijević, ubrzo su se našli u centru istrage. Njih dvojica su tog dana bili na dužnosti u blizini mjesta gdje je Danka posljednji put viđena. Sumnja je pala na njih kada je otkriveno da su svojim službenim vozilom bili u neposrednoj blizini kada je djevojčica nestala. Pretpostavljalo se da bi mogli biti povezani s njenim nestankom, ali su tvrdili da nemaju nikakve veze s tim događajem.
Više javno tužilaštvo u Zaječaru, zaduženo za ovaj slučaj, suočilo se s mnogim izazovima u pokušaju da rasvijetli istinu. Istražitelji su pregledali sve dostupne dokaze, saslušali svjedoke, analizirali telefonske zapise i nadzorne snimke s kamera u okolini. Posebna pažnja posvećena je veštačenju snimaka s tri kamere – dvije postavljene na kućama u Banjskom Polju i jedne sa zgrade u Boru, gdje živi porodica Ilić. Ove snimke su morale biti precizno analizirane kako bi se utvrdio tačan vremenski sled događaja. Problem je bio u tome što su kamere bile amaterske, pa su se snimci morali dodatno obraditi u Beogradu.
U međuvremenu, porodica Ilić živjela je u neizvjesnosti, suočavajući se s najgorim strahovima i nadom da će im se voljena Danka vratiti. Svaki dan bez vijesti bio je poput noža u srcu, a njihova bol postajala je sve dublja.
Kako se bližio rok za podizanje optužnice, pritisak na tužilaštvo je rastao. Prema zakonu, optužnica mora biti podignuta do 26. septembra, ili će osumnjičeni biti pušteni na slobodu. Iako je sve ukazivalo na to da će tužilaštvo podići optužnicu protiv Jankovića i Dragijevića, ostalo je nejasno kako će ona biti formulisana i na osnovu kojih dokaza će se zasnivati.
Ovaj slučaj otvorio je mnoga pitanja o sigurnosti djece, odgovornosti institucija i osjetljivosti društva na ovakve tragedije. Za mnoge, Danka je postala simbol nevinosti koja je nestala u svijetu punom opasnosti i neizvjesnosti. Bez obzira na to kakav ishod imala istraga, jedno je sigurno – bol porodice Ilić nikada neće potpuno nestati, a sjećanje na malu Danku zauvijek će ostati urezano u srcima svih koji su pratili ovu tragičnu priču.
Kao što se često dešava u ovakvim slučajevima, pravda možda neće donijeti mir, ali je neophodna da bi se barem djelimično zatvorilo poglavlje koje je donijelo toliko tuge i patnje. Porodica i prijatelji Danke Ilić nastavljaju živjeti s nadom da će se jednog dana saznati puna istina o njenom nestanku, i da će ona, na neki način, biti pravno i moralno zadovoljna.
