Jedan spomen donosimo glumcu koji je jako popularan na ovim prostora. Ostavio je ogromnog traga na filmskom platnu, glumio je u mnogim poznatim filmovima i serijama i ima prepoznatljiv i karakterističan lik. Riječ je o Miodragu Krivokapiću, čovjeku kojeg već skoro 4 decenije viđamo na malim ekranima.
Porodica Krivokapić: Spoj Umjetnosti, Ljubavi i Izazova
Porodica Krivokapić predstavlja jedinstvenu priču u svijetu umjetnosti, gdje se iskustvo starijih generacija isprepliće s energijom mlađih. Na čelu ove fascinantne porodice je Miodrag Krivokapić, legendarni glumac koji je svojim djelovanjem obilježio prostor bivše Jugoslavije.
Njegova karijera obilježena je principom bez kompromisa, gdje je pažljivo birao uloge i ostao vjeran svojoj umjetničkoj viziji. Miodragova sposobnost da spoji profesionalnu strast s dubokim ljudskim vrijednostima učinila ga je ikonom ne samo u domovini, već i mnogo šire.
Iako je uživao u slavi, Miodrag je ostao prizeman čovjek, poznat po svojoj ljubavi prema druženjima i trajnim prijateljstvima, poput onog s glumicom Milenom Dravić.
Čak i danas, Miodrag se povukao iz javnog života i uživa u jednostavnim stvarima, poput posjeta beogradskim pijacama. Njegova skromnost i dalje privlači pažnju, iako je on izabrao da se povuče iz žiže javnosti. Njegov sin, Bojan Krivokapić, nastavlja očevim stopama, ali u vremenu koje donosi nove izazove.
Bojan je poznat po svojoj ulozi u filmu Montevideo, Bog te video, gdje je briljirao kao Momčilo Đokić Gusar. Nakon toga, njegov talent i karizma donijeli su mu brojne zapažene uloge u serijama kao što su Istine i laži, Vojna akademija, i Sablja.
Bojanov pristup glumi, s osvrtom na očevu karijeru, pokazuje kako je moguće graditi sopstvenu karijeru, oslanjajući se na temelje koje su postavili prethodnici.
Bojan Krivokapić nije samo posvećen glumačkoj karijeri, već i porodičnom životu. Kao suprug i otac, Bojan i njegova supruga Taisa otvoreno govore o izazovima roditeljstva, pogotovo s obzirom na činjenicu da njihov sin Bogdan ima autizam.
Par je odlučio da svoju priču podijele putem podkasta Neosvetljeni ćošak, želeći podići svijest o autizmu, stanju koje je često pogrešno shvaćeno. Njihova iskrenost i hrabrost u ovom kontekstu su neprocjenjive, a njihova priča pruža podršku mnogim roditeljima koji se suočavaju s istim izazovima.
Ova inicijativa ne samo da podiže svijest, već i pomaže razbijanju predrasuda o autizmu, pokazujući kako otvoreni razgovori mogu promijeniti percepciju i ponuditi podršku onima kojima je potrebna.
Bojan često ističe da je podrška porodice, posebno roditelja Miodraga i njegove supruge, koja je radila kao doktorica, neprocjenjiva. Tokom godina, otac i sin su postali ne samo kolege već i prijatelji, što je posebno bilo vidljivo kada su se zajedno pojavili u emisiji U krugu porodice.
Tada je publika mogla svjedočiti njihovoj iskrenoj bliskosti i međusobnom poštovanju. Njihova interakcija na ekranu nije bila samo rezultat scenarija, već odraz stvarne, duboke povezanosti koju su razvili kroz zajedničke životne i profesionalne putanje.
Ono što povezuje oca i sina, osim glume, jest njihova posvećenost porodici. Dok je Miodrag veći dio života bio odsutan zbog posla, njegova supruga je brinula o domu i djeci. Ta žrtva pokazuje koliko je podrška porodice bila važna za obojicu.
Bojan danas nastavlja očevim principima, pažljivo birajući uloge, ali i priznajući vlastite greške. Njegova priča nije samo o glumačkom putu, već i o ličnoj borbi i roditeljstvu.
Bojanova sposobnost da balansira između profesionalnih obaveza i porodičnog života pokazuje kako je moguće uskladiti ambicije i obaveze, pružajući inspiraciju mnogima koji se nalaze u sličnoj situaciji.
Bojanova spremnost da javno govori o temama kao što je autizam pokazuje njegovu hrabrost i posvećenost mijenjanju društvene svijesti. Porodica Krivokapić ostaje primjer kako se talenat, ljubav i životni izazovi mogu spojiti u inspirativnu priču.
Miodrag, kao glumac koji je obilježio jednu epohu, i Bojan, njegov nasljednik koji traži sopstveni izraz, pokazuju da snaga umjetnosti i porodice može biti prenesena s generacije na generaciju. Njihova priča podsjeća da, iako slava prolazi, ostaju djela, vrijednosti i ljudi koje volimo.
Sve više ljudi prepoznaje važnost ovakvih priča, koje ne samo da inspirišu, već i pružaju vrijedne lekcije o životu i ljubavi.
Početak karijere i ulazak u svijet glume
Krivokapićev glumački put započeo je na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, gdje je diplomirao u klasi profesora Ognjenke Milićević i Predraga Bajčetića. Njegov talenat bio je očigledan već u studentskim danima – posjedovao je smirenost, izražajnu moć i ozbiljnost koja ga je izdvajala od drugih.
Nakon završetka studija, počeo je da gradi reputaciju u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (JDP), jednom od najuglednijih pozorišta bivše Jugoslavije. Tu je ostvario brojne uloge u klasičnim i savremenim komadima – od Šekspira i Čehova do domaćih autora. Publika ga je zavoljela zbog njegove prirodnosti i sposobnosti da iz svake uloge izvuče suštinu, bez teatralnosti i pretjerivanja.
Filmski debi i uspon u kinematografiji
Filmsku karijeru započeo je sredinom sedamdesetih godina, u vrijeme kada je jugoslovenska kinematografija bila na vrhuncu. Prvu značajniju ulogu ostvario je u filmu „Devojački most“ (1976), nakon čega su uslijedili brojni angažmani u kojima je pokazao svoju širinu.
U osamdesetim godinama postaje jedan od najtraženijih glumaca, zahvaljujući sposobnosti da tumači složene likove običnih ljudi – onih koji nose unutrašnje dileme, moralne borbe i životne terete. Njegov lik nikada nije bio „ukras“ u filmu, već duša priče.
U filmovima poput „Vojnici“, „Zadah tela“, „Nije lako s muškarcima“, „Šećerna vodica“, „Boj na Kosovu“ i „Kako je propao rokenrol“, Krivokapić je ostavljao upečatljiv trag, uvijek pažljivo balansirajući između realnosti i umjetnosti.
„Boj na Kosovu“ – istorijska uloga
Jedna od njegovih najpoznatijih i najvažnijih uloga svakako je ona u filmu „Boj na Kosovu“ (1989), gdje je tumačio lik knez Lazara Hrebeljanovića. To je bila uloga ogromne odgovornosti – tumačiti istorijsku ličnost koja u srpskoj tradiciji ima gotovo mitski status. Krivokapić je u toj ulozi spojio duhovnost, smirenost i tragičnost, stvarajući lik koji je daleko više od legende – čovjek od krvi i mesa, koji nosi teret naroda i vlastite savjesti.
Njegov Lazar nije bio samo ratnik, već i mislilac, simbol moralne dileme između zemaljskog carstva i nebeskog ideala. Film je postao kultan, a njegova interpretacija kneza Lazara i danas se navodi kao jedna od najdubljih i najautentičnijih u istoriji srpskog filma.
