Tokom istorije, mnoge žene su se isticale kao značajne figure, osvajajući slavu uprkos ogromnim teškoćama. Brojni ljudi su ih izlagali maltretiranju, a neki su čak pribegavali fizičkom nasilju. Na razne načine, odrastanje egipatske princeze Fawzije može se posmatrati kao priča iz bajke.
Svojom zapanjujućom sličnošću s legendarnim ljepoticama poput Hedy Lamarr i Vivien Leigh, odavala je utisak prave holivudske dive. Djetinjstvo je provela u predivnom okruženju palate Ras el-Tin u Aleksandriji, ispunjenom ljubavlju i srećom. 1942. godine, umjetnik Cecil Beighton, angažovan od strane magazina “Time”, ovjekovječio ju je kao zadivljujuću “azijsku Veneru,” ističući njeno savršeno lice u obliku srca i hipnotišuće, svijetloplave oči.
Njeno životno putovanje bilo je ispunjeno mnogim izazovima. Kada se osvrnula na prošlost, tugovala je ne samo zbog gubitka jedne, već dvije krune, jer je nakon udaje za iranskog šaha finansijska sigurnost njene porodice počela da propada. Rođena 5. novembra 1921. godine, kao najstarije dijete kralja Fuada I od Egipta i Sudana i njegove druge žene, Nazli Sabri, nosila je u sebi bogatu mješavinu egipatske i albanske krvi, što se jasno odražavalo u njenoj tamnoj kosi i upečatljivim plavim očima.
Nakon školovanja u Švicarskoj, postala je vrsna govornica tri jezika: arapskog, engleskog i francuskog. S bogatstvom, predanim suprugom i nevjerovatnom ljepotom, izgledalo je kao da je život pred njom bio ispunjen svim željenim blagodatima. Ipak, drevna mudrost “Čuvajte se ljubomore koju gajite” podseća nas da su tajne onih kojima najviše vjerujemo često izvan našeg poimanja. Da se Botticelli ponovo rodio i bio zadužen da stvori novu verziju svoje čuvene Venere, ali s afričkim nasljeđem, fotograf Cecil Beaton bio je uvjeren da bi princeza i kraljica Fawzia Fouad bila njegova nepogrešiva muza.
Beaton je bio očaran njenim licem u obliku srca, sjajnim plavim očima, zavodljivim usnama i savršenom kestenjastom kosom, zamišljajući kako bi ti prekrasni detalji savršeno oživjeli na platnu. Nije se ustručavao da je nazove oličenjem ljepote, dajući joj laskavu titulu “najljepše žene na svijetu.” Odrasla je u svijetu prepunom luksuza i stalnog divljenja, obožavana od strane svoje porodice i okoline.
Sklapanje dogovorenog braka često uključuje ujedinjenje dvoje ljudi prema volji trećih strana, umjesto na osnovu ličnih želja. Tako je i njen brak s Mohammadom Rezom Pahlavijem, budućim iranskim šahom, bio politički motivisan i organizovan od strane mladoženjinog oca. Ovaj savez nosio je ogroman značaj, jer je spojio dvije kraljevske dinastije – staru egipatsku lozu Ali, koja je vladala više od jednog vijeka, i mlađu iransku dinastiju, čiji je osnivač došao na vlast vojnim pučem samo nekoliko decenija ranije.
Vjenčanje je simbolično spojilo sunitsku princezu i šijitskog princa, naglašavajući vjersku raznolikost unutar njihovih kraljevskih loza. Međutim, uprkos početnim optimističnim predviđanjima, ovaj brak je od samog početka bio osuđen na neuspjeh. Šah je na početku naišao na snažan otpor od strane Fawzijinog brata, kralja Farouka, koji je bio nepopustljiv u svojoj nesklonosti da da pristanak za ovu uniju. Ipak, nakon što su njegovi savjetnici prepoznali stratešku korist koju bi ovaj savez mogao donijeti u jačanju regionalnog uticaja Egipta, Farouk je nevoljko popustio i dao svoje odobrenje.
Prije nego što su se vjenčali 15. marta 1939. godine, par je imao samo jednu priliku da se upozna, i to u veličanstvenoj palati Abdeen u Kairu. U skladu s Faroukovom sklonošću ka luksuzu i raskoši, njihovo vjenčanje bilo je prava ekstravaganca, s banketom koji je obuhvatao čak 20 bogatih slijedova. Proslava se nastavila i u Teheranu, gdje je na stadionu održano veličanstveno slavlje. Kada je 1941. godine Iran postao meta anglo-sovjetske invazije, Fawzia je postala carica nakon što je njen suprug naslijedio prijestolje, zamijenivši svog oca koji je otišao u egzil.
Nije iznenađujuće što je niz kulturoloških i osobnih razlika ubrzo stvorio jaz između Fawzije i njezinog supruga, na kraju dovodeći do raspada njihovog braka. Prelazak iz raskošnog okruženja bratovog dvora u Egiptu na mnogo skromniji život u Iranu bio je šok za Fawziju. Jasno je izrazila nezadovoljstvo, kritikujući francusku kuhinju koja je bila poslužena na njihovom vjenčanju u Teheranu, smatrajući je nedovoljno luksuznom, dok je iranske palače doživljavala kao skromne u poređenju sa raskoši na koju je bila navikla.
Fawzija je prolazila kroz turbulentne odnose sa svojom novom porodicom, posebno nakon što je postala žrtva nasilja jedne od svojih tetaka koja ju je napala, razbivši vazu o njenu glavu. Dok je trpjela ovakve tenzije, njen suprug je otvoreno održavao vanbračne afere, što je dodatno otežalo situaciju. Nakon rođenja njihove kćeri, Fawzija je donijela odluku da se distancira od svih kraljevskih obaveza. Često je koristila isključivo francuski jezik u komunikaciji i razvijala je sve dublje neprijateljstvo prema iranskim običajima i kulturi, čineći razdor sve većim.
Tražeći pomoć, Fawzija se obratila američkom psihijatru, koji joj je dijagnosticirao depresiju. Vijesti o njenom teškom stanju stigle su do Egipta, a delegacija je poslana da procijeni njeno zdravlje. Kada su vidjeli koliko je oslabila, sa izbočenim ramenima koja su nalikovala perajama izgladnjele ribe, njen brat je odlučno reagovao. Uspio ju je ubijediti da se vrati u Egipat. Tri godine kasnije, 1948. godine, njihov brak je i zvanično okončan njenim povratkom u Kairo, čime je započela novo poglavlje svog života.
Sud je objavio zvaničnu izjavu o povratku princeze Fawzije u Egipat, ističući zabrinutost za njeno zdravlje u perzijskoj klimi. Ova odluka dovela je do dogovora o razvodu između nje i muža, što je uključivalo i saglasnost sestre egipatskog kralja. Da bi razvod bio formalizovan, dogovoreno je da njihova kćerka, princeza Shahnaz, ostane u Iranu kako bi mogla nastaviti svoj odgoj i razvoj. Razvod je takođe službeno objavljen, naglašavajući zdravstvene probleme koji su uticali na kraljicu Fawziju.
Kao posljedica svih tih okolnosti, oboje su se složili da prekinu svoj brak. Uz to, naglašeno je da će razvod biti bez ikakvog uticaja na diplomatske odnose između Irana i Egipta. Nakon što je provela godinu dana kao zakonski slobodna, Fawzia je konačno pronašla novog partnera za brak. Godine 1949. dobila je prosidbu od Ismaila Husseina Shirina, uglednog ministra i cijenjenog člana egipatskog društva.
Ova veza trajala je sve do Shirinove smrti 1994. godine i dovela je do rođenja njihovo dvoje djece. I pored značajnih političkih prevrata u Egiptu, uključujući svrgavanje njezinog brata, kralja Farouka, 1952. godine, Fawzia je ostala nepokolebljivo privržena svom voljenom Kairu, gradu koji je smatrala svojim domom, sve do svoje smrti 2013. godine u Aleksandriji, u 92. godini života. Tokom svog života, Fawzia je prolazila kroz teške trenutke, ali je uspela da prevaziđe pad dinastije svoje porodice, raspad porodice Pahlavi, doživela je dve revolucije, izgubila nesretnog supruga i, na kraju, jedinu osobu koju je istinski volela.
Kairo, glavni grad Egipta, jedno je od najstarijih i najznačajnijih urbanih središta na svijetu. Smješten na obalama Nila, ovaj grad nije samo političko i ekonomsko središte zemlje, već i srce njene bogate povijesti i kulture. Sa svojom kombinacijom modernih građevina, drevnih spomenika i živopisnog uličnog života, Kairo predstavlja jedinstven spoj prošlosti i sadašnjosti.
Egipat je zemlja koja je od davnina privlačila pažnju putnika, istraživača i povjesničara. Njegova drevna civilizacija, koja se razvijala uz obale Nila, ostavila je neizbrisiv trag u ljudskoj povijesti. Piramide u Gizi, jedno od Sedam svjetskih čuda, svjedoče o majstorskoj arhitekturi i inženjerskim vještinama starih Egipćana. Svake godine, tisuće turista dolaze u Kairo kako bi se divili ovim veličanstvenim građevinama koje su stvorene prije više od 4.500 godina. Njihova monumentalna prisutnost izaziva divljenje i poštovanje, podsjećajući nas na nevjerojatne postignuća ljudske ruke i uma.
Pored piramida, Kairo nudi i bogatstvo drugih povijesnih lokaliteta. Muzej egipatskih antikviteta, koji se nalazi u središtu grada, dom je jedne od najvažnijih zbirki artefakata u svijetu. Tu su izloženi neprocjenjivi predmeti, uključujući Tutankamonovu zlatnu masku i druge dragocjenosti koje otkrivaju tajne drevnog Egipta. Posjetitelji muzeja mogu se diviti prelijepim skulpturama, mumijama i svakodnevnim predmetima koji su koristili stari Egipćani, a sve to donosi naslijeđe koje traje vjekovima.
Osim bogate povijesti, Kairo je također poznat po svojoj živopisnoj kulturi. Ulice su pune života, a tržišta, poznata kao “sukovi”, nude raznovrsnu robu, od začina i svile do ručno rađenih suvenira. Suk al-Mu’izz, jedan od najpoznatijih sukovima u gradu, pravi je raj za ljubitelje kupovine. Šarenilo boja, mirisi i zvukovi stvaraju nezaboravnu atmosferu koja odražava duh Egipta. Ovdje se može osjetiti puls grada, njegovi mirisi i zvukovi, a lokalni trgovci često pozivaju prolaznike da se zaustave i istraže njihove proizvode.
Kairo je i centar islamske kulture, s brojnim džamijama i vjerskim institucijama koje svjedoče o bogatoj duhovnoj tradiciji. Džamija Mohameda Alija, koja se uzdiže iznad grada, predstavlja izvanredan primjer islamske arhitekture. Njene minarete i kupole pružaju spektakularan pogled na Kairo, a unutrašnjost, ukrašena prekrasnim mozaicima i detaljima, ostavlja posjetitelje bez daha. Osim toga, Kairo je dom mnogim sveučilištima i školama koje su izvor obrazovanja i znanja, uključujući Al-Azhar, jedno od najstarijih sveučilišta na svijetu.
No, Kairo nije samo grad povijesti i kulture; on također odražava modernu Egipat. Urbanizacija i razvoj donijeli su brojne izazove, poput zagušenja prometa i zagađenja zraka. Međutim, grad i dalje zadržava svoj šarm i jedinstvenost. Kairo se neprestano razvija, a novi projekti, poput novih stambenih kompleksa i poslovnih centara, oblikuju budućnost ovog dinamičnog grada.
Kairo je također poznat po svojoj raznolikoj kuhinji, koja je spoj različitih okusa i tradicija. Ulice su ispunjene mirisima svježih začina i tradicionalnih jela, poput kosharyja, mahbousa i falafela. Lokalne tržnice nude svježe voće, povrće i razne delicije, dok restorani nude bogatstvo jela koja odražavaju bogatu kulinarsku baštinu zemlje. Gosti Kaira često uživaju u večerama na otvorenom, uz zvukove ulice i svjetlost gradskih lampi.
Egipat, sa svim svojim bogatstvom i kontrastima, nudi putnicima neponovljivo iskustvo. Bilo da istražujete drevne ruševine, uživate u ukusnoj hrani ili jednostavno upijate atmosferu užurbanih ulica, Kairo je mjesto koje će vas ostaviti bez daha. Njegova povijest, kultura i ljudi čine ga posebnim mjestom na svijetu, a njegovi tajni i čarolije nikada ne prestaju da fasciniraju. Svaki korak u ovom gradu priča svoju priču, a svaki trenutak proveden u Kairu postaje nezaboravna uspomena koja ostaje s vama zauvijek.
