Čovjek vodi ljubav s ljubavnicom. Otvaraju se vrata sobe i upada njen muž, gorostas od 130 kila i dva metra, hvata ljubavnika svoje žene, iznosi ga na balkon i baca s četrnaestog kata. Dok pada čovjek razmišlja:
Bajka o Čudnovatoj Šumi i Smiješnom Zecu
U jednom dalekom kraljevstvu, duboko u Čudnovatoj Šumi, živio je zec po imenu Zekan Smiješak. Zekan nije bio običan zec – on je bio najsmješniji zec na svijetu. Njegova glavna zabava bila je praviti smiješne grimase i pričati šale koje su cijelu šumu držale u dobrom raspoloženju.
Jednog dana, dok je Zekan Smiješak skakutao kroz šumu, naišao je na staru vjevericu po imenu Vjera. Vjera je bila poznata po svom mudrom savjetovanju, ali je tog dana izgledala posebno zamišljeno.
“Zekane, dođi ovamo,” pozvala ga je Vjera, “imam jedan ozbiljan problem.”
Zekan se nasmijao, kao i uvijek, ali je pristupio Vjeri sa zanimanjem. “Reci mi, Vjero, kako mogu pomoći?”
“Vidiš,” započela je Vjera, “kralj šume, Lav Karlo, izgubio je svoj smijeh. Bez njegovog smijeha, cijela šuma je postala tužna i tmurna.”
Zekan je raširio oči i stavio šape na obraze. “To je strašno! Moramo mu vratiti smijeh što prije!”
Vjera je kimnula. “Ali to neće biti lako. Kralj Lav Karlo se zatvorio u svoj dvorac i ne želi nikoga vidjeti.”
Zekan je razmišljao nekoliko trenutaka, a onda se nasmijao. “Imam ideju! Moramo organizovati najluđu predstavu koju je šuma ikada vidjela. Ako to ne vrati kraljev smijeh, ništa neće.”
Tako su Zekan i Vjera okupili sve životinje iz šume. Ježek Jojica je donio svoju trubu, kornjača Karmen je pripremila baletsku tačku, a lisica Lena je smislila smiješne skečeve.
Došao je veliki dan. Šumski trg bio je pun životinja koje su nestrpljivo čekale predstavu. Kralj Lav Karlo je sjedio na svom prijestolju, izgledajući ozbiljno i sumorno.
Predstava je započela. Ježek Jojica je svirao trubu tako glasno da su mu bodlje počele vibrirati, što je izazvalo prvi osmijeh na kraljevom licu. Kornjača Karmen je plesala tako sporo da su svi počeli plakati od smijeha, uključujući i kralja. Ali vrhunac večeri bio je Zekan Smiješak, koji je izveo svoju najsmješniju grimasu – lice koje je izgledalo kao kombinacija ljenivca, sove i ribice.
Kralj Lav Karlo je prasnuo u smijeh tako glasno da je odjekivalo cijelom šumom. Svi su se pridružili smijehu, a Čudnovata Šuma je ponovo postala veselo mjesto.
“Zekane Smiješku,” rekao je kralj kroz suze smijeha, “nikada nisam vidio ništa tako smiješno. Ti si naš pravi junak.”
Od tog dana, Zekan Smiješak je postao najomiljeniji zec u cijelom kraljevstvu. Njegove šale i smiješne grimase postale su legendarne, a Čudnovata Šuma je zauvijek ostala sretno mjesto, zahvaljujući smijehu koji je donio.
I tako, dragi čitatelju, ako se ikada nađeš u Čudnovatoj Šumi i čuješ smijeh koji odjekuje među drvećem, znaj da je to zasluga Zekana Smiješka, najsmješnijeg zeca na svijetu.
