Danas imamo obilježavanje jednog praznika a on je vezan za Svetog Vartolomeja. Postoji jedna stvar koju ne bismo smjeli uraditi. Donosimo vam detalje u nastavku članka.
Obilježavanje Prenosa Moštiju Svetog Apostola Vartolomeja
Obilježavanje Prenosa moštiju svetog apostola Vartolomeja predstavlja značajan događaj za Srpsku pravoslavnu crkvu i njezine vjernike. Iako se glavno praznovanje svetog apostola Vartolomeja tradicionalno održava 24. jula po gregorijanskom kalendaru, odnosno 11. jula po julijanskom kalendaru, dan prenosa moštiju zauzima posebno mjesto u crkvenom i narodnom predanju.
Sveti apostol Vartolomej bio je jedan od dvanaest najbližih učenika Isusa Hrista, koji je svoj život posvetio širenju Evanđelja i svjedočenju Hristove poruke. Njegova mučenička smrt ostavila je dubok trag u srcima vjernika, a sjećanje na njega održava se kroz vjekove.
Prema crkvenim izvorima, apostol Vartolomej je doživio mučeničku smrt u jermenskom gradu Albanapolju, gdje je bio raspet zbog svoje vjernosti hrišćanskoj vjeri. Uprkos opasnostima, tamošnji hrišćani su uspjeli skinuti njegovo tijelo sa krsta i položiti ga u olovni kovčeg.
Njegov grob ubrzo je postao mjesto hodočašća i poštovanja, gdje su se dešavala brojna čudesa, posebno iscjeljenja bolesnih. Priče o tim čudima raširile su se među ljudima i privukle pažnju mnogih.
Međutim, ova pojava nije bila po volji tadašnjim poganskim vlastima, koje su odlučile da uklone mošti i bace kovčeg sa moštima u more, u pokušaju da zatrte sjećanje na svetog Vartolomeja.
Nasuprot očekivanjima poganskih vlasti, Božja promišljenost rezultirala je time da kovčeg nije potonuo, već je plutao morem sve do Liparskih ostrva. Prema predanju, episkop Lipara, Agaton, imao je viziju o dolasku svetih moštiju, te je zajedno sa sveštenstvom i vjernicima izašao na obalu kako bi ih dočekao.
Kovčeg je dočekan s velikim poštovanjem, a mnogi bolesnici koji su došli u dodir s njim doživjeli su ozdravljenje. Taj događaj vjernici su prepoznali kao Božji znak i potvrdu svetosti Vartolomeja čak i nakon njegove smrti, što je dodatno učvrstilo vjeru u čudotvornu moć njegovih moštiju.
Mošti su bile smještene u crkvu posvećenu svetom Vartolomeju, gdje su ostale do 9. vijeka. U tom periodu, zbog političkih i religijskih previranja, kao i najezdi muslimana, mošti su prenete u grad Benevento u Italiji.
Čak i tamo, nastavilo se njegovanje poštovanja prema svetom Vartolomeju, a vjernici su i dalje vjerovali u čudotvorna iscjeljenja koja su se povezivala s njegovim moštima.
Sveti Vartolomej je, i za života i nakon smrti, ostao snažan svjedok Božije milosti i sile, a njegov kult je postao dio šireg hrišćanskog naslijeđa.
Pored crkvenih izvora, važnu ulogu igraju i narodna vjerovanja koja su se razvila oko ovog praznika. U mnogim krajevima Srbije se vjeruje da sveti Vartolomej ne oprašta nevjernicima i onima koji na dan njegovog praznika obavljaju teške poslove.
Prema tradiciji, oni koji ne poštuju praznik mogu doživjeti neuspjeh u poljoprivrednim radovima. Stoga je poznata izreka: “Smlatiće te kao Vrtoloma prasku!” koja upozorava na ozbiljnost kazne za nepoštovanje svetog dana.
Osim toga, u nekim dijelovima Srbije se vjeruje da rad na Vartolomev dan može izazvati prirodne nepogode poput poplava, grada ili oluja. Ukoliko se na ovaj dan dogodi loše vrijeme, to se smatra lošim znakom za nadolazeću poljoprivrednu sezonu.
U takvim uslovima, teški poslovi se odgađaju, a ljudi se posvećuju molitvi i sabiranju. Također, vjeruje se da sveti Vartolomej pruža zaštitu od padavica, te bolesni odlaze u manastire tražeći iscjeljenje. Ovim, svetac ostaje simbol Božijeg djelovanja, povezujući vjeru, tradiciju i opomenu u svakodnevnom životu zajednice.
Sveti Vartolomej, jedan od dvanaestorice Isusovih apostola, zauzima posebno mjesto u hrišćanskoj tradiciji. Njegovo ime se često povezuje s apostolom Natanaelom, jer ga evanđelja po Mateju, Marku i Luki spominju pod imenom Vartolomej, dok se u evanđelju po Jovanu pojavljuje Natanael. U ranom hrišćanskom predanju ta su imena poistovjećena, pa se smatra da je riječ o istoj osobi.
Porijeklo i susret s Isusom
Prema predanju, Vartolomej je poticao iz Kane Galilejske, mjesta koje je postalo poznato po prvom Isusovom čudu, pretvaranju vode u vino. Bio je čovjek iskrenog i čistog srca, što potvrđuje i epizoda iz evanđelja kada ga Isus, ugledavši ga prvi put, naziva „pravim Izraelcem u kojem nema lukavstva“. Taj susret zauvijek je promijenio njegov život – od tada postaje vjerni učenik i pratilac Hrista.
Apostolsko djelovanje
Nakon Hristovog uskrsnuća i silaska Svetog Duha na apostole, Vartolomej, poput ostalih, kreće u svijet da širi Jevanđelje. Predanja govore da je propovijedao u različitim krajevima: u Indiji, Mesopotamiji, Partiji, pa čak i u Jermeniji. Neki izvori navode da je upravo on donio u Indiju Jevanđelje po Mateju, prevedeno na njihov jezik, što pokazuje širinu njegovog misionarskog rada.
Mučenička smrt
Sveti Vartolomej je svoj život okončao mučenički. U Jermeniji, gdje je pridobio mnoštvo ljudi za hrišćanstvo, navodno je izazvao bijes lokalnog vladara. Prema predanju, mučen je na okrutan način – oderali su mu kožu dok je još bio živ, a potom ga raspekli ili razapeli. Upravo zbog tog strašnog mučeništva, u ikonografiji se najčešće prikazuje kako u ruci drži vlastitu kožu ili nož, kojim je bio mučen. Ovaj potresni simbol postao je znak njegove nepokolebljive vjere.
Poštovanje i naslijeđe
Kult svetog Vartolomeja brzo se proširio po hrišćanskom svijetu. Njegove relikvije su tokom vijekova prenošene na različita mjesta – jedan dio se čuvao u Jermeniji, kasnije u Mesopotamiji, a od 9. vijeka u Rimu, na ostrvu Tiberini, gdje je njemu u čast podignuta bazilika. Katolička crkva ga slavi 24. avgusta, dok ga pravoslavna crkva proslavlja 11. juna (po starom kalendaru 24. juna). Posebno je poštovan u Jermeniji, jer se vjeruje da je zajedno sa apostolom Judom Tadejom donio hrišćanstvo u tu zemlju, pa se smatra jednim od zaštitnika jermenskog naroda.
Lik i poruka
Sveti Vartolomej ostao je upamćen kao apostol iskrenosti, odanosti i nepokolebljive vjere. Njegova spremnost da prihvati najstrašnije muke za Hrista svjedoči o snazi uvjerenja i potpunom predanju Bogu. U umjetnosti ga često slikaju Michelangelo, Tizian i drugi renesansni majstori, naglašavajući njegovu mučeničku sudbinu, ali i nadnaravnu snagu vjere koja je pobijedila smrt.
Njegov život je podsjetnik da istinska vjera nije samo riječ, već žrtva i djelovanje – čak i onda kada to znači suočiti se s najvećim iskušenjima.
