Rođena u Tirani 31. srpnja 1998., Endi je započela svoju karijeru kao model već sa 15 godina. U studenom prošle godine, predstavljala je Albaniju na prestižnom natjecanju Miss Universe. Iako nije postigla izvanredan rezultat, njezina nevjerojatna ljepota ostavila je dubok utisak na mnoge.
Ona je odlučno demantirala nagađanja da je podvrgnuta estetskim operacijama zbog svojih gotovo besprijekornih crta lica. Istakla je da su se njene crte prirodno razvijale kako je odrastala i kako je njena težina varirala tijekom vremena. “Nikada se nisam podvrgla plastičnim operacijama. Štoviše, voljela bih da postoji tehnologija koja bi mogla dokazati moju potpunu prirodnoću“, izjavila je.
Iako je mlada, Endi je već imala priliku biti na naslovnicama časopisa “Harper’s Bazaar” u Grčkoj i Bugarskoj. Trenutno pohađa studij međunarodnih odnosa na Sveučilištu u Tirani i tečno govori četiri jezika: albanski, engleski, turski i talijanski. Njezina prisutnost izazvala je rasprave među srpskom zajednicom.
Enda je privukla pažnju mnogih Srba zbog čestog gestikuliranja rukama u obliku dvoglavog orla, što se smatra provokativnim zbog veza s idejom Velike Albanije. Taj politički pokret teži ujedinjenju svih etničkih Albanaca i regija u jednu cjelinu, bez obzira na to gdje sada žive ili su nekada živjeli.
BONUS PRIČA:
Pustolovine gospodina Lukavića
Bio jednom jedan gospodin po imenu Lukavić. Gospodin Lukavić je bio poznat u svom malom selu kao veoma lukav čovek. Njegova lukavost je bila toliko slavna da su ga ljudi često tražili savet kako da reše svoje probleme ili izbegnu nevolje.
Jednog dana, dok je gospodin Lukavić šetao kroz šumu, naišao je na malog skituljića koji je zaplakao jer se izgubio.
“Gospodine Lukaviću, molim vas, pomozite mi da nađem svoj put kući!” jecao je skituljić.
Gospodin Lukavić, sa svojim lukavim osmehom, reče: “Naravno, ali pre nego što te odvedem kući, reci mi šta si radio ovde u šumi.”
Skituljić, zbunjen, odgovori: “Pa, tražio sam skriveno blago koje su ljudi pričali da postoji u ovoj šumi.”
Lukavić se nasmeši i reče: “Pa, ako želiš pronaći skriveno blago, prvo moraš znati kako da se izvučeš iz šume, zar ne?”
Skituljiću se zasvetli u očima kad shvati Lukavićevu mudrost. “Da, gospodine Lukaviću, vodite me kući!”
I tako su krenuli putem kroz šumu, dok je Lukavić skituljiću pričao svoje priče o raznim avanturama i mudrostima koje je stekao tokom godina.
Kad su stigli do skituljićevog doma, njegova majka je bila veoma zahvalna gospodinu Lukaviću. “Hvala vam, dobri gospodine, što ste pronašli mog sina i vratili ga kući!”
Gospodin Lukavić se nasmešio i rekao: “Nema na čemu, draga gospođo. Uvek je važno znati kuda idemo, ali još važnije je zapitati se zašto i kako smo tamo stigli.”
Skituljićeva majka se nasmešila i rekla: “Učinićemo to da se ne izgubi ponovo!”
Od tog dana, skituljić je bio oprezan pri svojim avanturama, dok je gospodin Lukavić i dalje širio svoju lukavost i mudrost među ljudima svog sela.
