Crna Gora – mala zemlja s velikom dušom, kameniti biser Balkana koji u sebi nosi burnu istoriju, nepokolebljiv duh i prirodnu ljepotu koja oduzima dah. Ova zemlja, smještena između planinskih vrhova i Jadranskog mora, kroz vjekove je bila simbol otpora, ponosa i slobode. Crnogorci, narod neukrotive naravi, vitezova duha i oštrog jezika, naslijedili su od predaka gordost, čast i osjećaj za pravdu koji ih izdvajaju od drugih.
ISTORIJSKI KORIJENI NEPOKORNOG NARODA
Crna Gora nikada nije bila samo običan geografski pojam – to je ideja, način života i zavjet predaka koji su kroz vijekove čuvali svoju slobodu kao najveće blago. Od vremena Duklje, prve crnogorske države u 11. vijeku, pa do danas, Crnogorci su poznati po svojoj hrabrosti i nepokolebljivosti.
Kroz istoriju, osmanlijska prijetnja nije uspjela pokoriti ove ljute gorštake. Krševi Crne Gore skrivali su najtvrdokornije branitelje slobode, dok su crnogorski glavari i mitropoliti vodili narod u odbranu zemlje, ne pristajući na ropstvo ni pod kakvim uslovima. Vladika Danilo, Petar I i Petar II Petrović Njegoš nisu bili samo vjerske vođe, već i ratnici i pjesnici, koji su svojim riječima i djelima urezali Crnu Goru u srce istorije Balkana.
Njegošev “Gorski vijenac” ostaje vječni svjedok tog nepokolebljivog crnogorskog duha, oda junaštvu i filozofska refleksija o borbi između ropstva i slobode. “Nek je prokleto svako ko ne pokuša da se bori za ono što mu pripada!” – te riječi odzvanjaju i danas, podsjećajući na duh koji Crnogorci nose u sebi.
LJUDI KOJI SE NE SAVIJAJU
Crnogorac nije običan čovjek. On hoda uspravno, s pogledom uprtim u planine, noseći u grudima vječni zavjet predaka. Njegova riječ je svetinja, a obraz neprocjenjivo bogatstvo. Nema tog bogatstva koje može natjerati Crnogorca da se odrekne onoga što smatra ispravnim.
Ovo je narod koji se ne savija pred vlašću, ali zna poštovati autoritet kad je zaslužen. Stara izreka kaže: “Crnogorac više voli da pogine nego da se postidi.” Zato su i kroz istoriju poznati po čojstvu i junaštvu – čojstvo znači zaštititi slabijeg, a junaštvo braniti svoje.
Crnogorska gostoprimljivost je priča za sebe. Dođeš li u kuću pravog Crnogorca, dočekaće te sa rakijom, suvim mesom i pričom koja će trajati satima. Biće spreman da podijeli s tobom posljednju koru hljeba, ali i da te podsjeti da se ne zaboravlja ni ko je prijatelj, ni ko je neprijatelj. Kod njih se pamti dobro, ali i nepravda, a dug se vraća bez obzira na godine.
PRIRODA KOJA OSTAVLJA BEZ DAHA
Ako bi se moglo reći da jedna zemlja ima dušu, Crna Gora bi bila ta zemlja. Mali prostor, ali ispunjen čudima prirode – od jadranskih plaža Budve, preko tajanstvenih kanjona Pive i Tare, pa sve do veličanstvenih vrhova Durmitora i Prokletija.
Boka Kotorska, koja podsjeća na norveške fjordove, svjedoči o burnoj prošlosti i bogatoj kulturi. Kotor, drevni grad pod zaštitom UNESCO-a, u svojim zidinama krije priče trgovaca, mornara i ratnika koji su kroz vijekove branili ovaj dragulj Jadrana.
Nacionalni parkovi poput Lovćena, gdje počiva veliki Njegoš, i Skadarskog jezera, koje je dom najraznovrsnijeg ptičjeg svijeta u Evropi, čine Crnu Goru pravim prirodnim rajem. Svako ko je makar jednom posjetio ovu zemlju, osjetiće tu neobjašnjivu snagu pejzaža, koji su surovi, ali istovremeno nevjerovatno lijepi – baš kao i narod koji ih naseljava.
TRADICIJA KOJA NE BLIJEDI
Crnogorci su narod koji ne odustaje od svojih običaja. Nošnja je i dalje simbol ponosa – crvena kapa sa zlatnim vezom, teški crni gunj i pojasevi koji su nekada čuvali oružje. I danas, kada se proslave velike svetkovine, vidi se da krv predaka nije izblijedjela.
Slava, kao neizostavni dio crnogorskog identiteta, nije samo vjerski praznik – to je zavjet porodici i precima. Kada Crnogorac slavi, onda slavi sa dušom, bez kalkulacije i bez zadrške.
Pjesma i gusle su druga priča – kroz njih se prenose junačke priče, od kojih se koža ježi. Guslari i danas u planinskim selima pjevaju o bitkama protiv Turaka, o bojevima na Krusima i Fundini, o herojima koji su ginuli za ono što su voljeli.
CRNA GORA DANAS – I IZAZOVI MODERNOG DOBA
Danas, Crna Gora se suočava sa izazovima modernog doba – između tradicije i globalizacije, između prošlosti i budućnosti. Dok se stari duh ponosa i dalje osjeća u svakoj kamenoj kući i na svakoj visoravni, mladi sve više odlaze u potrazi za boljim životom.
Turizam je postao glavna grana privrede, a crnogorska obala privlači bogataše i investitore iz cijelog svijeta. Budva, Porto Montenegro i Sveti Stefan su postali centri luksuza, ali staro jezgro Crne Gore – ono što se krije u dušama njenih ljudi – ostaje nepromijenjeno.
Crnogorci i dalje neće pogeti glavu. I dalje će se zaklinjati u obraz, riječ i prijateljstvo. Još uvijek će se čuti stari pozdravi “Ođe se ne živi od zemlje, no od obraza” i “Nije lako biti Crnogorac, ali je čast.”
Može se promijeniti mnogo toga – ali Crna Gora, u svojoj suštini, uvijek će biti ono što je bila. Zemlja kamenitih planina i ponosnih ljudi, koji će uvijek birati da budu slobodni, pa makar ih ta sloboda koštala svega.
