Smiješna scena odigrala se na jednoj gradskoj liniji autobusa. Žena je trčala za autobusom i vikala da stane i da će zakasniti na posao. Naravno svi su se sažalili, putnii pa i vozač i on na kraju stane. No kad je žena ušla u autobus svima je bilo jasno da ih je vozač uvalio u problem.
–Hvala što ste stali. A sad hamo svi, karte na pregled.
Kondukteri – od istorije željeznica do simbola jednog vremena
Kondukter je zanimanje koje gotovo svako povezuje s putovanjem vozom ili autobusom. Čim se spomene riječ, pred očima se ukaže slika čovjeka u uniformi, s kapom i torbicom, koji obilazi vagone, provjerava karte, ponekad pomaže putnicima da pronađu svoja mjesta i brine se da sve protekne bez problema. Ali, iza te jednostavne slike krije se zanimljiva i bogata priča – istorija profesije koja je obilježila čitave epohe putovanja, mijenjala se zajedno s tehnologijom i postala neizostavan dio kulturne memorije naroda.
1. Početak profesije – željeznica i industrijska revolucija
Prvi kondukteri pojavljuju se tokom 19. stoljeća, kada su u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama željeznice doživjele ogroman procvat. Vozovi su postajali osnovno prevozno sredstvo, a potreba za organizacijom i kontrolom bila je sve veća. U to vrijeme, kondukter je bio odgovoran ne samo za provjeru karata, nego i za bezbjednost putnika, nadgledanje ukrcaja i iskrcaja, pa čak i za održavanje discipline u vagonima.
Njihov položaj bio je vrlo značajan – kondukter je, pored mašinovođe, bio najprepoznatljivija figura željeznice. Dok je mašinovođa ostajao skriven u lokomotivi, kondukter je bio lice koje su putnici poznavali, kojem su postavljali pitanja i obraćali se za pomoć.
2. Uniforma i simbolika
Uniforma konduktera imala je poseban značaj. Obično su nosili tamnoplava ili siva odijela, bijele košulje, kravatu i obaveznu kapu s amblemom željeznice. Na kapama su često stajali simboli poput krila, točkova ili zvijezda, što je odražavalo moć i prestiž željeznice. Torbica, u kojoj su se nalazile karte, pečati, klešta za bušenje i novac za naplatu, bila je neizostavan dio opreme.
Za mnoge ljude, posebno u manjim mjestima, kondukter je bio simbol modernog vremena i napretka. Djeca su se radovala kada bi vidjela uniformisanog konduktera, a odrasli su mu se obraćali s poštovanjem.
3. Dnevne obaveze i odgovornosti
Posao konduktera nije bio nimalo lak. Tokom jedne smjene, koja je često trajala i po 12 sati, kondukter je morao:
-
provjeravati i bušiti karte putnicima,
-
izdavati karte onima koji ih nisu kupili unaprijed,
-
davati informacije o stanicama i presjedanjima,
-
pomagati starijim osobama, invalidima ili putnicima s djecom,
-
održavati red i sigurnost u vagonima,
-
prijavljivati sumnjive ili opasne situacije.
U noćnim vožnjama, kada bi putnici pokušavali spavati, kondukter je morao paziti da nema incidenata, krađa ili neugodnosti. Bio je i svojevrsni posrednik između mašinovođe i putnika – ako bi došlo do kvara, nesreće ili kašnjenja, on je bio taj koji bi objašnjavao situaciju.
4. Kondukteri u autobusima i tramvajima
Iako se najčešće vezuju za željeznicu, kondukteri su imali važnu ulogu i u autobusima te tramvajima. U gradskim prevozima širom bivše Jugoslavije, sve do osamdesetih godina, bilo je uobičajeno da autobus pored vozača ima i konduktera. Njegova dužnost bila je da prodaje i poništava karte, pomaže pri ulasku i izlasku putnika i vodi računa o redu u vozilu.
U tramvajima, posebno u većim gradovima poput Beograda, Zagreba ili Sarajeva, kondukteri su decenijama bili svakodnevna pojava. Tek s razvojem automatskih aparata i samouslužnih sistema karata, njihova uloga je postepeno nestajala.
5. Kondukter i putnici – odnos pun anegdota
Mnogi ljudi koji se sjećaju „zlatnih vremena“ vozova i autobusa rado pričaju o kondukterima. Oni su često bili više od običnih službenika – znali su putnike po imenu, pomagali im da ponesu kofere, davali savjete o putovanjima.
Postoje brojne anegdote o kondukterima koji su pomagali zaljubljenima da se krišom sastanu, koji su dijelili bombone djeci ili smirivali cijeli vagon kad bi izbila svađa. Bilo je i onih strožijih, koji nisu tolerisali vožnju bez karte i kojima su se putnici bojali, ali se u svakom slučaju njihov autoritet poštovao.
6. Tehnologija i nestanak profesije
S razvojem tehnologije, mnoge funkcije konduktera polako su preuzeli aparati. Danas se karte mogu kupiti preko interneta, poništiti elektronski, a kontrolu sve češće obavljaju povremene inspekcijske ekipe. U mnogim zemljama kondukter kao stalno prisutna figura u vozu ili autobusu gotovo da više ne postoji.
Ipak, u nekim državama i dalje se zadržala tradicija. U Švicarskoj, Austriji i Japanu, na primjer, kondukteri u vozovima su i dalje prisutni – ali sada više kao ljubazni domaćini koji informišu putnike, pomažu turistima i brinu o kvalitetu usluge.
7. Kondukteri u popularnoj kulturi
U filmovima, serijama i književnosti, kondukter se često pojavljuje kao sporedni, ali upečatljiv lik. Sjetimo se samo scena iz starih jugoslavenskih filmova gdje kondukter, uz zvuk zviždaljke i pokret ruke, signalizira polazak voza. U mnogim stripovima i pričama za djecu, kondukter je prikazivan kao dobrodušan, nasmijan lik koji pomaže junacima da stignu na pravo mjesto.
8. Nostalgija i sjećanja
Danas, kada većina mladih generacija nije ni upoznala pravog konduktera u autobusu ili tramvaju, stariji ljudi s nostalgijom pričaju o tom vremenu. Kondukter je bio dio jedne kulture putovanja – vremena kada se nije žurilo, kada se razgovaralo u vozovima i kada je sama vožnja bila doživljaj.
U tom smislu, kondukter nije bio samo radnik željeznice ili prevoznog preduzeća, već simbol društvenog kontakta, reda i sigurnosti.
Kondukteri su odigrali ogromnu ulogu u istoriji javnog prevoza. Bili su veza između sistema i putnika, ljudi koji su svojim prisustvom ulivali sigurnost i kontrolu. Iako ih tehnologija danas polako potiskuje, u kolektivnom sjećanju ostaju simbol jednog vremena – vremena kada je putovanje bilo više od same destinacije, kada je i čovjek u uniformi s kapom i torbicom bio dio priče.
