Ljetni je period i on sa sobom donosi mnoge ljetne čari kao što su lubenice, dinje, i razne salate kao što su paradajz i krastavac. U ovom članku ćemo se malo više osvrnuti na paradajz, koji je poznat zbog brojnih zdravstvenih benefita ali postoji i određena kategorija ljudi kojima je zabranjen. 

U vrelini ljetnih dana, crveni, zreli paradajz često postaje zvijezda naših tanjira – sočan, osvježavajući i punog okusa, gotovo je nemoguće zamisliti ljetnu trpezu bez njega. No, iako ga mnogi doživljavaju kao simbol zdravlja i vitalnosti, istina je da nije uvijek bezopasan – naročito kada se pretjera.

Ono što paradajz čini tako primamljivim jeste njegova prilagodljivost – savršeno se slaže sa salatama, sendvičima, umacima i čorbama. Ipak, upravo ta česta prisutnost u svakodnevnim obrocima može postati problem za neke ljude. Naročito kod osoba s osjetljivim probavnim sistemom, paradajz zna biti okidač za neprijatnosti: osjećaj pečenja iza grudne kosti, nadimanje, pa čak i grčeve. Posebno je nepodnošljiv kada se jede sirov, iscijeđen u sok ili kuhan u koncentrisanim oblicima kao što su pelat, sos ili kečap.

Ali tu ne prestaju potencijalne teškoće. Paradajz, kao član porodice pomoćnica, sadrži solanin – spoj koji kod osoba s već narušenim zdravljem zglobova može pogoršati stanje. Ljudi koji pate od artritisa ili reumatskih tegoba nerijetko primjećuju da ih konzumacija paradajza ostavlja sa osjećajem ukočenosti, pa čak i bolova.

Takođe, njegova hemijska struktura skriva i oksalate – tvari koje su poznate po tome što doprinose stvaranju bubrežnih kamenaca. Oni koji su već ranije imali problema s bubrezima trebali bi dvaput razmisliti prije nego napune tanjir ovom crvenom voćkom.

A postoji i još jedan tihi krivac: histamin. Paradajz je prirodni izvor ovog spoja, koji kod osoba sklonih alergijama može izazvati niz neprijatnih reakcija. Od bezazlenih crvenih mrlja i svraba, do ozbiljnijih simptoma poput oticanja jezika ili otežanog disanja – paradajz ponekad djeluje kao podmukli neprijatelj čak i kada izgleda najzdravije.

Dakle, iako se često uzdiže kao kralj ljetnih plodova, paradajz nije univerzalni prijatelj za sve. Njegovi skriveni sastojci, koji su za većinu blagotvorni, za osjetljive pojedince mogu postati izvor tegoba. Zato je važno slušati vlastito tijelo, promatrati reakcije i, kad zatreba, smanjiti količinu – jer ni najzdravija namirnica nije korisna ako izaziva nelagodu.

Dok mnogi paradajz vide kao simbol zdravlja i nezaobilazan dio ljetnih obroka, za određene grupe ljudi on može biti izvor neprijatnosti, pa čak i svakodnevnih smetnji. Na primjer, osobe koje pate od sindroma nervoznih crijeva često osjećaju posljedice već nakon nekoliko zalogaja. Umjesto osvježenja, susreću se s nadimanjem, plinovima, poremećajima u pražnjenju crijeva – čas dijarejom, čas zatvorom. Njihov probavni sistem, već narušen i osjetljiv, teško se nosi s kiselinom i vlaknima koje paradajz sadrži u većim količinama. Rezultat? Dan koji bi trebao proteći u miru, pretvara se u borbu sa sopstvenim tijelom.

Još jedna zanimljiva, iako rijetka posljedica prekomjerne konzumacije paradajza jeste pojava neobične boje kože. Riječ je o stanju poznatom kao likopenodermija. Kada osoba unosi znatne količine likopena – crvenog pigmenta kojim paradajz obiluje – tijelo može reagovati tako što koži podari narandžastu ili crvenkastu nijansu. Iako ne predstavlja nikakvu prijetnju zdravlju, ova pojava može izazvati nelagodu zbog svog vizuelnog efekta, pogotovo ako se pojavi neočekivano.

Takođe, ljudi koji imaju problema s urinarnim traktom trebali bi biti oprezni kada je paradajz na jelovniku. Njegova prirodna kiselost zna biti prava napast za bešiku. Umjesto da uživaju u obroku, takve osobe mogu doživjeti neugodno peckanje, stalni nagon za mokrenjem i pritisak u donjem stomaku. Problem se dodatno pogoršava kad se paradajz konzumira u obrađenim varijantama – poput kečapa ili začinjenih sosova – jer ovi proizvodi često sadrže dodatke koji dodatno iritiraju osjetljive mokraćne puteve.

Na kraju, iako je paradajz u mnogočemu blagotvoran, važno je zapamtiti da ni jedno voće – pa ni ono crveno i sočno – nije univerzalno. Tamo gdje jedan organizam cvjeta, drugi trpi. Ključ je, kao i uvijek, u pažljivom osluškivanju vlastitog tijela i razumijevanju njegovih poruka.

Iako može izazvati različite neželjene reakcije kod osjetljivih osoba, paradajz se i dalje s razlogom smatra nutritivno vrijednom namirnicom. Bogat je vitaminom C, kalijem, dijetalnim vlaknima i posebno cijenjenim antioksidansom likopenom, koji ima ulogu u zaštiti ćelija od oštećenja. No, kao i kod mnogih drugih namirnica, korist zavisi od toga kako i u kojim okolnostima se konzumira.

Za one čiji organizmi imaju određene slabosti – bilo da se radi o probavnom sistemu, koži sklonoj alergijama, osjetljivim zglobovima, bubrezima sklonom stvaranju kamenaca ili mokraćnoj bešici koja burno reaguje na kiselu hranu – paradajz nije uvijek dobrodošao gost na tanjiru. U takvim slučajevima, često je najbolje napraviti pauzu i pustiti tijelo da se oporavi prije nego mu se ova crvena voćka ponovo ponudi.

S druge strane, ljudi koji nemaju pomenute tegobe mogu slobodno uživati u njegovim blagodatima – ali uz jedno ključno pravilo: ne pretjerivati. Čak ni ono što je zdravo nije bez ograničenja. Ključ uravnotežene prehrane nije u gomilanju “dobrih” namirnica, nego u mudrom i promišljenom odabiru onih koje našem tijelu zaista odgovaraju.

Zapravo, tajna zdravlja leži u slušanju sopstvenog organizma. Kada naučimo prepoznati njegove poruke, znat ćemo kad je vrijeme za šareni tanjir s paradajzom – a kad je bolje preskočiti ga.

Likopen – moćni crveni pigment iz paradajza: Sve što treba da znate o ovom čudesnom antioksidansu

U svijetu nutricionizma, gdje se gotovo svakodnevno otkrivaju nove “supernamirnice” i “čudesne molekule”, jedan spoj već decenijama drži svoj visoki status – likopen. Ovaj prirodni pigment odgovoran je za karakterističnu crveno-narandžastu boju paradajza, lubenice, crvenog grejpa, šipka i guave, ali paradajz ostaje najbogatiji i najpristupačniji izvor. Ipak, likopen nije samo estetski “ukras” – on je moćan antioksidans čije se djelovanje sve češće povezuje sa prevencijom raznih hroničnih bolesti, jačanjem imuniteta, pa čak i usporavanjem procesa starenja.

Šta je likopen?

Likopen je karotenoid – grupa biljnih pigmenata koji se ubrajaju u sekundarne biljne metabolite, poput beta-karotena (iz mrkve) i luteina (iz zelenog lisnatog povrća). Međutim, za razliku od beta-karotena, likopen se ne konvertuje u vitamin A, već direktno djeluje kao snažan borac protiv slobodnih radikala. Njegova hemijska struktura mu omogućava da neutralizuje oksidativni stres – stanje u kojem dolazi do neravnoteže između slobodnih radikala i antioksidanasa, što može oštetiti ćelije i ubrzati starenje ili dovesti do bolesti.

Zbog toga se smatra da likopen ima značajnu ulogu u očuvanju zdravlja i sprečavanju razvoja degenerativnih i hroničnih bolesti.

Gdje se nalazi likopen i kako ga unosimo?

Iako likopen postoji u nekoliko vrsta voća i povrća, paradajz je daleko najbogatiji izvor. Zanimljivo je da termičkom obradom paradajza – kuhanjem, pasiranjem, pravljenjem sosa ili kečapa – koncentracija likopena zapravo raste i postaje biološki dostupnija tijelu. To znači da tijelo lakše apsorbuje likopen iz paradajz paste ili kuvanog paradajza nego iz sirovih plodova.

Ostali dobri izvori likopena su:

  • Lubenica

  • Crveni grejp

  • Guava

  • Šipak

  • Papaja

Ali i pored toga, oko 80% ukupnog unosa likopena u zapadnoj ishrani dolazi upravo iz proizvoda od paradajza.

Kako djeluje likopen u organizmu?

Likopen je poznat po svom antioksidativnom potencijalu. On “hvata” slobodne radikale – nestabilne molekule koje oštećuju ćelijske membrane, DNK i druge strukture unutar ćelija. Ovo oštećenje je povezano sa nastankom brojnih bolesti, uključujući kancer, kardiovaskularna oboljenja, dijabetes, pa čak i neurodegenerativne bolesti poput Alchajmerove i Parkinsonove.

Zbog toga, likopen se smatra zaštitnikom ćelija. Njegova redovna konzumacija može:

  • Smanjiti upalne procese u tijelu

  • Poboljšati elastičnost krvnih sudova

  • Pomoći u detoksikaciji organizma

  • Usporiti oštećenje ćelijskih struktura uzrokovano zagađenjem, stresom i UV zračenjem

Likopen i zdravlje srca

Jedno od najtemeljnijih istraživačkih područja u vezi s likopenom jeste njegova uloga u zaštiti kardiovaskularnog sistema. Brojne studije su pokazale da ljudi s višim nivoima likopena u krvi imaju manji rizik od razvoja srčanih bolesti. On djeluje tako što smanjuje oksidaciju LDL holesterola (tzv. lošeg holesterola), što sprečava njegovo taloženje na zidovima krvnih sudova i smanjuje rizik od ateroskleroze i infarkta.

Uz to, likopen može pomoći u snižavanju krvnog pritiska i poboljšati funkciju endotela – unutrašnjeg sloja krvnih sudova.

Prevencija raka

Zahvaljujući svojoj sposobnosti da štiti ćelije od oštećenja DNK, likopen se povezuje i sa smanjenjem rizika od nastanka određenih vrsta raka, naročito:

  • Raka prostate

  • Raka dojke

  • Raka pluća

  • Raka želuca i debelog crijeva

Kod muškaraca se posebno ističe njegova uloga u zaštiti prostate. Neka istraživanja su pokazala da muškarci koji redovno konzumiraju proizvode od paradajza imaju značajno manji rizik od razvoja karcinoma prostate. Naravno, važno je napomenuti da likopen nije lijek, već dio šireg spektra zaštitnih faktora unutar uravnotežene ishrane.

Zaštita kože i očiju

Likopen djeluje i kao prirodna zaštita od štetnog UV zračenja. Redovno konzumiranje hrane bogate likopenom može pomoći koži da se odbrani od opekotina i dugoročnih oštećenja izazvanih izlaganjem suncu. Osim toga, zahvaljujući svojoj sposobnosti da sprečava degeneraciju ćelija, likopen se povezuje i s očuvanjem vida – posebno kod starijih osoba koje su sklone makularnoj degeneraciji.

Likopen i muška plodnost

Postoje podaci koji sugeriraju da likopen može pozitivno uticati na kvalitet sperme, povećati broj pokretnih spermatozoida i smanjiti oksidativni stres u reproduktivnim tkivima. To ga čini potencijalno korisnim suplementom za muškarce koji se bore s problemima plodnosti.

Koliko likopena treba unositi?

Ne postoji precizno određena preporučena dnevna doza likopena, ali većina istraživanja ukazuje da dnevni unos od 6 do 15 mg može imati značajan efekat na zdravlje. Ova količina se može unijeti kroz:

  • 1 šolja kuvanog paradajza (oko 10 mg likopena)

  • 2 veće kriške lubenice

  • 2-3 kašike paradajz paste

Važno je napomenuti da se likopen najbolje apsorbuje kada se konzumira uz malu količinu masti (npr. maslinovo ulje), jer je rastvorljiv u mastima. Dakle, salata od paradajza s kapima maslinovog ulja nije samo ukusna – već i nutritivno najefikasnija varijanta.

Moguće nuspojave i mjere opreza

Iako se likopen generalno smatra sigurnim, prekomjeran unos – naročito putem suplemenata – može dovesti do stanja poznatog kao likopenodermija, pri čemu koža poprima narandžastocrvenkastu nijansu. Ovo stanje nije opasno, ali estetski može biti neugodno.

Takođe, osobe koje pate od problema s probavom, bubrezima ili preosjetljivošću na paradajz treba da budu oprezne, jer konzumacija velikih količina hrane bogate likopenom može pogoršati simptome.

Oglasi - Advertisement