Semir Hadžić, mladić čija je životna priča ispunjena izazovima i preprekama, započeo je svoj put u dječjem domu na Bjelavama u Bosni i Hercegovini, gdje je odrastao nakon što je ostavljen kao dojenče u rodilištu.
Izazovi stereotipa i diskriminacije pratile su ga i nakon što je napustio dom, posebno usmjereni na djecu bez roditeljske skrbi i one koji su odrasli u sličnim ustanovama. Iako je završio osnovno i srednje obrazovanje u okviru doma, i sam je priznao da su mu prvi koraci i riječi izgovoreni u krugu tog domaćinstva.
Unatoč tom početku, Semir je otkrio da ima braću i sestre, ali ih nikada nije upoznao. Tek kad je napunio 18 godina, njegova je jedina želja bila ponovno se susresti s majkom, a ta želja na kraju mu je bila ispunjena.
Međutim, susret s majkom nije bio onakav kakvim ga je Semir priželjkivao. Nakon lažnih suza, osmijeha i zagrljaja, shvatio je da je susret bio ispunjen lažnim emocijama. Ovaj susret ispunjen je razočaranjem, ostavljajući Semira s bezbroj neodgovorenih pitanja.
Iako se suočavao s teškoćama i razočaranjima, Semir je odlučio potražiti svog oca. Ovdje možete pogledati kako je ta potraga prošla.
