U današnjoj priči dotaknut ćemo se Valentinova, praznika koji se obilježava 14. februara a slave ga svi zaljubljeni. Tada parovi međusobno kupuju poklone i dokazuju svoju ljubav, momci izvode djevojke na večere, kupuju cvijeće a djevojke muškarcima kupuju takođe neke poklone koji su prigodni njima.
–Da ti ja nešto kažem, uzmi kravatu koja god ti se sviđa jer ako je dobro zategneš svaka će mu istaći oči.
Valentinovo, poznato i kao Dan zaljubljenih, praznik je koji se širom svijeta obilježava 14. februara svake godine, kao dan posvećen ljubavi, romantici i emocionalnoj povezanosti među ljudima. Iako danas ima izrazito komercijalno i sentimentalno značenje, korijeni Valentinova sežu duboko u istoriju, u doba antičkog Rima, gdje se ljubav i strast slavila na mnogo drugačiji način nego što to poznajemo danas.
Porijeklo i istorijski kontekst
Valentinovo je dobilo ime po svetom Valentinu, svešteniku koji je živio u 3. stoljeću u Rimu. U to vrijeme, car Klaudije II Gotski zabranio je brakove mladim vojnicima, vjerujući da će neoženjeni muškarci biti bolji ratnici jer ih neće sputavati briga za porodicu. Međutim, svećenik Valentin se usprotivio carevoj odluci i potajno vjenčavao zaljubljene parove, vjerujući da ljubav i predanost ne mogu biti zabranjeni zakonom. Kada je car saznao za njegove aktivnosti, Valentin je uhapšen, mučen i na kraju pogubljen 14. februara.
Legenda kaže da je, dok je bio u zatvoru, Valentin pomagao kćerki svog tamničara koja je bila slijepa. Prema predanju, vratio joj je vid, a prije smrti joj je ostavio pismo potpisano sa „Tvoj Valentin“. Upravo se ta poruka smatra prvim „valentinovskim“ pismom u istoriji.
Preplitanje paganskih i hrišćanskih običaja
Zanimljivo je da se Valentinovo vremenski poklapa s drevnim rimskim festivalom Luperkalija, koji se slavio sredinom februara. Luperkalije su bile festival plodnosti posvećen bogu Faunu (Luperku), zaštitniku pastira i stoke. Tokom tih svečanosti, Rimljani bi prinosili žrtve kako bi osigurali plodnost zemlje i zdravlje životinja, a mladići bi potom iz šešira izvlačili imena djevojaka s kojima bi „parirali“ tokom festivala. Ti parovi su često ostajali zajedno i nakon završetka slavlja, pa se može reći da su Luperkalije bile svojevrsni drevni oblik Valentinova.
Kada je hrišćanstvo postalo dominantna religija u Rimskom Carstvu, Crkva je željela zamijeniti paganske festivale onima hrišćanskog značenja. Tako je sredinom 5. stoljeća papa Gelazije I proglasio 14. februar danom svetog Valentina, pokušavajući potisnuti Luperkalije i dati tom datumu uzvišeniji, duhovni smisao.
Valentinovo kroz srednji vijek
Tokom srednjeg vijeka, Valentinovo je počelo dobijati oblik koji danas poznajemo. U Engleskoj i Francuskoj se vjerovalo da 14. februar označava početak sezone parenja ptica, što je dodatno učvrstilo vezu između tog datuma i romantične ljubavi. Pjesnici su to obilato koristili u svojim djelima – među njima i čuveni Geoffrey Chaucer, koji je u svom djelu „Parlament ptica“ (oko 1382.) prvi povezao svetog Valentina s pojmom zaljubljenosti:
„Jer to je dan svetog Valentina, kad svaka ptica traži svoga para.“
Tokom renesanse, ideja o ljubavi postaje idealizovana i poetska. Ljubavnici su počeli razmjenjivati pisma, cvijeće, male darove i pjesme u znak naklonosti. Ta tradicija se širila Evropom, a u 18. i 19. stoljeću posebno je popularna postala u Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.
Simboli Valentinova
Najpoznatiji simbol Valentinova je srce, univerzalni znak ljubavi. Međutim, postoje i drugi simboli koji su se s vremenom utkali u ovaj praznik:
-
Kupidon (Eros) – u rimskoj mitologiji bog ljubavi koji svojim lukom i strijelom pogađa ljude i budi ljubavne osjećaje.
-
Crvena ruža – cvijet koji simbolizira strast, ljubav i privrženost, povezan s boginjom Afroditom (Venerom).
-
Golubovi i vrapci – ptice koje simboliziraju vjernost jer biraju partnere za cijeli život.
-
Ključevi – u nekim zemljama, poput Italije, poklanja se „ključ srca“, što znači povjerenje i pristup ljubavi druge osobe.
Valentinovo u modernom dobu
U 19. stoljeću s razvojem poštanskih službi i industrijske proizvodnje, pojavile su se prve komercijalne valentinovske čestitke, takozvane „valentinke“. U Engleskoj su bile ručno ukrašene čipkom, vrpcama i poetskim stihovima. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, zahvaljujući američkoj kompaniji „Hallmark“, Valentinovo je postalo pravi biznis – s karticama, poklonima, čokoladama i cvijećem koji su simbolizirali izraze naklonosti.
Danas je Valentinovo globalni fenomen koji donosi milijarde dolara profita industriji poklona, cvijeća, nakita i ugostiteljstva. Restorani su puni zaljubljenih parova, cvjećare ne staju s isporukama, a društvene mreže preplavljene su fotografijama i ljubavnim porukama.
Valentinovo u različitim kulturama
Iako se 14. februar najčešće veže uz zapadnjačku tradiciju, mnoge zemlje širom svijeta imaju vlastite načine obilježavanja ljubavi:
-
Japan – žene poklanjaju muškarcima čokoladu, a mjesec dana kasnije, 14. marta, slavi se „Bijeli dan“ kada muškarci uzvraćaju poklone.
-
Južna Koreja – osim 14. februara i 14. marta, svaka 14. u mjesecu posvećena je nekom aspektu ljubavi (npr. maj je Dan ruža, april Dan crnog nooda, itd.).
-
Italija – u nekim gradovima, parovi dolaze na mostove i kače katance kao simbol vječne ljubavi.
-
Finska i Estonija – Valentinovo se slavi više kao Dan prijateljstva („Ystävänpäivä“), gdje se ne naglašava isključivo romantična ljubav.
-
Slavenske zemlje – u mnogim dijelovima Balkana, iako se Valentinovo obilježava po zapadnom kalendaru, postoje i stari narodni običaji povezani s ljubavlju, plodnošću i prirodom, poput dana Svetog Trifuna, zaštitnika vinogradara, koji se slavi istog datuma.
Psihološko značenje Valentinova
Iako ga mnogi smatraju previše komercijaliziranim praznikom, Valentinovo ima duboku simboliku. Ono podsjeća ljude da izraze emocije koje često potiskuju – da napišu poruku, zagrljajem iskažu zahvalnost, iznenade partnera ili jednostavno posvete pažnju voljenoj osobi.
Psiholozi naglašavaju da takvi rituali doprinose emocionalnoj povezanosti u vezama. Mali znak pažnje, poput poruke ili cvijeta, ima snažan efekat jer pokazuje da mislimo na drugu osobu. Istovremeno, Valentinovo može izazvati i osjećaj usamljenosti kod onih koji nemaju partnera, ali i tada može poslužiti kao podsjetnik na ljubav u širem smislu – prema porodici, prijateljima, pa čak i prema samom sebi.
Kritike i kontroverze
Neki ljudi odbijaju slavljenje Valentinova jer smatraju da je izgubilo svoje izvorno značenje i postalo „praznik potrošnje“. Postoji i mišljenje da ljubav treba pokazivati svakodnevno, a ne samo jednom godišnje. Međutim, čak i uz takve kritike, većina ljudi priznaje da im taj dan daje priliku da zastanu, razmisle o svojim odnosima i unesu malo romantike u svakodnevicu.
Valentinovo danas: spoj tradicije i savremenosti
U današnje vrijeme Valentinovo se ne svodi samo na klasične poklone – cvijeće, čokolade ili večere. Ljudi sve češće traže originalne načine da izraze ljubav: zajednička putovanja, personalizovani pokloni, pisma, video poruke, pa čak i humanitarne akcije u ime voljenih osoba. Na društvenim mrežama cvjetaju objave s porukama poput „Ljubav je u detaljima“ ili „Najveći poklon je pažnja“.
Čak i oni koji ne vjeruju u komercijalne oblike proslave, često sebi prirede mali ritual – zapale svijeću, napišu pismo zahvalnosti partneru, ili jednostavno provedu dan u miru i ljubavi.
Valentinovo je mnogo više od datuma u kalendaru. To je dan koji podsjeća čovjeka na ono što ga čini istinski živim – sposobnost da voli, da bude voljen, da osjeća, da prašta i da gradi bliskost. Od legende o hrabrom svešteniku koji je prkosio caru, do današnjih globalnih proslava ljubavi, Valentinovo je preživjelo stoljeća i promjene, zadržavši suštinu – vjeru u moć ljubavi.
Možda se danas slavi uz svijeće, cvijeće i čokolade, ali u svojoj suštini Valentinovo ostaje isti praznik kao i prije hiljadu godina: tihi, ali moćni podsjetnik da nijedan zakon, vrijeme ni okolnost ne mogu zabraniti ono što srce osjeća.
