VIC DANA: Prevarila ga

Radi se o jednoj priči gdje je žena priznala mužu da ga je prevarila, naprosto je morala jer je bilo jače od toga. Mujo se razočarao i rastužio se ali ju je pitao kako se to desilo. Ona je odgovorila kako se to sasvim slučajno desilo, iz neznanja. Evo šta mu je ispričala.

–Kada mi je rekao da će još jednom, onda sam pomislila da ovo ne bi mogao biti ti.

Prevara u braku jedna je od najkompleksnijih tema u psihologiji partnerskih odnosa, a kada do nje dođe s ženske strane, često izaziva duboko nerazumijevanje, šok i osjećaj izdaje kod partnera. Međutim, iza tog čina gotovo uvijek stoji složena mreža emocionalnih, psiholoških i situacionih faktora koji se dugo razvijaju prije nego što žena donese odluku da pređe granicu.

1. Početak – tiha erozija veze

U većini slučajeva, prevara ne počinje naglo. Ona se razvija postepeno, gotovo neprimjetno. U početku postoji nezadovoljstvo koje nije dovoljno izraženo da izazove svađu, ali dovoljno jako da stvori unutrašnju prazninu. To nezadovoljstvo može biti emocionalne, seksualne ili psihološke prirode.

Žena može imati osjećaj da je partner ne vidi, ne čuje, da se njen trud ne primjećuje. Godinama brine o porodici, poslu, djeci, svakodnevnim obavezama, a zauzvrat dobija sve manje nježnosti, pažnje ili podrške. Emocionalna distanca tada postaje tiha stvarnost u kojoj žena živi, a njen unutrašnji svijet postaje bogatiji od onog koji dijeli sa mužem.

U takvom stanju, svaka pažnja sa strane – osmijeh, kompliment, iskreno interesovanje za njene misli – djeluje kao da neko odjednom pali svjetlo u prostoriji koja je dugo bila mračna.

2. Psihologija ženskog emotivnog svijeta

Žene, za razliku od muškaraca koji češće varaju iz nagona i fizičke želje, najčešće varaju iz emotivne praznine. One traže ono što osjećaju da im nedostaje: razumijevanje, toplinu, bliskost.
Kada žena vara, u njenoj glavi to rijetko djeluje kao „seksualni čin“, već kao emocionalno utočište – sigurno mjesto gdje se osjeća viđeno i voljeno.

To ne znači da nema strasti. Naprotiv, upravo osjećaj da je neko vidi i želi, budi u njoj potisnutu ženstvenost. Nakon godina rutine i zanemarenosti, osjeća se ponovo živom. Taj osjećaj zna biti toliko jak da prevaziđe razum, moral i strah od posljedica.

Psihološki gledano, žena u tom trenutku ne vara zato što želi povrijediti muža, nego zato što pokušava spasiti vlastiti osjećaj identiteta. Ona ne vidi to kao izdaju, već kao povratak sebi – makar na trenutak.

3. Tipologija preljuba kod žena

Postoji nekoliko psiholoških profila žena koje ulaze u prevaru:

• Emotivno zapostavljena žena – najčešći slučaj. Vara jer traži pažnju i nježnost koju ne dobija kod kuće.

• Žena u krizi srednjih godina – preispituje vlastitu vrijednost, želi dokaz da je još uvijek privlačna i poželjna.

• Osoba s niskim samopouzdanjem – prevara joj daje kratkotrajni osjećaj moći i kontrole.

• Impulsivna žena – reaguje na trenutne emocije i strasti, često pod uticajem alkohola ili situacija „izvan realnosti“.

• Osvetni tip – vara jer je bila prevarena, emocionalno povrijeđena ili ponižena. To je pokušaj da izjednači moć u vezi.

Bez obzira na tip, zajednički imenitelj je isti: unutrašnji sukob između želje i moralnog osjećaja krivice.

4. Krivica i racionalizacija

Kada se prevara dogodi, žena često osjeća intenzivnu krivicu i strah od otkrivanja. Neke tu krivicu potiskuju – opravdavaju se sebi riječima „muž to zaslužuje“, „ja nikad nisam bila srećna“, „nije to prava prevara“.
To je psihološki mehanizam samoodbrane koji joj omogućava da funkcioniše i ne slomi se pod težinom vlastitog čina.

Drugi oblik racionalizacije je projekcija – žena počinje optuživati muža za ono što sama osjeća: „da nije bio takav, ja ovo ne bih uradila“.

5. Zašto neke odluče da priznaju

Odluka da se prevara prizna mužu jedna je od najtežih odluka koje žena može donijeti. Neke žene ne priznaju nikada, smatrajući da bi to samo uništilo sve, bez ikakve koristi.
Ali ima i onih koje odluče reći istinu.

Razlozi za priznanje su različiti:

• Neizdrživa krivica – psihološki pritisak postaje toliki da žena ne može spavati, jede je savjest i ima potrebu da „očisti dušu“.

• Emocionalna iskrenost – neke žene vjeruju da brak ne može opstati na laži, čak ni ako to znači kraj.

• Nada da će partner razumjeti – pogrešno uvjerenje da će priznanje biti shvaćeno kao „poziv na promjenu“.

• Namjera da završi brak – kada žena više ne želi živjeti u postojećem odnosu, priznanje koristi kao način da prekine sve.

• Prijeteće otkrivanje – ponekad se boji da će muž saznati od drugih, pa sama odluči priznati da zadrži kontrolu nad situacijom.

Zanimljivo, psihološki gledano, žene koje priznaju prevaru češće traže emocionalno oslobođenje nego oproštaj. One ne očekuju nužno da im se oprosti – žele samo da teret nestane.

6. Emotivne posljedice

Poslije priznanja (ili otkrivanja), često dolazi do emocionalnog haosa. Muškarac osjeća bijes, šok, povredu ega. Žena, s druge strane, prolazi kroz mješavinu olakšanja i straha.
Neki parovi tada ulaze u fazu brutalne iskrenosti – isplivaju sve neizrečene frustracije i zamjerke. U nekim slučajevima, upravo tada počinje prava komunikacija po prvi put nakon mnogo godina.

U drugim slučajevima, brak se raspada – jer muška psiha teško podnosi ideju da je njegova partnerka željela drugog. Za muškarca je prevara udar na ponos, za ženu je bijeg iz tuge.

7. Duboka psihologija – ženska potreba za povezanošću

Psiholozi često ističu da ženska prevara nije puka potraga za užitkom, već pokušaj ponovnog spajanja sa sobom i sa svijetom. Žene koje varaju često kažu da su se osjećale „kao da više nisu žive“.
Taj osjećaj „oživljavanja“ kroz zabranjeni odnos proizlazi iz duboke potrebe za emocionalnim doživljajem – da budu voljene, da se osjete posebne, da neko u njima vidi ono što su zaboravile da posjeduju.

U tome se krije i paradoks: žena koja vara često ne želi ostaviti muža, jer ga možda i dalje voli – ali želi drugačiju verziju sebe koja s njim više ne postoji.

8. Društveni i kulturni aspekt

U tradicionalnim društvima, gdje se od žene očekuje da bude stub porodice, osjećaj krivice je još dublji.
Takve žene često žive dvostruki život: spolja idealna supruga, majka, poslovna žena – a unutra, biće koje se guši.
One varaju u tišini, u strahu, ali i s dozom buntovništva protiv sopstvene zarobljenosti.

S druge strane, u savremenim urbanim sredinama gdje su žene ekonomski nezavisne, prevara ponekad postaje izraz slobode – pokušaj da dokažu da imaju pravo na sreću i užitak, čak i van okvira koji društvo nameće.

9. Nakon svega – postoji li oproštaj?

Psihološki, moguć je oproštaj, ali on zahtijeva ogromnu zrelost, introspekciju i vrijeme.
Par mora razumjeti zašto je došlo do prevare, ne samo ko je kriv.
Ako su oba partnera spremna priznati svoje greške i iznova graditi povjerenje, prevara može postati bolna, ali ljekovita lekcija.

No, ako se ne pronađe uzrok – ako se sve svede na optužbe i sram – tada prevara ostaje rana koja nikad ne zarasta.