Novogodišnji praznici ne mogu proći bez filmova “Hajde da se volimo”. Svi vole gledati lijepu Brenu na raznim događanjima. Prvi dio je snimljen 1987. godine i većina ga smatra najboljim od sva tri dijela.
Generacije su odrasle uz ovo ostvarenje i ono danas bilježi visoku gledanost kad god se prikaže, a mlađu publiku ostavlja bez daha scena Breninog skoka sa Starog mosta u Neretvu u Neretvu bježeći od otmičara.
No, starijoj publici je poznato da je pjevačica u ovoj sceni koristila kaskadera. Skok je izveo Jadranko Fink.
Priča o slavnom Mostarcu, koji je u to vrijeme važio za jednog od najboljih skakača u Jugoslaviji, tjera suze na oči.
Ekipa Kurira posjetila je Mostar u ljeto 2020. godine i zatekla njegovog brata Gorana tik uz Neretvu ispod čuvenog mosta. Tada je bio u mirovini, ali je radio s turistima, vozio ih brodom po Neretvi. Priču o svom bratu rado je podijelio s nama, a vratio se i u vrijeme kada je sniman film “Hajde da se volimo”.
I sam se pojavio u poznatoj produkciji.
– Bio sam dvojnik jednog Breninog otmičara. Nosio sam mantiju. Skočio sam s mosta i zato su me platili manje od brata, ali je i moj honorar bio zadovoljavajući, otprilike duplo veći od Jadrankovog – prisjetio se Goran kojemu je razgovor o bratu izmamio suze na oči.
– “Hajde da se volimo” snimljena je 1987. godine. Brena je sa filmskom ekipom došla u Mostar, tamo su bili četiri dana. Sjećam se da je bila jako fina djevojka, iako je već bila najveća zvijezda u zemlji. Reditelj Aleksandar Đorđević vidio je mog brata baš ovdje na mostu. Jadranko je bio skakač. Bio je konstitucijski prikladan za Brennina dvojnika. Bio je visok i vitak poput nje. Direktor je prišao Jadranku, dao mu ponudu koju je on odmah prihvatio. Našminkali su ga, stavili mu plavu periku, obukli ga u Brenninu garderobu i on je skočio. Budući da je na glavi nosio sunčane naočale, rasjekle su mu čelo kad je glavom udario u vodu – prisjeća se Goran i otkriva jedan detalj:
– Moj brat je skočio, a Brena je bila u plićaku i izronila je iz vode kao da je iskočila.
Goran je otkrio da je Jadranko dobro plaćen za ovaj posao.
– Platili su mu milijun dinara. Tada su to bile četiri, pet plaća. Kada bi se to preračunalo u sadašnju vrijednost, to je oko 3000 konvertibilnih maraka, dakle oko 1500 eura. Bio je to izvanredan honorar, bio je presretan. Nakon toga postao je još popularniji, iako su mnogi već znali za njega zbog skokova koje je izvodio.
Jadranko je poginuo 1993. godine u ratu. Ubijen je iz snajpera. Njegovo ime uklesano je u betonske stepenice koje vode od mosta do same Neretve.
