Dobar dan dragi naši, danas vam donosimo još jedan smiješan vic. Nadamo se da ćete uživati i od srca se nasmijati. Želimo vam lijep i ugodan dan i da vaše raspoloženje bude vedro kao i vrijeme. Do idućeg čitanja.
Naravno da ima i bonus priča samo za vas.
BONUS PRIČA:
Bila jednom jedna mala planinska varošica, okružena gustim šumama i visokim vrhovima. U njoj je živio mladić po imenu Stefan, poznat po svojoj snazi i spretnosti. Stefan je od malena radio na porodičnoj farmi i bio je vrlo vrijedan. No, unatoč njegovoj fizičkoj snazi, Stefan je imao jednu slabost – bio je veoma tvrdoglav i rijetko je slušao savjete starijih.
Jednog dana, dok je radio na polju, čuo je priče o čudotvornoj pećini koja se nalazila na najvišem vrhu planine iznad varošice. Govorilo se da ko god uspije da stigne do te pećine i pronađe zlatni kamen unutar nje, dobit će neizmjernu mudrost i bogatstvo. No, mnogi su pokušavali i nikad se nisu vratili.
Stefan, čuvši ove priče, odlučio je da pokuša. Iako su ga stariji seljani upozoravali da ne ide, govoreći mu da je put previše opasan, Stefan nije htio da ih sluša. “Ja sam dovoljno snažan da savladam sve prepreke”, mislio je. Tako je jednog jutra, prije izlaska sunca, krenuo na put.
Planina je bila surova i strma. Dok je Stefan napredovao, suočavao se s mnogim izazovima – od opasnih stijena do divljih zvijeri. No, njegova odlučnost i snaga su ga održavali na nogama. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, Stefan je počeo osjećati umor. Ali nije htio da odustane.
Kada je konačno stigao do pećine, bio je iscrpljen, ali i uzbuđen. Unutra je bilo mračno i tiho. Stefan je zapalio svoju baklju i počeo tražiti zlatni kamen. Kako je dublje ulazio u pećinu, osjećao je da nešto nije u redu, ali njegova želja za bogatstvom i mudrošću ga je tjerala naprijed.
Nakon dugog traženja, ugledao je nešto što je ličilo na zlatni kamen. Srećan, potrčao je prema njemu, ali čim ga je dotakao, zemlja pod njim se otvorila i Stefan je pao u duboku jamu. Pao je toliko duboko da je izgubio svijest.
Kada se probudio, našao se u potpuno tamnoj prostoriji. Nije znao koliko je vremena prošlo, niti gdje se nalazi. Kako je ležao tamo, sam i uplašen, shvatio je da je njegova tvrdoglavost bila njegov najveći neprijatelj. Da je samo slušao savjete starijih, ne bi sada bio u ovoj situaciji.
Dok je razmišljao o svojim greškama, iznenada je čuo tihi glas. “Stefane, ovdje si jer si htio prečicu do mudrosti i bogatstva. Ali mudrost se ne može dobiti bez strpljenja, a bogatstvo bez rada. Sada, da bi izašao odavde, moraš pokazati pravu mudrost.”
Stefan je shvatio da mora naučiti lekciju. Umjesto da paniči, počeo je razmišljati o svemu što je naučio u životu. Koristeći svoju snalažljivost, pronašao je izlaz iz jame, ali ne bez borbe. Kada je konačno izašao iz pećine, bio je iscrpljen, ali i promijenjen.
Vratio se u svoju varošicu, ne sa zlatnim kamenom, već s pravom mudrošću. Od tada, Stefan je bio poznat kao mudar i strpljiv čovjek, koji je uvijek slušao savjete starijih. Varošica je procvjetala pod njegovim vođstvom, a Stefan je naučio da su pravi blaga strpljenje, poniznost i znanje stečeno iskustvom.
Priča o Stefanu proširila se po cijelom kraju, i mnogi su dolazili da ga slušaju i uče od njega. On je uvijek govorio: “Nema prečica do pravog bogatstva u životu. Najveće bogatstvo je ono koje steknemo trudom i učenjem, a ne onim što mislimo da možemo dobiti na brzinu.”
I tako je Stefan živio dug i ispunjen život, znajući da je prava mudrost u razumijevanju vlastitih granica i učenju na greškama.
