Ova neobična priča vodi nas u Mostar, grad na jugo Bosne i Hercegovine, tačnije u Hercegovini a pominje se da je Mujo hodao Mostarom i vidio Tarzana. Rekli smo vam odmah da je neobična priča u pitanju. Tarzan je htio da skoči sa Starog mosta. Mujo je čak i progovorio s njim nakon skoka.
–Pa neke školjke su od peglice, neke od bube, neke od lade…ima raznih.
Mostar — grad koji diše na obalama Neretve, grad svjetlosti, kamena i vječne simbolike susreta Istoka i Zapada — jedno je od najčarobnijih mjesta na Balkanu. Njegova duša, oblikovana stoljećima kroz slojeve historije, kulture i emocija, u potpunosti se ogleda u njegovom najpoznatijem simbolu – Starom mostu. Taj most nije samo građevina od kamena; on je poezija pretočena u arhitekturu, priča o ljudskoj upornosti, ljepoti i sposobnosti da se povežu obale, narodi i vremena.
Grad na Neretvi – srce Hercegovine
Mostar se smjestio u južnom dijelu Bosne i Hercegovine, u dolini koju presijeca rijeka Neretva — moćna, zelena, hladna i nepredvidiva. Samo ime “Mostar” potječe od riječi mostari, čuvari mosta, jer su upravo ti ljudi u davnim vremenima čuvali Stari most od prolaznika i neprijatelja. Grad je osnovan u 15. stoljeću, a ubrzo je postao jedan od ključnih trgovačkih i kulturnih centara Osmanskog carstva na Balkanu.
Zahvaljujući svom položaju, Mostar je kroz stoljeća bio mjesto susreta različitih svjetova – orijentalnog i zapadnoevropskog, muslimanskog, katoličkog i pravoslavnog naslijeđa. U njegovim sokacima i danas se može osjetiti miris turske kafe, čuti zvono sa crkve i ezan s džamije, što mu daje posebnu duhovnu dubinu i šarm koji malo koji grad ima.
Nastanak i gradnja Starog mosta
Stari most, najpoznatiji simbol Mostara i cijele Hercegovine, podignut je između 1557. i 1566. godine po naredbi osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. Za projekt je bio zadužen znameniti arhitekt Mimar Hajrudin, učenik velikog Sinana – najpoznatijeg graditelja Osmanskog carstva.
Legenda kaže da je Hajrudin, svjestan težine zadatka i rizika koji nosi, prije izgradnje mosta pobjegao iz Mostara jer je sultan zaprijetio smrću ako most padne. No, kad su skele konačno uklonjene i most ostao netaknut, graditelji su proslavili uspjeh. Taj trenutak bio je trijumf ljudske domišljatosti i hrabrosti, a Hajrudinovo ime zauvijek je upisano u istoriju kao arhitekta koji je “povezao obale Neretve”.
Most je dug 28,7 metara, širok 4 metra, a luk se uzdiže gotovo 20 metara iznad rijeke. Građen je od lokalnog kamena tenelije, poznatog po svojoj čvrstoći i svjetloj boji, koja na suncu poprima zlatni sjaj. Njegova jednostavna elegancija i savršena simetrija stoljećima su izazivale divljenje putnika, umjetnika i arhitekata iz cijelog svijeta.
Simbol povezanosti i ljepote
Stari most nije bio samo funkcionalna građevina – on je postao simbol zajedništva. Povezao je dvije strane grada – Kujundžiluk na jednoj i Tabhanu na drugoj obali – i spajao ljude različitih kultura, vjera i običaja. Tokom vijekova, bio je svjedok bezbrojnih susreta, svadbi, svečanosti, ali i ratova i tuge.
Njegova elegancija učinila ga je jednim od najprepoznatljivijih spomenika orijentalne arhitekture na Balkanu. Putnici i hodočasnici su govorili da je “kao duga od kamena”, lebdeći iznad Neretve.
Još u 16. i 17. stoljeću, Mostar je bio poznat po tom mostu. On je postao središte života grada – oko njega su se formirale trgovine, zanatske radnje, kafane i karavansaraji. Most je bio i mjesto društvenog okupljanja, razgovora, šala i takmičenja, naročito u ljetnim danima kada bi mladići skakali s njega u Neretvu – običaj koji je preživio i do danas.
Skokovi sa Starog mosta – tradicija hrabrosti
Skakanje sa Starog mosta stara je mostarska tradicija, koja se njeguje još od 17. stoljeća. Mostarski mladići su skokovima dokazivali svoju hrabrost, zrelost i muškost, a postati “skakač” bio je znak časti i ponosa.
Svake godine u julu održava se Mostarsko takmičenje u skokovima sa Starog mosta, koje okuplja stotine posjetilaca iz cijelog svijeta. Skakači se bacaju sa visine od oko 24 metra u hladnu i brzu Neretvu, čija temperatura rijetko prelazi 10 stepeni. To nije samo sportski događaj, već i ritual kojim Mostar potvrđuje svoje naslijeđe i tradiciju hrabrosti.
Razaranje i obnova
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, 9. novembra 1993. godine, Stari most je srušen nakon više od 400 godina postojanja. Taj trenutak bio je šok za cijeli svijet. Most je, osim što je bio spomenik kulture, bio i simbol suživota i povezanosti, pa je njegovo rušenje doživljeno kao rušenje mostova među ljudima.
Ruševine su godinama ležale u Neretvi kao nijemi svjedok razaranja. Ipak, volja da se obnovi bila je jača od rušenja. Nakon rata, zahvaljujući međunarodnoj pomoći i saradnji UNESCO-a, Turske, Hrvatske, Italije i mnogih drugih zemalja, započeta je rekonstrukcija.
Obnova je trajala od 2001. do 2004. godine, a prilikom nje su korišteni originalni materijali i tradicionalne metode gradnje. Kamen je ponovno dopreman iz istog kamenoloma iz kojeg je vađen u 16. stoljeću, kako bi se sačuvala autentičnost.
Stari most je svečano otvoren 23. jula 2004. godine, u prisustvu velikog broja državnika, umjetnika i građana. Tog dana, Neretva je ponovo spojila svoje obale, a Mostar je simbolično ponovo postao grad pomirenja.
Godine 2005., Stari most i stara gradska jezgra Mostara uvršteni su na listu UNESCO-ve svjetske baštine. Time je potvrđeno da on nije samo lokalno, već i globalno kulturno naslijeđe čovječanstva.
Stara čaršija i duh orijenta
Oko mosta se prostire Stara čaršija Kujundžiluk, prepuna kaldrmisanih uličica, rukotvorina, turskih suvenira, mirisa baklave, tkanina i začina. Hodajući njome, čovjek ima osjećaj da je zakoračio u neko drugo vrijeme – kao da se prošlost i sadašnjost isprepliću.
Na svakom koraku se čuje zvuk Neretve, smijeh prolaznika, miris kahve iz bakrene džezve i boja svile iz radionica mostarskih kujundžija (zlatara po kojima je čaršija i dobila ime).
Sa obje strane mosta nalaze se znamenite džamije – Koski Mehmed-pašina džamija, poznata po svom minaretu s kojeg se pruža najljepši pogled na Stari most, te Karađoz-begova džamija, jedna od najvećih i najljepših u Bosni i Hercegovini.
Tu su i brojne crkve, sinagoge, hamami, turske kuće – svjedoci višestoljetnog suživota.
Mostar danas – grad mladosti i umjetnosti
Danas je Mostar živ, pun boja, muzike i energije. Iako je prošao kroz teško razdoblje, on se oporavio i ponovo procvjetao. Njegove ulice ispunjene su turistima iz cijelog svijeta, umjetnicima, studentima i zaljubljenicima u arhitekturu.
Ljeti, grad vibrira – Neretva sja pod suncem, kafići i restorani uz obalu puni su života, a most blista kao zlatni luk. Mostar je postao centar umjetnosti, kulture i muzike, domaćin poznatog Mostar Summer Festa i mnogih drugih manifestacija.
Njegovi ljudi su posebni – topli, duhoviti, ponosni i puni duha. Kažu da Mostarac uvijek ima priču, da voli svoj grad kao sebe i da zna uživati u životu, bilo da pije kahvu na Starom mostu ili šeta ispod platana u Fejićevoj ulici.
Mostar – most između svjetova
Mostar i njegov Stari most su mnogo više od kamena i vode. Oni su metafora života, most između prošlosti i budućnosti, između ljudi i kultura.
Stari most simbolizira snagu da se preživi, da se ponovo izgradi ono što je bilo uništeno, i da se na kraju, uprkos svemu, spoje obale – ne samo rijeke, nego i srca.
Kada stojiš na njemu, osjetiš kako ti vjetar sa Neretve hladi lice, dok ispod tebe voda teče kao tok vremena – neumoljivo, ali čisto. I tada shvatiš da si na mjestu gdje je svaki kamen svjedok ljubavi, bola, ponosa i nade.
Mostar u tom trenutku nije samo grad. On je osjećaj. On je lekcija o životu, otpornosti i ljepoti koja nikada ne nestaje.
