-Pa viđu ovako Rašo moj, prije no što se popneš na mladu, ofarbaš jedno jaje u crvenu a drugo u plavu boju. Ako ti ona reče da čudniji par jaja u životu nije vidjela, a ti uzmi onu lopatu pa je strefi po sred glave.
Uskrs, najveći i najradosniji hrišćanski praznik, proslavlja se u znak sjećanja na Vaskrsenje Isusa Hrista – pobjedu života nad smrću, svjetlosti nad tamom, nade nad očajem. To je dan kada se vjernici širom svijeta prisjećaju temelja svoje vjere, slaveći ne samo Isusovo uskrsnuće iz groba, već i obećanje novog života, duhovne obnove i spasenja. Praznik koji pada uvijek u proljeće, kada se priroda budi iz zimskog sna, dodatno naglašava simboliku rađanja i obnove – kako u prirodi, tako i u čovjeku.
PORIJEKLO I ZNAČAJ USKRSA
Korijeni proslave Uskrsa sežu duboko u prošlost, a u hrišćanskom kalendaru on zauzima posebno mjesto. Uskrs je pokretni praznik, što znači da ne pada uvijek na isti datum. Računa se prema lunarnom kalendaru – tačnije, slavi se prve nedjelje nakon punog mjeseca koji pada poslije proljetne ravnodnevice. Tako može pasti bilo kada između kraja marta i kraja aprila.
Uskrs prethodi Veliki post – period od 40 dana odricanja, molitve i duhovne pripreme. Post je svojevrsna duhovna i fizička katarza, očišćenje tijela i duha od svega što nas udaljava od božanskog. Posljednja sedmica tog posta, poznata kao Velika nedjelja, obilježava se nizom bogosluženja, tradicija i simboličnih rituala. Vrhunac svega jeste upravo dan Uskrsa.
USKRS U PORODIČNOM DOMU
U mnogim krajevima Balkana, Uskrs nije samo vjerski praznik, već i porodični događaj, kada se okupljaju rodbina i prijatelji, razmjenjuju poljupci, osmijesi i – naravno – šarena jaja. Kuće se unaprijed čiste i uređuju, stolovi se pripremaju s posebnom pažnjom, peku se kolači, zamamni mirisi hrane šire se domovima. U sve se unosi neka posebna tišina, svečanost, osjećaj da se zbiva nešto važno i lijepo.
No, među svim običajima, jedan se naročito ističe po svojoj ljepoti i simbolici – farbanje jaja.
FARBANJE JAJA – SIMBOL ŽIVOTA I USKRSNUĆA
Običaj farbanja jaja za Uskrs prisutan je širom hrišćanskog svijeta, ali naročito je duboko ukorijenjen u pravoslavnoj tradiciji. Jaje je oduvijek bilo simbol života, rađanja i plodnosti – zatvorenog svijeta u kojem se, nevidljivo oku, razvija novi život. U hrišćanskoj simbolici, jaje predstavlja grob iz kojeg je Isus vaskrsao – spolja mrtav i neprobojan, ali unutra pun života i obećanja.
LEGENDA O PRVOM OFARBANOM JAJETU
Prema narodnom predanju, običaj farbanja jaja potiče još iz vremena kada je Marija Magdalena posjetila rimskog cara Tiberija. Kada mu je rekla da je Isus vaskrsao, on joj je odgovorio: “To je jednako nemoguće kao da ovo bijelo jaje postane crveno.” U tom trenutku, jaje koje je držao u ruci promijenilo je boju i postalo crveno – i tako je, kaže legenda, počela tradicija farbanja jaja.
U pravoslavlju, prvo jaje koje se ofarba na Veliki petak uvijek mora biti crveno – simbol Isusove prolivene krvi. To se jaje čuva posebno, odvojeno, do iduće godine, jer se vjeruje da ono štiti kuću i ukućane od bolesti, nesreće i zla.
UMJETNOST I RITUAL FARBANJA
Farbanje jaja nije samo tradicija – to je ritual, prava mala porodična svetkovina. Žene u kući – često bake i majke – ustaju rano na Veliki petak, pripremaju lonce, boje, jaja, čuvarkuće i lukovinu. Domaćinstvom zavlada neka čudna svečana tišina dok se kuća ispunjava mirisom kuhanih jaja i trava. Djeca se uključuju, svako želi ostaviti svoj trag, nacrtati nešto, nalijepiti šaru, pokazati svoju maštu.
PRIRODNO FARBANJE – TRADICIJA KOJA ŽIVI
U stara vremena nisu postojale kupovne boje, već se koristilo ono što se moglo naći u prirodi. Lukovina (posebno od crnog luka) davala je zlatno-smeđu boju. Cvekla je davala crvenkastu, borovnica plavu, kopriva zelenkastu, a kora od oraha tamnu smeđu. Jaja su se umotavala u čarape sa listićima peršuna, maslačka ili djeteline, pa se kuvala u boji, ostavljajući čudesne otiske biljaka na ljusci – prirodne čipke koje su izgledale kao mala remek-djela.
Danas se koriste i fabričke boje, šljokice, naljepnice, voskovi, pa čak i flomasteri, ali stari običaji ipak opstaju. U mnogim domaćinstvima i dalje se barem poneko jaje ofarba po starinski – iz poštovanja prema precima, djetinjstvu, uspomenama.
TAKMIČENJE U “KUCKANJU” – USKRŠNJI TURNIR
Jedan od najveselijih trenutaka Uskrsa jeste “kuckanje jajima”, odnosno takmičenje u kojem svako bira svoje “najjače” jaje i udara njime u protivnikovo. Koje se jaje razbije – izgubilo je. A ono koje preživi sve borbe, proglašava se “pobjednikom”, često se sačuva kao talisman do sljedeće godine. Djeca, ali i odrasli, učestvuju s istim žarom – to je trenutak smijeha, nadmudrivanja, procjenjivanja čije je jaje bolje. Neki čak “tajno” kriju guščija jaja farbana da liče na kokošija – u nadi da će im donijeti titulu nepobjedivog.
USKRS DANAS – IZMEĐU TRADICIJE I MODERNOG DOBA
Iako su vremena promijenjena, a svijet brži nego ikad, Uskrs ostaje trenutak kada se ljudi usporavaju. Praznik koji vraća porodicu za isti sto, unosi toplinu u domove, doziva sjećanja na djetinjstvo, bake, djedove, miris domaće pite, zvuk zvona u zoru, i šarenilo jaja u pletenim korpama.
Mnogi današnji običaji kombinuju staro i novo. Djeca traže “uskrsnog zeku”, a roditelji kriju čokoladna jaja u dvorištu. U crkvama se okupljaju vjernici, pale se svijeće, pjevaju himne. Na društvenim mrežama šire se fotografije ofarbanih jaja, a poruke “Hristos vaskrse!” i “Vaistinu vaskrse!” ispisuju se i u digitalnim obliku.
Ali, ono što ostaje nepromijenjeno jeste duhovna poruka Uskrsa: vjera, ljubav, opraštanje, nada. I to malo, šareno jaje – toliko jednostavno, a toliko snažno u svom značenju.
NA KRAJU…
Uskrs nije samo jedan dan – to je osjećaj, stanje duha. To je podsjetnik da iz tame može izrasti svjetlost, da poslije tuge može doći radost, da ni smrt nije kraj, već samo novo poglavlje. Farbanje jaja, kao jedan od najnježnijih i najljepših običaja, živi i danas – ne samo kao dekoracija, već kao simbol nade, ljepote jednostavnih stvari i veze između generacija.
Jer dok god u nekom domu, ma gdje on bio, neka ruka pažljivo farba jaje na Veliki petak, dotle će živjeti i duh Uskrsa – u srcima, u pričama, u osmijesima djece koja ga otkrivaju po prvi put.
