Kako se dogodila smrt Elvisa? To je pitanje koje intrigira od trenutka kada je legendarni muzičar pronađen mrtav na podu kupatila u Grejslendu 16. avgusta 1977. godine.
Iako je osnovna priča o njegovoj smrti dobro poznata – da je Elvis Prisli umro sa samo 42 godine – mnogi detalji oko tog događaja i dalje su pod velom tajnovitosti i spekulacija. Bitne činjenice govore da je oko 14:30 popodne 16. avgusta 1977. godine njegova vjerenica Džindžer Olden lutala po vili Grejslend u Memfisu u Tenesiju tražeći ga. Prisli je trebao da se sprema za svoju najnoviju turneju, ali Džindžer je bila sve zabrinutija jer ga nije vidjela neko vrijeme.
Kada je primjetila da su vrata kupatila razbijena, Džindžer je ušla u sobu i, kako je kasnije opisala u svojim memoarima, „bila sam paralizovana dok sam gledala tu scenu“.
Džindžer je opisala kako je Elvis izgledao kao da je bio smrznut u sjedećem položaju dok se naslanjao na komodu, a onda je naglo pao naprijed, zadržavajući taj položaj, direktno na glavu.
Govorila je o tome kako je njegovo lice bilo prekriveno ljubičastim mrljama, dok su mu oči bile uperene pravo napred i ispunjene krvavocrvenom bojom.
Hitna pomoć je bila pozvana, a Elvis je prebačen u Baptističku Memorijalnu bolnicu u Memfisu u Tenesiju, gdje su lekari pokušali da ga ožive. Nažalost, njihovi napori nisu uspjeli, pa je Elvis Prisli proglašen mrtvim u 15:30, nešto više od sat vremena nakon što je pronađen.
Smrt Elvisa je ostavila svijet u tuzi, a mnoga pitanja ostaju nerešena. Jedno od najvećih pitanja koje intrigira javnost je kako je zaista umro Elvis Prisli?
Kada je Elvis umro, njegova smrt je bila poput munjevite vijesti koja je šokirala svijet. Svijet je izgubio pjevača koji je, prema riječima predsednika Džimija Cartera, zauvijek izmjenio američku popularnu kulturu. Njegova pogrebna povorka je okupila gotovo 100.000 ljudi koji su došli da odaju počast legendi.
Međutim, dok su se mnogi tada fokusirali na tužne trenutke i prisećanje na Elvisa, postojale su i mračne činjenice o stvarnom uzroku njegove smrti koje su tada bile zapostavljene. Zbog toga je pitanje kako je Elvis zaista umro ostalo otvoreno i neriješeno.
Istog dana kada je Elvis umro, tri ljekara – Erik Mjurhed, Džeri Fransisko i Noel Floredo – su obavili njegovu autopsiju. Ta procedura je trajala dva sata, a dok je još bila u toku, Fransisko je odlučio da se obrati medijima.
Fransisko je izjavio da su “preliminarni rezultati autopsije” pokazali da je Elvis Prisli umro od “srčane aritmije” – odnosno srčanog udara – i naglasio da nema dokaza koji bi ukazivali na to da su lijekovi bili uzrok smrti.
Međutim, ta izjava nije pružila potpuni odgovor na pitanje kako je Elvis Prisli zaista umro. Autopsija nije bila dovršena u trenutku kada je Fransisko dao svoju izjavu, a ni drugi ljekari nisu bili saglasni sa tim da se informacije tako brzo prezentuju javnosti.
Važno je napomenuti da je u vrijeme smrti Elvisa, bio veoma gojazan. Njegova nezdrava ishrana, koja je uključivala prženu hranu, puter od kikirikija, sendviče sa bananama i slično, bila je dobro poznata. Elvis je takođe patio od nekoliko zdravstvenih problema, uključujući dijabetes, visok krvni pritisak i glaukom. Iako se smatra da je njegova loša ishrana mogla doprinijeti njegovom lošem zdravstvenom stanju, postojao je složeniji odgovor na pitanje kako je doista umro.
Samo nekoliko nedjelja prije Elvisove smrti, trojica njegovih bivših tjelohranitelja su tvrdila da je pjevač bio zavistan od amfetamina. Kada je Francisko prvi put govorio za novinare, pitanje o zloupotrebi droge je bilo stalno prisutno. Međutim, on je izbjegavao da daje konkretne odgovore, ističući da će tačan uzrok smrti biti poznat nakon laboratorijskih analiza.
Kada je konačno stigao toksikološki izveštaj, izgledalo je da su ljekari pokušavali da nešto prikriju. Rezultati su otkrili da su u Elvisovoj krvi bili prisutni toksini iz deset drugih lijekova u vrijeme njegove smrti.
Postoji li krivnja za smrt Elvisa Prislija?
Elvis Prisli je postao zavistan od amfetamina u svojim ranim dvadesetim godinama. Ove supstance su tada bile legalne u Sjedinjenim Državama, ali Prisli je takođe koristio i antidepresive zbog problema s nesanicom. Kasnije je postao zavistan od droga koje je koristio kako bi se pripremio za koncerte i kako bi lakše zaspao. Jedan od doktora koji mu je pružao ove lijekove bio je dr Džordž C. Nikopulos, poznat kao „Dr Nik“.
Nikopulos je postao Elvisov lični ljekar i snabdjevao ga amfetaminima i barbituratima. On je tvrdio da Elvis nije vidio ništa loše u uzimanju lijekova od lekara, misleći da nije kao tipični narkoman koji koristi drogu s ulice. Međutim, neki su Nikopulosa smatrali saučesnikom.
Između 1975. i 1977. godine, Nikopulos je propisao Elvisu oko 19.000 doza lijekova. Tri godine nakon Elvisove smrti, Nikopulos je suspendovan, a kasnije mu je trajno oduzeta medicinska dozvola zbog prekomjernog prepisivanja lijekova pacijentima.
Iako je srčani udar bio zvanični uzrok smrti, mnogi su krivili Nikopulosa za Elvisovu smrt, a on je primao prijetnje smrću. Ipak, stvarni uzrok smrti možda je bio složeniji.
Jedan od neželjenih efekata dugotrajne upotrebe barbiturata je teška konstipacija. Postoji teorija da je Elvis, dok se naprezao u wc-u, previše opteretio svoje već oslabljeno srce. Kombinacija napora, gojaznosti, drugih bolesti i zloupotrebe droga može biti uzrok fatalnog srčanog udara u toaletu.
Ipak, pravi uzrok smrti Elvisa Prislija ostaje neizvjestan, a mnoga pitanja ostaju otvorena.