Masno tkivo je sastavni deo ljudskog tela, ali kada ga ima u prevelikim količinama, može predstavljati ozbiljan rizik po zdravlje. Prekomerna akumulacija masti može narušiti funkciju organizma, povećavajući verovatnoću pojave srčanih oboljenja, dijabetesa tipa 2, pa čak i problema sa kostima i zglobovima. Iako se masti u telu nalaze u različitim oblicima, svaki od njih ima specifičnu ulogu i potencijalne posledice po zdravlje.
Među najčešćim potkožnim masnim formacijama nalaze se lipomi – mekane, benigno formirane nakupine masnog tkiva koje se najčešće pojavljuju na rukama, vratu, glavi i ispod pazuha. Iako ne predstavljaju direktnu opasnost po zdravlje, njihovo prisustvo može biti estetski neprijatno ili izazvati blagu nelagodnost, naročito ako se nalaze na mestima gde pritisak ili trenje često dolaze do izražaja. Neki ljudi razviju samo jedan lipom tokom života, dok drugi imaju predispoziciju za stvaranje većeg broja ovih izraslina. Smatra se da je genetika glavni faktor koji utiče na njihov nastanak, dok povezanost sa viškom telesne mase ili povišenim nivoom masti u krvi još uvek nije u potpunosti dokazana, iako može igrati sporednu ulogu u njihovom razvoju.

Osim lipoma, na koži se mogu razviti i ateromi – male potkožne izrasline koje nastaju kada se lojni kanali zapuše, sprečavajući normalan protok sebuma. Ove nakupine mogu varirati u veličini, a iako su uglavnom bezbolne, mogu izazvati iritaciju ili promene na površini kože, čineći ih primetnim. Ukoliko se pojave, preporučuje se konsultacija sa stručnjakom, poput dermatologa, kako bi se odredio najbolji način tretiranja.
Jedan od zanimljivih oblika masnog tkiva je smeđa mast, koja se u velikim količinama nalazi kod novorođenčadi, ali je prisutna i kod odraslih. Naučne studije su pokazale da ova vrsta masti ima sposobnost trošenja kalorija čak i kada telo miruje, što je čini korisnim saveznikom u borbi protiv viška kilograma. Fizička aktivnost, naročito aerobne vežbe, može podstaći aktivaciju smeđeg masnog tkiva, a redovno vežbanje može doprineti i transformaciji klasične bele masti u njen energetski efikasniji oblik, dodatno ubrzavajući metabolizam.
Za razliku od potkožnog masnog tkiva, visceralna mast se taloži unutar trbušne duplje, obavijajući vitalne organe poput jetre, pankreasa i creva. Ova vrsta masnih naslaga može narušiti hormonsku ravnotežu u telu, povećavajući nivo kortizola – hormona stresa, kao i inflamatornih jedinjenja koja mogu negativno uticati na sposobnost tela da reguliše insulin. Kao rezultat, ljudi sa prekomernim visceralnim masnim naslagama imaju veći rizik od dijabetesa tipa 2, srčanih oboljenja i čak gubitka koštane gustine. Njegovo nakupljanje najčešće je povezano sa nezdravim životnim navikama, poput nepravilne ishrane i nedostatka fizičke aktivnosti, što ukazuje na značaj zdravog načina života u prevenciji ozbiljnih zdravstvenih problema.
Najzastupljenija vrsta masnog tkiva u ljudskom organizmu je belo masno tkivo, koje igra ključnu ulogu u zaštiti unutrašnjih organa od fizičkih oštećenja, posebno kada se nalazi ispod kože. Pored svoje funkcije u očuvanju telesne temperature i skladištenju energije, ovo tkivo može postati problematično kada se prekomerno akumulira. Kod žena, naročito onih koje prolaze kroz menopauzu, dolazi do povećanog taloženja masti u predelu stomaka, što se pripisuje smanjenju nivoa estrogena. S obzirom na to da je belo masno tkivo često povezano sa pojavom celulita, mnogi tragaju za načinima da smanje njegovu prisutnost.
Celulit nastaje kada potkožno masno tkivo pritisne vezivne strukture ispod kože, stvarajući neravnu površinu sa karakterističnim udubljenjima i ispupčenjima. Iako se ova pojava često vezuje za višak kilograma, ona se može javiti i kod osoba koje su u potpunosti u zdravom rasponu telesne mase. Genetika ima značajnu ulogu u predispoziciji za celulit, ali je dokazano da redovna fizička aktivnost, posebno vežbe za jačanje mišića, može doprineti poboljšanju elastičnosti kože i smanjenju vidljivosti celulita.
U pokušaju eliminacije viška masnog tkiva, mnogi pribegavaju estetskim procedurama, uključujući hirurško uklanjanje masti, laserske tretmane i terapije radio-talasa. Iako ove metode mogu doneti rezultate, one ne garantuju trajno uklanjanje masnih naslaga, jer se one mogu ponovo formirati ako se ne usvoje zdravije životne navike. Kada lipomi ili druge masne izrasline ne predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem, dermatolozi često savetuju prirodne tretmane i promene u načinu ishrane i fizičke aktivnosti kao dugoročno održivije rešenje.
Prirodni načini tretiranja lipoma već vekovima su prisutni u narodnoj medicini, a jedan od najpoznatijih metoda podrazumeva upotrebu paste napravljene od meda i brašna. Ova smesa se nanosi direktno na zahvaćeno područje i ostavlja da deluje više od jednog dana, nakon čega se tretman ponavlja u toku naredne sedmice. Mnogi veruju da ovaj postupak može doprineti smanjenju masnih naslaga ispod kože.
Pored toga, postoji i manje uobičajena tehnika koja se oslanja na ubode pčela, jer se smatra da pčelinji otrov ima sposobnost stimulacije lokalne cirkulacije i razgradnje masnog tkiva. Ipak, ova metoda nije preporučljiva za osobe koje su alergične na ubode insekata. Još jedan narodni recept koristi smesu žumanca i soli, koja se nanosi nekoliko puta dnevno s ciljem smanjenja lipoma.
Propolis, poznat po svojim regenerativnim i antibakterijskim svojstvima, takođe se koristi u tretiranju masnih nakupina. Redovno nanošenje kapi propolisa na problematične regije može pomoći u njihovom smanjenju i povlačenju.
Međutim, pored spoljašnjih tretmana, ključnu ulogu u kontroli telesne mase i zdravlja igraju svakodnevne životne navike. Uravnotežena ishrana bogata vlaknima, zdravim mastima i proteinima može doprineti smanjenju viška masti u telu. Takođe, redovna fizička aktivnost, poput brzog hodanja, trčanja, vožnje bicikla ili plivanja, podstiče sagorevanje kalorija i održava optimalno zdravlje. Uz to, kvalitetan san je neophodan za hormonsku ravnotežu i može pomoći u sprečavanju nakupljanja masti, naročito u predelu stomaka.