Ko ne zna za Srećka Šojića? Apsolutno maestralna gluma pokojnog Laneta Gutovića koji je nasmijao čitav balkan a i šire. Bela lađa je ostala kao jedna od najsmješnijih, najpoznatijih i najuspješnijih humorističnih serija a Laneta Gutovića je pretvorila u glumačku legendu. Svi ga se sjećamo kao smiješnog ali nimalo naivnog političara sa karakterističnim brkovima.

Milan Lane Gutović, nezaboravni bard srpskog glumišta, imao je jedan skriveni svijet daleko od kamera, reflektora i gradskog haosa – mjesto gdje se povlačio kad mu je bilo potrebno da pronađe mir. Taj tihi komadić raja nalazio se u Sečnju, mjestu koje mu je godinama služilo kao sigurno utočište od svakodnevne vreve.

Za Gutovića, Sečanj nije bio samo vikend destinacija, već prostor duhovnog predaha. Tokom godina, sam je pričao o svom boravku u tom zabačenom kraju, gdje je nalazio spokoj u pecanju, tišini i samoći – daleko od svakodnevne gužve i pažnje javnosti.

„Nisam pobegao ni od koga“, govorio je uz osmijeh. „Pecam tu već godinama. To je prostor ribnjaka Sveti Nikola, toliko duboko u prirodi da nije lako dostupan. Sa svih strana je obezbijeđen i, iskreno, kad sam tamo – gotovo da me niko i ne može naći.“

Njegov kutak nije bio luksuzan, ali je za njega imao neprocjenjivu vrijednost. Na tom usamljenom mjestu nalazio se kontejner koji je sam uredio i prilagodio sebi. Bez mnogo pompe, ali sa dovoljno domišljatosti, omogućio je da ima struju, uključujući i solarne panele, što mu je obezbijedilo osnovne uslove za boravak u divljini.

„Nije to nešto što bi neko nazvao ‘normalnim domom’”, govorio je, “ali meni je taman. Ima sve što mi treba – i tišinu, i nebo, i pecanje, i struju kad zatreba.“

Gutović je volio da ističe da mu društvo u toj njegovoj prirodnoj bazi gotovo niko ne pravi. „Rijetko ko zaluta do mene. I dobro je tako. Kad sam tamo, to je moj prostor da ćutim, da razmišljam, da ne budem Lane, već samo čovek.“

U galeriji koju možete pogledati, prikazane su fotografije tog njegovog skrovišta: jednostavno, funkcionalno i ispunjeno smirajem – baš kao što je i on želio. Bilo je to njegovo malo kraljevstvo tišine, gdje nije bio glumac, već čovjek u miru sa sobom.

„S vremena na vreme navrate dvojica-tri bliska prijatelja“, pričao je Lane Gutović kroz osmijeh. „Nisu baš zaljubljenici u pecanje, ali mi pomažu kad zatreba. Jedan od njih je čak napravio taj moj kontejner, i kad god počne da pušta vodu ili nešto zariba, on se pojavi da to sredi.“

Za mnoge je možda bio glumačka ikona, ali Lane je život volio jednostavno. Iza sebe je ostavio više nekretnina i imovine: skromnu porodičnu kuću u beogradskom naselju Kumodraž, svoju „vikend-oazu“ u Sečnju smještenu u kontejneru daleko od civilizacije, motorni čamac kojim je ponekad plovio ribnjacima, kuću na Umki i – kako se nezvanično govorilo – čak četiri luksuzna automobila.

Glumac koji je znao svoju vrijednost

Uloga Srećka Šojića u seriji Bela lađa postala je sinonim za Gutovića, ali i izvor ozbiljne zarade. Za samo dva dana snimanja dobijao je honorar od 2.000 evra, što je u to vreme bila cifra znatno veća od uobičajenih glumačkih dnevnica. Tokom svog angažmana, snimio je ukupno 84 epizode — a serija je stekla kultni status u cijelom regionu.

Produkcija je realizovala prvih pet sezona u periodu između 2006. i 2011. godine. U tom vremenu, Lane je bio među najplaćenijima u svijetu domaće televizije, a njegove replike iz serije postale su svakodnevna frazeologija među gledaocima.

Međutim, kada je došlo vrijeme za nastavak serije i pripreme šeste sezone, Gutović je odlučio da preispita svoju vrijednost. Producentima je jasno stavio do znanja da više nije spreman da radi po istim uslovima, i zahtijevao je povećanje honorara — tražio je 7.000 evra po epizodi.

Produkcija je odbila njegov zahtjev, što je rezultiralo njegovim povlačenjem iz projekta. Nije se pojavio ni u jednoj epizodi šeste sezone. Kasnije je, kroz šalu, znao reći da ne žali zbog svog stava – naprotiv, mislio je da je mogao da traži i više.

Lane Gutović je bio čovjek koji je znao koliko vrijedi, ali i umjetnik koji nije bio spreman da pravi kompromise na račun svog dostojanstva. Balansirao je između jednostavnosti i luksuza, između introspektivne prirode i javne slave – i upravo je ta dualnost činila njegov život neponovljivim.

Milan Lane Gutović bio je poznat ne samo po izuzetnom glumačkom talentu, već i po britkoj ironiji i čvrstim stavovima kada je riječ o svom profesionalnom integritetu. Njegova logika bila je jasna: ako već pristaje da uloži svoje ime, energiju i umijeće u neki projekat, to mora biti pod uslovima koje on smatra dostojnim – bez izuzetaka, bez sentimenta.

„Ne zanima me stanje gladnih u Bijafri, ni rudari što preživljavaju ispod zemlje, ni oni koji spavaju na klupama u Parizu, pa ni to što ljudi u RTS-u nisu primili platu – to nije moj problem“, izjavio je jednom prilikom u intervjuu, ne pokušavajući da zvuči politički korektno. „Ne bih glumio ni pod jednim uslovom koji već nije bio prihvaćen ranije. A da budem jasan – sad bih pristao samo za još višu cijenu od one koju su već prethodno odbili.“

Poznat po tome da svoje honorare nije pregovarao, već saopštavao, Gutović je i tu imao svoju logiku: „Nikad nisam svoje cijene postavljao kao temu za diskusiju – to su bile moje konačne presude. I kako mi je to do sada prolazilo, ne pada mi na pamet da bilo šta mijenjam.“

Njegov smisao za humor i samoironiju najbolje je oslikala sledeća izjava:
„Svoje honorare određujem isključivo sam – bez stida, i sa punim ličnim interesom. I da, kad ih iznosim onima koji treba da potpišu ugovor, obavezno to činim u prisustvu kardiologa i psihijatra – da budem siguran da će preživjeti. A ako me ikada savlada osjećaj krivice zbog radnika RTS-a, kazniću se šibanjem kuvanim špagetama i otići na spavanje bez večere. I to je sve.“

Njegova principijelnost često je rezultirala time da jednostavno kaže “ne” čak i za najpopularnije projekte. Jedan od takvih primjera bio je i odbijanje da učestvuje u snimanju serije Srećni ljudi.

„Tražio sam određeni honorar prije nego što su počeli s radom na seriji“, prisjećao se Lane u emisiji TV lica kao sav normalan svet. „Producent mi je prišao i rekao kako mora da mi isplati 100 dinara manje – navodno zbog poreza. I znate šta sam uradio? Odustao. Nije bilo riječi o cifri, već o principu.“

U svijetu gdje se često trguje kompromisima, Gutović je ostao dosljedan – i u umetnosti, i u cijeni koju ona nosi. Nije se prodavao ispod svoje mjere. A to je ujedno bila i njegova snaga, i njegova osobenost.

Milan Lane Gutović zauvijek nas je napustio 25. avgusta 2021. godine. Njegovo posljednje počivalište nalazi se u porti crkve Svete Trojice u beogradskom naselju Kumodraž, gdje je i proveo dio svog života. Mjesto je to gdje su se porodica, prijatelji i poštovaoci njegove umjetnosti tiho oprostili od glumca čiji je glas, mimika i duh ostavio neizbrisiv trag na našoj kulturnoj sceni.

Jedna od njegovih najpoznatijih uloga – legendarni Srećko Šojić – ostala je upamćena po urnebesnim replikama koje su mnogi vjerovali da su ispisali scenaristi. Ipak, kako je sam Gutović u više navrata otkrio, veliki broj tih izjava nije bio dio scenarija, već rezultat njegove spontane improvizacije. Bio je to njegov lični pečat, jedinstven dar da liku udahne dušu i učini ga većim od uloge – gotovo arhetipskim.

Tako je, zahvaljujući njegovoj neponovljivoj energiji i kreativnosti, Šojić postao više od lika – postao je fenomen. A Gutović, i kad nije bio na sceni, ostajao je umjetnik do srži, čovjek koji je znao da običnu rečenicu pretvori u antologijsku repliku.

„BELA LAĐA“ I SREĆKO ŠOJIĆ – POLITIČKA KOMEDIJA KOJA JE OGLEDALO DRUŠTVA

UVOD

Kada se 2006. godine na malim ekranima prvi put pojavila serija Bela lađa, niko nije mogao ni da pretpostavi koliki će trag ostaviti u javnosti, a još manje da će jedan fiktivni političar postati kulturološki fenomen. Serija je nastala kao svojevrsni nastavak prethodnog filmskog hita Afera Šampanjac i duhovni nasljednik serijala Tesna koža, ali je brzo prerasla svoje prethodnike i stvorila sopstveni mit.

U središtu tog mita stoji on – Srećko Šojić, čovjek nepresušne bahatosti, komične dvoličnosti i brutalne iskrenosti. On je oličenje svih nedostataka sistema – korupcije, nepotizma, neukusa i licemjerja – a publika ga, paradoksalno, obožava.

POČECI I KONCEPT SERIJE

Bela lađa je prvi put emitovana 2006. godine na Radio-televiziji Srbije (RTS). Autorski tandem Siniša Pavić (scenario) i Aleksandar Đuričić (režija) osmislili su seriju kao sociopolitičku satiru, čiji je cilj bio da kroz humor prikaže stanje u društvu, posebno među političkim i poslovnim elitama tranzicionog perioda.

Glavna narativna nit prati Srećka Šojića, bivšeg biznismena i ministra, koji nakon političkog pada pokušava da se vrati na poziciju moći koristeći sve moguće mehanizme – od korupcije i podmićivanja, preko zakulisnih igara, do otvorenog populizma.

Pored njega, serija ima cijelu lepezu živopisnih likova – od njegovog vjernog i nesretnog sekretara Dinkića, preko beskrupuloznih tajkuna, članova porodice, bivših saradnika, pa sve do sasvim običnih građana koji pokušavaju da prežive u takvom sistemu.

SREĆKO ŠOJIĆ – FENOMEN I LIK

Srećko Šojić, maestralno odigran od strane Milana Lane Gutovića, nije samo lik u seriji – on je postao arhetip političara tranzicije: polupismen, a samouvjeren; vulgaran, a uvjeren da je elokventan; neobrazovan, ali sa nezasitom željom za moći i novcem. Njegov govor prepun je jezičkih grešaka, apsurdnih konstrukcija i pogrešno upotrebljenih izraza, što dodatno naglašava njegovu karikaturalnu prirodu.

Ipak, ono što je najfascinantnije kod Šojića jeste činjenica da publika u njemu prepoznaje stvarne ljude. On nije fantazija – on je zbir stvarnih osobina političara koje građani svakodnevno gledaju na televiziji. Upravo ta realistična karikatura čini ga duhovitim, bolnim i neodoljivim.

Jedan od najpoznatijih motiva u seriji jeste njegovo neprestano ismijavanje potčinjenih i prekomjerno samohvalisanje. Njegove čuvene replike, poput:

• „Ja kad sam bio ministar, svi su mi ljubili ruke!“

• „Nemam ja vremena da sedim i da mislim. Ja moram da radim!“

• „Ti si bre jedan brabonjak ispod mog džona!“

…ušle su u svakodnevni govor i postale viralne mnogo prije nego što je pojam “viralno” uopšte zaživio.

Gutović je često govorio da su mnoge od tih replika nastale kao improvizacije, plod njegove spontane glumačke genijalnosti. Upravo ta sloboda u izrazu dala je Šojiću dodatnu živost i neponovljivost.

DRUŠTVENA KRITIKA KROZ HUMOR

Bela lađa se ne boji da bude direktna. Svaka epizoda na satiričan način komentariše aktuelne društvene fenomene: izborna kampanja, privatizacije, medijski skandali, mitomanija, politička trgovina, pad obrazovanja, zloupotreba položaja, bahatost elita.

Iako umotana u humor, poruka serije je jasna: sistem je truo, a oni koji ga vode – nekompetentni ili korumpirani.

Publika je prepoznala tu oštrinu. Serija je godinama imala milionsku gledanost, a reemitovanja su uvek privlačila novu generaciju gledalaca, koji su u Šojiću i njegovom okruženju prepoznavali nove verzije starih problema.

OSTALI LIKOVI

Iako je Šojić centralna figura, serija ne bi bila potpuna bez čitave galerije sporednih likova:

• Dinkić (Predrag Smiljković) – Šojićev sekretar i lični potrčko, koji trpi sve uvrede, ali se uporno vraća. Njegova lojalnost graniči s apsurdom, ali je izvor beskrajnog humora.

• Blagoje (Bogoljub Mitić Đoša) – naivan i povodljiv rođak koji stalno upada u nevolje zbog Šojićevih “savjeta”.

• Persida Šojić (Danica Maksimović) – Šojićeva supruga, oličenje novopečene “gospodske gospođe”, koja ne zna mnogo, ali zna da zasija u salonu.

• Drugi političari, tajkuni, novinari i rodbina – svi zajedno grade šareni, haotični mozaik društva u kome je moral fluidna kategorija.

KONFLIKTI I KRAJ SARADNJE

Serija je emitovala ukupno 84 epizode u pet sezona (2006–2011). Međutim, šesta sezona nikada nije zaživjela onako kako se očekivalo.

Milan Lane Gutović je odbio da se vrati ulogama iz serije zbog, kako je sam rekao, nezadovoljavajućeg honorara. Zahtevao je višestruko veći iznos, koji produkcija nije mogla da prihvati. Bez njega, serija je izgubila ključnu kariku, i iako se pokušavalo sa alternativama, nikada više nije postigla istu gledanost niti istu duhovnu oštrinu.

Sam Gutović je kasnije govorio da mu nije žao što je napustio projekat, te da mu je jedino žao što „nije tražio još više“.

NASLIJEĐE I UTICAJ

Danas, godinama nakon prestanka emitovanja, Bela lađa se i dalje smatra najboljom političkom satirom u postjugoslovenskoj produkciji. Serija se redovno reprizira, citira, parodira i analizira.

Srećko Šojić je ušao u kolektivno sjećanje kao personifikacija političke groteske, čovjek kojeg se istovremeno i bojimo i smijemo mu se. Mnogi smatraju da bi bez njega serija bila tek jedna u nizu komedija — ovako je postala vječna lekcija iz sistema koji nije sazrio.