Moja svekrva mi je često davala svoj telefon da joj obrišem poruke i obavim druge zadatke koje nije znala sama uraditi.
Jednog dana, slučajno sam primijetila poruku koja je započinjala imenom mog muža, što mi je odmah privuklo pažnju. Razlika u broju bila je samo jedna znamenka, što je bilo dovoljno da me zaintrigira i natjera da otvorim i pročitam sadržaj.
Poruka je glasila: “Dobar dan, trenutno sam u gradu! Mama ti je proslijedila moj broj pa možemo popričati uz kafu ako ti odgovara.”
Svekrvin odgovor bio je neobičan: “Izvinjavam se, dala sam ti svoj broj umjesto njegovog, ali molim te, nemoj spominjati da sam ga podijelila ako se čujete.”
Iz razgovora sam shvatila da se sve odnosi na njegovu bivšu partnerku koja živi u inostranstvu. Čekam dijete, u braku smo već šest godina, a ovo otkriće me ostavilo potpuno zbunjenom. Šta bih uopšte trebala reći ili osjećati?
Odlazak mladih s Balkana u inostranstvo postao je sve češći fenomen posljednjih decenija, a mnogi ga smatraju jednim od najvećih izazova za zemlje regije. Mladi ljudi, puni energije i ideja, odlaze tražiti prilike za bolji život, obrazovanje i profesionalni razvoj daleko od kuće. Razlozi za ovu migraciju su višestruki, a duboko su ukorijenjeni u ekonomskoj situaciji, političkoj nestabilnosti i generalnom nezadovoljstvu mladih društvenim prilikama u svojim zemljama. Odlazak je često težak i bolan, ali mnogi ga doživljavaju kao jedini izlaz iz začaranog kruga nesigurnosti i stagnacije u kojem se Balkan našao.
Jedan od osnovnih razloga za odlazak mladih je ekonomska nesigurnost. Na Balkanu je stopa nezaposlenosti među mladima izuzetno visoka, a čak i oni koji uspiju naći posao često se suočavaju s niskim platama koje nisu dovoljne za samostalan i kvalitetan život. Mnogi mladi su visoko obrazovani, ali su njihova znanja i vještine često neiskorišteni ili podcijenjeni. U inostranstvu, posebno u zemljama Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike, dobijaju priliku da svoje obrazovanje iskoriste na pravi način, često u radnim okruženjima gdje se njihov trud i znanje vrednuju na znatno višem nivou nego kod kuće.
Politička situacija na Balkanu također doprinosi ovom egzodusu. Mladi ljudi često osjećaju frustraciju zbog korupcije, neefikasnosti vlasti i nedostatka stvarnih promjena u društvu. Generacije koje su odrasle s nadom u bolju budućnost danas se suočavaju s razočaranjem, jer su političke reforme često površne i ne dovode do stvarnih poboljšanja. Povjerenje u institucije je nisko, a mladi sve češće vjeruju da se situacija neće promijeniti u skorije vrijeme. U tom kontekstu, odlazak postaje izbor za one koji ne žele da se pomire s nepromjenjivim stanjem.
Još jedan značajan faktor je želja za obrazovanjem i usavršavanjem. Mnogi mladi odlaze na studije u inostranstvo i tamo se zadrže nakon što dobiju diplomu. Razlozi za to nisu samo ekonomske prirode već i želja za profesionalnim razvojem i pristupom najnovijim tehnologijama i metodama rada koje su često dostupnije u inostranstvu. Na mnogim univerzitetima na Balkanu, studenti se suočavaju sa zastarjelim metodama podučavanja i nedostatkom modernih laboratorija i resursa. U inostranstvu pronalaze priliku za bolje obrazovanje i uslove rada, što im omogućava da razviju svoje sposobnosti na najbolji mogući način.
Osim profesionalnih i obrazovnih prilika, mnogi mladi odlaze i zbog općeg kvaliteta života koji smatraju boljim u inostranstvu. U razvijenim zemljama, životni standard je često viši, zdravstvena zaštita kvalitetnija, a infrastrukturna rješenja savremenija. Za mlade ljude, posebno one koji žele zasnovati porodicu, važno je da žive u sredini gdje mogu osigurati stabilnost i sigurnost za sebe i svoju djecu. Na Balkanu se često suočavaju s problemima u osnovnim segmentima života, od čekanja na medicinsku pomoć do administrativnih prepreka i problema s javnim servisima. Sve to doprinosi odluci da se bolji život potraži negdje drugo.
Emotivno, odlazak nije uvijek jednostavan. Odlazak iz domovine često znači napuštanje porodice, prijatelja i zajednice u kojoj su odrasli. Iako tehnologija danas omogućava stalnu komunikaciju s najbližima, fizička udaljenost je još uvijek velika prepreka i često donosi osjećaj usamljenosti i nostalgije. Mnogi mladi se osjećaju rastrgano između mogućnosti da ostvare svoje snove u inostranstvu i želje da ostanu povezani s ljudima i kulturom koju su oduvijek poznavali. Povratak, s druge strane, za mnoge nije opcija, jer, jednom kada iskuse prednosti života u uređenom sistemu, teško im je prihvatiti povratak u nesigurnost.
Iako odlazak mladih ima pozitivne aspekte, poput priliva doznaka koje šalju svojim porodicama, negativne posljedice su znatno izraženije. Odlazak mladih znači gubitak obrazovane radne snage koja bi mogla doprinijeti razvoju regije. Demografski, Balkan ostaje bez mladih ljudi, što dodatno ugrožava perspektivu budućeg razvoja. U mnogim mjestima sela su gotovo prazna, a i gradovi polako gube dinamiku jer nema dovoljno mladih koji bi pokrenuli nove projekte i biznise. Ova “odljev mozgova” dugoročno stvara još veće ekonomske probleme, jer regija gubi sposobnost da se razvija i takmiči na globalnom tržištu.
Odlazak mladih sa sobom nosi i kulturne posljedice. Mladi koji odlaze sa sobom odnose i dio svoje kulture, običaja i tradicije. Dok neki uspijevaju održati svoju kulturu u inostranstvu, drugi se asimiliraju u novom okruženju, prilagođavajući se novim načinima života. Na taj način, bogatstvo kulture Balkana polako nestaje, jer nema novih generacija koje bi nastavile njegovanje jezika, običaja i vrijednosti. Praznina koju odlazak mladih ostavlja osjeti se i u socijalnim mrežama zajednice, gdje se stariji stanovnici sve teže nose sa sve manjim brojem mladih koji su voljni da ostanu i izgrađuju svoje društvo.
Migracije mladih s Balkana tako ostavljaju duboke tragove na svakom polju — ekonomski, socijalno i kulturno. Svaka mlada osoba koja odluči otići odnosi sa sobom potencijal, ideje i snagu koja bi mogla promijeniti društvo. I dok je za mnoge odlazak jedina šansa za bolji život, za regiju ostaje pitanje kako zaustaviti ovaj trend i stvoriti uvjete u kojima bi mladi vidjeli budućnost u svojoj zemlji. Balkanu je potreban novi početak, društvena i politička obnova koja će stvoriti prilike za mlade generacije. Tek tada će oni moći izabrati da ostanu, jer će vjerovati da im Balkan može ponuditi život dostojan njihovih snova i ambicija.
