Svetlana Ceca Ražnatović je provela četiri mjeseca u Centralnom zatvoru 2003. godine zbog optužbi za nelegalnu prodaju deset fudbalera FK Obilić i nedozvoljeno posjedovanje 11 pištolja, u okviru akcije “Sablja”, zajedno sa svojom sestrom Lidijom.
Iako rijetko govori o tom periodu, čuvarka Centralnog zatvora sada je otkrila pojedine aspekte. Ona tvrdi da Ceca nije bila izuzetak u tretmanu u odnosu na ostale zatvorenice, ne uživajući posebne privilegije, i naglašava da je pjevačica teško podnosila vrijeme provedeno iza rešetaka.
“Svetlana Ceca Ražnatović nije imala poseban tretman tokom boravka u našem zatvoru; postupali smo prema njoj jednako kao prema svim ostalim zatvorenicama. Nije bilo lako za nju, često je iskazivala emocije kroz suze, a jednog dana je iz bijesa čak sama počupala svoju nadograđenu kosu. Prvobitno je smještena bila sama u ćeliji, ali je kasnije premještena u zajedničku sobu sa još nekoliko žena, iako je izražavala želju da ostane sama.
Osjećala je frustraciju zbog nemogućnosti pušenja cigarete kad god poželi, pa nas, čuvarke, često pozivala da joj zapalimo cigaretu, iako smo bile svjesne da to nije u skladu s pravilima. Ponekad bismo je zamolile da nam otpjeva nešto, a kao uzvrat bi tražila da joj zapalimo cigaretu”, svjedoči čuvarka Centralnog zatvora. Ona ističe da je Ceca morala proći kroz istu zakonsku proceduru kao i svi drugi privedeni.
“Ceca zaista nije bila podvrgnuta nikakvom specifičnom tretmanu. Prilikom hapšenja, standardna procedura obuhvatala je skidanje do gole kože, detaljan pregled, da budem preciznija, i izvođenje kašljanja. Sve zatvorenice morale su proći kroz taj proces kako bismo se uvjerile da nema ničega skrivenog. Ceca, naravno, nije bila oduševljena time, ali je morala poštovati pravila.
Njena sestra Lidija boravila je u sobi sa Dafinom Milanovićem, čuvenim kreatorom Dafiment banke, tako da Ceca nije imala nikakav kontakt s njom. Često je iskazivala emocije kroz suze, a jednog dana je, iz bijesa, čak i sama počupala nadogradnju kose. Iako je prvobitno bila smještena sama u ćeliji, kasnije su je premjestili u zajedničku sobu sa nekoliko drugih žena, iako je izražavala želju da ostane sama. Nije joj bilo lako zbog nemogućnosti pušenja cigarete kad god je želela, pa nas, čuvarke, često je zvala da joj zapalimo cigaretu, ali to nije bilo moguće zbog pravila. Ponekad bismo je zamolile da nam otpjeva nešto, a ona bi zauzvrat tražila da joj zapalimo cigaretu.”
“Nakon četvoromesečnog pritvora, pevačica je bila primorana provesti osam meseci s nanogicom u svojoj vili na Dedinju.”