Dolazi iz Njemačke Cigo kad vidi svoju ženu trudnu :
– Ženooo, kako si trudna, kad ja nisam bio tu?!
A, ona će njemu:
-Kad si otišao, odnio si šećer, odnio si džem, čime ja da počastim kuma?
BONUS PRIČA:
Zemlja Smijeha i Nespretnosti: Pustolovine Profesora Klizavka
U jednoj maloj, živopisnoj zemlji, poznatoj po beskrajnim poljima šarenih cvjetova i kristalno čistim rijekama, živio je profesor Klizavko. Profesor Klizavko bio je poznat širom zemlje po svom neizmjernom znanju, ali i po svojoj nevjerovatnoj nespretnosti. Njegov život bio je neprekidna serija duhovitih nesporazuma i nezgoda koje su ga pratili gdje god bi krenuo.
Jednog sunčanog jutra, profesor Klizavko je odlučio da krene na putovanje do obližnjeg grada Veselogda, gdje je trebao održati predavanje o nauci smeha. Ovaj grad bio je poznat po svojoj stalnoj atmosferi radosti i smeha, pa je profesor bio uzbuđen zbog svog zadatka. Spakovao je svoj kofer, stavio svoj omiljeni šešir i krenuo na put.
Put do Veselogda bio je prepun izazova za nespretnog profesora. Najprije je, naravno, zaboravio ključ od kuće i morao se vratiti. Potom je na ulazu u voz srušio kofere drugih putnika, što je izazvalo opšti smeh. Putnici su već navikli na njegove avanture, pa su mu rado pomogli da se smesti u svoj kupe.
Nakon što je konačno stigao u Veselogda, profesor Klizavko je krenuo prema gradskoj vijećnici, gdje je bilo zakazano njegovo predavanje. Ubrzo je shvatio da je karta grada koju je imao u ruci bila iz prošlog stoljeća. Ulice su se promenile, nove zgrade su se pojavile, a on je završio u dvorištu lokalne škole.
Djeca su se igrala na odmoru i odmah su prepoznala profesora Klizavka. Počeli su ga pratiti i navijati, praveći malu povorku iza njega. Profesor je, zbunjen, pitao djecu za put do vijećnice. Djeca su odlučila da ga izvedu na pravi put, ali uz puno smijeha i zaustavljanja zbog profesorovih nespretnih padova preko njihovih igračaka.
Kada je konačno stigao na svoje odredište, predavanje je već trebalo da počne. Profesor je nervozno izašao pred publiku, ali umesto da se obrati, spotaknuo se o mikrofon i završio na podu. Publika je prasnula u smeh, a profesor je, zbunjen, ustao, namestio šešir i započeo svoje predavanje s osmijehom na licu.
“Dragi prijatelji,” rekao je, “nauka o smehu je vrlo ozbiljna stvar, kao što ste mogli primetiti iz mog dolaska ovamo!”
Svi su se smejali, ali su pažljivo slušali dok je profesor objašnjavao kako je smeh najbolji lek za dušu i telo. Njegovo predavanje bilo je prepuno smešnih anegdota iz njegovog života, a svaki put kada bi se nespretno spotaknuo ili ispustio knjigu, publika bi se smejala još glasnije.
Na kraju dana, profesor Klizavko je postao najomiljenija ličnost u Veselogdu. Svi su ga pozvali da ostane još nekoliko dana, kako bi ih naučio još više o smehu i možda, svojim nespretnostima, doneo još više radosti u njihov živote.
Profesor Klizavko se vratio kući sa osmehom na licu, znajući da je i pored svojih nespretnosti, ili možda baš zbog njih, uspeo da donese sreću i smeh ljudima. I tako je nastavio svoje avanture, donoseći smeh svuda gde bi otišao, uverivši se da je smeh zaista najbolji lek, čak i za nespretnog profesora kao što je on.
