Mustafa Nadarević zauzima posebno mjesto u srcima publike širom prostora nekadašnje Jugoslavije. Njegova izuzetna glumačka harizma prešla je sve granice, a ljubav gledatelja prema njemu nije jenjavala ni nakon raspada zajedničke države. Naprotiv, lik Izeta Fazlinovića iz serije “Lud, Zbunjen, Normalan” dodatno je učvrstio njegov status kao jednog od najvoljenijih glumaca regiona.
Zanimljivo je da je njegova glumačka priča započela sasvim nevino, još u prvim školskim danima. Već u prvom razredu osnovne škole, učiteljica ga je odabrala za ulogu Crvenkapice na priredbi, jer je imao dužu kosu i nježan, piskutav glas koji je podsjećao na glas djevojčice. Taj prvi susret s pozornicom probudio je u njemu nešto što će kasnije postati životni poziv. Kada je krenuo u gimnaziju, Mustafa se priključio amaterskom kazalištu „Viktor Car Emin“, gdje se njegova mladalačka znatiželja prema glumi razvila u pravu, nepokolebljivu strast.
Mustafa Nadarević ugledao je svjetlost dana 2. maja 1943. godine u Banjaluci, kao plod jedne burne, ali neuništive ljubavi Mehmeda i Asje. Njihova zajednička priča nije išla glatkim putem – roditelji s obje strane protivili su se njihovom braku, no njihova privrženost bila je jača od svih zabrana. Ljubav je pronašla način da pobijedi prepreke, te su se ipak vjenčali. Nažalost, njihova sreća bila je kratkog daha: Mehmed je, u 28. godini života, preminuo od tuberkuloze, ostavivši Asju, tada mladu 22-godišnju udovicu, samu s malim Mustafom.
Suočena s izazovima života bez muža i oskudnim primanjima, Asja je donijela tešku, ali hrabru odluku – poslala je sina u Zagreb na školovanje, nadajući se da će mu tako pružiti bolje šanse. Iako je u Zagrebu proveo tek godinu dana, to rano iskustvo značajno je uticalo na njegov način razmišljanja i osjećaj za svijet. Po povratku, Mustafa završava osnovno obrazovanje u Bosanskom Novom, a potom životni putevi vode ga u Rijeku, gdje seli kod bake i djeda, nastavljajući svoje odrastanje u novom okruženju.
Rođenje glumačke strasti
Još kao mališan, Mustafa Nadarević pokazivao je neobičnu privlačnost prema sceni i igri uloga. Prvi tragovi njegovog budućeg poziva pojavili su se kada ga je učiteljica, očarana njegovim nježnim glasom i dugom kosom, odabrala da utjelovi Crvenkapicu na školskoj priredbi. Ta neobična, ali šarmantna uloga bila je samo uvod u duboku i cjeloživotnu vezu između Mustafe i glume.
Kako su godine prolazile, a Mustafa sazrijevao, njegovo interesovanje za glumačku umjetnost sve više je raslo. Tokom školovanja u gimnaziji, pridružio se amaterskom kazalištu “Viktor Car Emin”, gdje je hobi prerastao u ozbiljnu životnu strast. Tu, među daskama koje život znače, Mustafa je pronašao svoj pravi poziv.
Put ka vrhu filmske i televizijske scene
Mustafin profesionalni uspon bio je neizbježan, a svaka njegova uloga donosila je novu dubinu i dokaz njegovog izuzetnog talenta. Njegova gluma bila je prožeta autentičnošću i snagom emocije, što je publiku ostavljalo bez daha.
Jedna od prekretnica u njegovoj karijeri bila je uloga Zijaha u kultnom filmu Emira Kusturice “Otac na službenom putu” iz 1985. godine, gdje je, rame uz rame s Mikijem Manojlovićem i Mirjanom Karanović, pokazao pun sjaj svoje glumačke moći. Njegov rad nije stao na tome – nizali su se naslovi koji su obilježili jugoslavensku i regionalnu kinematografiju: “Glembajevi”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Praznik u Sarajevu” i mnogi drugi. Svaka uloga bila je novo svjedočanstvo njegove predanosti i neiscrpne ljubavi prema glumi.
Iako je kroz bogatu karijeru ostvario bezbroj nezaboravnih rola, za mnoge će Mustafa Nadarević zauvijek ostati Izet Fazlinović – osebujni, duhoviti i nepopravljivo tvrdoglavi lik iz serije “Lud, zbunjen, normalan”, u kojem je briljantno dijelio scenu s Senadom Bašićem i Moamerom Kasumovićem.
Jedan trenutak iz njegovog privatnog života posebno oslikava koliko je bio predan pozorištu. Na dan kada je izgubio svoju majku, umjesto da tuguje daleko od očiju javnosti, Mustafa je izašao na scenu. Gluma mu je tada postala utočište – sigurno mjesto gdje je bol bio lakši za nositi. “Tada nisam bio ja. Ušao sam u lik, pobjegao od tuge. Bilo je lakše kad nisam morao biti Mustafa,” govorio je kasnije. “Dobra gluma, ako je stvarno iskrena, opasno se približava ludilu. Daš sebe do kraja, a ipak moraš ostati priseban.”
Ljubavi Mustafe Nadarevića
Mustafin emotivni život bio je isprepleten različitim pričama, svaka posebna na svoj način, svaka noseći djelić njegove duše.
Njegova prva životna saputnica bila je Jasna. Iz te ljubavi rodila se Nađa, koja je kasnije pronašla svoj put u svijetu umjetnosti i postala cijenjena historičarka. Iako su nakon osam godina zajedničkog života krenuli različitim putevima, njihova povezanost nikada nije potpuno nestala – zauvijek su ostali roditelji jedne iste priče.
Drugo poglavlje Mustafine emotivne biografije pisano je sa Snežanom. U tom braku rodila su se dvoje djece: sin Aša, koji je svoj život posvetio sportu, i kćerka Nana, koja je karijeru izgradila u marketingu, danas kao PR menadžerka prestižnog američkog kozmetičkog brenda.
Treći put je srce poklonio Slavici Radović, talentovanoj kostimografkinji i scenografkinji. Svoju ljubav su ozvaničili 25. aprila 2012. godine. Nažalost, njihova zajednička sreća bila je kratka – samo mjesec i po kasnije, Slavica je izgubila desetogodišnju bitku s teškom bolešću. Preminula je 7. juna iste godine u Ljubljani. Iza njih je ostalo 15 godina ljubavi, razumijevanja i borbe, sve do trenutka kada ih je smrt nepovratno razdvojila.
Mustafa je svoju tugu pretočio u riječi koje su odzvanjale iskrenošću:
“Gluma i život su slični – na sceni umireš bezbroj puta, a opet preživiš. U stvarnom životu, kada izgubiš voljenog, kraj je konačan. Ostaju samo uspomene i vještina preživljavanja.”
U svojim zapisima, Nadarević je dirljivo opisao kako je upoznao Slavicu, kako ju je zaprosio i kako joj je bio čvrst oslonac tokom njene borbe s bolešću – dokle god su imali vremena zajedno, živjeli su svoju ljubav punim plućima.
View this post on Instagram
“Nikada nisam ljude procjenjivao po vjeri kojoj pripadaju. Mene je zanimalo samo kakvi su kao ljudi – koliko nose ljudskosti u sebi, koliko su iskreni, odani i pošteni. Bilo je onih koji su se čvrsto držali svojih vjerskih granica, koji su insistirali da brak mora biti unutar iste vjere. Ali ja sam uvijek vjerovao da postoje i oni iz miješanih brakova, koji svijet ne gledaju kroz prizmu religijskih razlika.”
Prisjećajući se djetinjstva, Mustafa je govorio kako ga je baka s majčine strane pokušavala uvesti u strogi religijski život.
“Kada bih dolazio kod nje u Bosanski Novi, svake večeri me tjerala da učim molitve, da klanjam. A ja, dijete, premoren od igre i trčanja po čitav dan, samo sam želio da utonem u san. Nisam tada mogao razumjeti njenu upornost – doživljavao sam to kao svojevrsno mučenje,” iskreno je priznavao.
“Naravno da vjerujem u nešto veće od nas, ali sam agnostik. Ne okrećem leđa vjeri, samo ne slijedim slijepe rituale. S druge strane, baka kod koje smo slavili i Božić i Uskrs, iako joj je muž bio musliman, nikada me nije prisiljavala ni na šta. Kod nje je vjera bila slavlje, a ne obaveza.”
U Mustafinom svijetu, vjera nikada nije bila linija razdvajanja među ljudima.
“Prijatelje sam nalazio u svim vjerama. Mržnja zbog različite vjere bila mi je nezamisliva. Da sam mogao birati, možda bih želio drugo ime, drugu pripadnost – ali nisam birao. Rodio sam se kao Mustafa i prihvatio to kao dio sebe. Ono što mi nije odgovaralo u odgoju, jednostavno bih ostavio po strani, a ono što je imalo smisla – to sam nosio sa sobom i dijelio s ljudima.
Život je neprestana škola – sve vrijeme učiš, odgajaš se, oblikuješ. I na kraju, kad dođe zadnji dan, umreš a da još uvijek nisi do kraja naučio biti čovjek.”
“Lud, zbunjen, normalan” – serija koja je osvojila generacije
Kada je 2007. godine na televizijske ekrane stigla prva epizoda serije Lud, zbunjen, normalan, malo ko je mogao predvidjeti koliki će uticaj ova serija imati na publiku širom Balkana. Nastala u produkciji FIST produkcije iz Sarajeva, a u režiji Elmira Jukića, ova humoristična serija vrlo brzo je prerasla svoje početne okvire i postala kultna – nešto mnogo više od običnog sitkoma. Lud, zbunjen, normalan postao je fenomen, ogledalo društva, izvor bezvremenskih citata i mjesto gdje su se gledatelji iznova vraćali tražeći smijeh, utjehu i istinu.
Priča o tri generacije pod istim krovom
U središtu serije nalazi se život tri muškarca različitih generacija koji zajedno žive u sarajevskom stanu – Izet Fazlinović (Mustafa Nadarević), njegov sin Faruk Fazlinović (Senad Bašić) i unuk Damir Fazlinović (Moamer Kasumović). Svaki od njih predstavlja jednu specifičnu filozofiju života: Izet kao oličenje starog sistema, tvrdoglavi i bezobrazno duhoviti penzioner koji je zaglavljen u vremenu prošlog režima; Faruk kao vječiti roker koji odbija odrasti i uklopiti se u “normalan” život; i Damir, mladi student medicine, koji predstavlja zdrav razum, logiku i težnju ka nekakvom smislenom životu u haotičnom okruženju.
Njihove međusobne razlike, generacijski jaz, ali i duboka međusobna ljubav i potreba jednih za drugima, stvorili su čitav niz komičnih, emotivnih i urnebesno apsurdnih situacija.
Izet Fazlinović – legendarni karakter
Nema sumnje da je najveća zvijezda serije bio i ostao Mustafa Nadarević u ulozi Izeta Fazlinovića. Izet je oličenje tvrdoglavosti, sklonosti alkoholu, nevjerovatne škrtosti i beskrajne snalažljivosti. Njegov karakter spojio je stereotipe balkanskog čovjeka s dozom autoironije i topline. Izet psuje, viče, vara, spletkari, ali istovremeno pokazuje neizmjernu ljubav prema porodici – iako na sebi svojstven, često grub način. Njegove antologijske izjave poput “Niđe veze!”, “Pišam ti se na diplomu!” ili “Nema para, bolan!” ušle su u svakodnevni govor gledatelja.
Faruk Fazlinović – vječiti buntovnik
Senad Bašić u ulozi Faruka donio je lik rokenrol muzičara koji odbija odrasti i prilagoditi se zahtjevima suvremenog društva. Vlasnik propalog muzičkog studija “Akord”, Faruk je čovjek koji sanja o velikom uspjehu, dok u stvarnosti jedva preživljava. Njegov odnos s ocem Izetom često je izvor komičnih sukoba, gdje se sudaraju dvije filozofije života – ona socijalistička, konzervativna, i ona buntovna, rokerska.
Damir Fazlinović – glas razuma
Najmlađi član porodice, Damir, koga tumači Moamer Kasumović, često služi kao glas razuma u kući prepunoj ludila. Kao student, a kasnije doktor medicine, Damir pokušava održati kakav-takav red u svom životu, ali stalno biva uvučen u lude avanture svog djeda i oca. Iako često očajan zbog situacija u koje ga uvlače, Damir pokazuje veliku odanost porodici, pa i onu vrstu razumijevanja koju rijetko ko ima.
Sporedni likovi – šlag na tortu
Jedan od velikih razloga popularnosti serije bili su i sjajno napisani sporedni likovi koji su savršeno upotpunjavali glavni trio. Među najpoznatijima su:
-
Šefika (Jasna Žalica), porodična kućna pomoćnica, koja se često ponaša kao jedina odrasla osoba u kući.
-
Ćombe (Miraj Grbić), dobrodušni, ali nevjerovatno glupi mladić koji sanja o lakoj zaradi i bogatstvu.
-
Barbara (Tatjana Šojić), strastvena i često prenapadna žena koja pokušava da osvoji Faruka.
-
Samir (Emir Hadžihafizbegović), prevarant i “biznismen” koji uvijek ima neki mutni posao u planu.
Svaki od ovih likova unosi svoju dozu humora i životnosti, dodatno obogaćujući svijet Fazlinovića.
Teme koje prelaze granice humora
Iako na prvi pogled djeluje kao klasična komedija situacije, Lud, zbunjen, normalan je mnogo više od toga. Kroz šalu i ironiju, serija obrađuje ozbiljne teme: tranziciju društva, siromaštvo, korupciju, nezaposlenost mladih, nostalgiju za prošlim vremenima, gubitak vrijednosti, identitetske krize. Humor u seriji često ima gorak ukus, jer iza smijeha stoji realnost svakodnevnog života u poslijeratnom Sarajevu, ali i šire.
Fenomen trajne popularnosti
Serija se emitovala sve do 2021. godine, kada je prestala zbog smrti Mustafe Nadarevića. Snimljeno je preko 300 epizoda kroz ukupno 12 sezona. Čak i nakon završetka, Lud, zbunjen, normalan ostaje među najgledanijim serijama na Balkanu, bilo putem televizijskih repriza ili na internetu.
Likovi su toliko ušli u svakodnevicu da se njihovi citati koriste u šalama, memovima, pa čak i u ozbiljnim raspravama. Generacije koje su odrasle uz ovu seriju danas je prenose mlađima, a nove generacije je otkrivaju kao da je nova – jer univerzalni humor i iskrene emocije nikada ne zastarijevaju.
Smrt Mustafe Nadarevića i kraj jedne ere
Smrt Mustafe Nadarevića u novembru 2020. godine bila je težak udarac za čitav region. Njegova uloga Izeta bila je toliko snažno povezana s njegovim likom da su mnogi tu vijest doživjeli kao gubitak člana porodice. Produkcija je odlučila da bez njega serija nema smisla nastaviti. Iako su pokušali snimati nove epizode s fokusom na Damira i ostale likove, pravi duh serije je nepovratno otišao s Mustafom.
Zašto volimo “Lud, zbunjen, normalan”?
Lud, zbunjen, normalan nije samo serija – to je zrcalo mentaliteta Balkana. Ona ismijava naše mane, slavi naše vrline, podsjeća nas da je porodica, uprkos svim nesporazumima i ludostima, uvijek mjesto gdje pripadamo. Ona nas uči da se smijemo sami sebi, da oprostimo drugima, da se borimo i kad nema smisla, i da volimo čak i kad je teško.
Kroz smijeh i suze, kroz psovke i nježne geste, ova serija nas je sve povezala, bez obzira gdje smo, koju vjeru imamo ili kojim jezikom govorimo.
I zato, bez obzira koliko puta ponovo gledali Izetove ludorije, Farukove nevolje i Damirove uzdahe očaja, uvijek ćemo se iznova smijati kao prvi put.
Jer neke priče, kada su ispričane srcem, žive zauvijek.
