Jedan otac je imao problema sa sinom ,naime sinu se previše svidjela rakija. Jedne prilike je probao rakiju i bio je uvjeren da je rakija dobra. Zbog toga ga je otac odveo doktoru, da riješe ovaj problem a ono što je sin izjavio nasmijalo je i začudilo i oca i doktora.

–Ukoliko redovno konzumirate rakiju, nećete imati gliste.

RAKIJA – PIĆE KOJE NOSI DUŠU BALKANA

Rakija je mnogo više od alkoholnog pića. Ona je emocija, tradicija, naslijeđe, ponos i sjećanje. Na Balkanu, posebno u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, rakija je postala gotovo kulturni fenomen – priča o identitetu i načinu života. Kada neko kaže rakija, odmah se otvara čitava galerija slika: stara šljiviklja u jesen, bakina šporet-šerpa, kazan što pucketa, dim koji se uvija nad dvorištem, muškarci okupljeni oko vatre, a žene koje pripremaju meze u kući. Sve to daje rakiji mjesto koje nijedno drugo piće nema.

Rakija je u isto vrijeme jednostavna i beskrajno složena. Jedna kap može biti meka poput svilene marame, druga jaka kao šamar sudbine, treća mirisna kao najljepša dunja… a četvrta takva da briše sve probleme, makar na par sati. Svaka rakija ima karakter – i kada ju piješ, imaš osjećaj kao da razgovaraš s čovjekom. Neke su blage, neke su oštre, neke umiljate, neke temperamentne. Prava rakija je kao prava osoba: ne možeš je shvatiti iz prvog susreta.

POČECI RAKIJE – KADA JE SVE KRENULO

Iako se danas rakija smatra tipičnim balkanskim pićem, njena priča počinje mnogo prije Balkana. Prvi tragovi destilacije potječu iz arapskog svijeta, gdje su učenjaci i alhemičari tokom srednjeg vijeka destilirali alkohol u medicinske svrhe. Ta znanja su preko Mediterana stigla u Evropu, a Balkan je bio jedna od prvih regija koja ih je prihvatila i pretvorila u nešto svoje.

Već u 14. i 15. stoljeću, u dokumentima se spominje „raki“ kao ljekovita tečnost. U početku se pilo u malim količinama – kao lijek protiv hladnoće, grlobolje i probavnih tegoba. Kasnije, kako je poljoprivreda napredovala, voćnjaci su se širili, a narodi Balkana su otkrili da se skoro svaka voćka može pretvoriti u rakiju. I tako je nastao kult koji traje stoljećima.

RITUAL PEČENJA – KAD KAZAN ZAPJEVA

Pečenje rakije nije običan posao. To je događaj. Ritual. Zajedništvo. Mnogi kažu da je pečenje rakije najbolji lijek za melanholiju jer okuplja porodicu, komšije, prijatelje i pretvara ih u jednu malu zajednicu koja cijeli dan živi oko kazana.

Pečenje počinje mnogo prije nego što se kazan zagrije. Najprije se bira voće – šljiva, jabuka, kruška, kajsija, dunja, grožđe… Voće se pere, čisti, reže i ostavlja u kace da odstoji i provri. Taj proces, fermentacija, traje od nekoliko dana do nekoliko sedmica. U tom periodu voće „diše“, mješka se, pjeni, a stari majstori znaju „po mirisu“ i po zvuku kada je spremno.

Kada dođe dan pečenja, kazan se puni, vatra se pali i počinje dugo, strpljivo grijanje. Dok se para penje kroz alambik i hladi u spirali, prva kap rakije – meka, topla i tiha – kapne u posudu. Taj trenutak je uvijek poseban. Često se čuje uzvik: „Evo je, rodila se!”

Oko kazana se vodi politika, medicina, sport, komšiluk, brak… sve teme koje postoje. Tu se najiskrenije priča, najglasnije smije i najviše psuje. Tu padaju najveće istine. Rakija koja se peče u takvoj atmosferi postaje dio tih razgovora – nosi u sebi i smijeh i umor i žar vatre.

VRSTE RAKIJE – SVAKA SA SVOJOM DUŠOM

Šljivovica – kraljica svih rakija

Šljiva je možda najpoznatiji simbol rakije. Šljivovica ima aromu koja podsjeća na djetinjstvo, na sela naših predaka, na jesenje kiše i miris dimnjaka. Kad je dobro odležana, postaje pitoma i zlatna, s notama vanile i drva.

Dunjevača – elegantna dama među rakijama

Mnogi kažu da dunjevača miriše bolje nego što se može opisati. To je rakija koju obično čuvaju za posebne goste. Mekana, mirisna, plemenita.

Kajsijevača – slatko-ljetnja kraljica

Kajsija je voće koje se rijetko kupuje u velikim količinama, ali kada rodi u dvorištu – rodi tako da napravi najbolju moguću rakiju. Njen miris je najprepoznatljiviji od svih.

Loza – dalmatinska legenda

U Hercegovini, Dalmaciji i Crnoj Gori loza je više od pića. Ona je obavezan dio svakog stola. Jaka, čista, oštra, ali plemenita i dugotrajna.

Medovača, travarica, orahovača…

Narod je stotinama godina kombinovao rakiju sa biljem, orasima, medom, limunom. Neke su ljekovite, neke su samo ukusne, a neke su neodoljivo opasne – jer ne osjećaš alkohol dok ne bude kasno.

ZDRAVSTVENI ASPEKT – KAD JE LIJEK, A KAD OTROV

Rakija je poznata i kao „narodni lijek“. Generacijama se koristila kao:

• prirodni antiseptik

• lijek za grlo (kašiku rakije sa medom)

• masaža za bol u leđima

• sredstvo protiv prehlade

• dezinfekcija rana

Postoji i stara izreka: „Rakija je dobra sluga, ali loš gospodar.“
U malim količinama može biti korisna, ali pretjerivanje vodi ka svim poznatim posljedicama alkohola – oštećenje jetre, zavisnost, srčane probleme, nervne poremećaje.

Zato se rakija poštuje. Ne pije se brzo. Ne pije se radi opijanja. Ona je piće za razgovor, za druženje, za trenutke u kojima se brige zaborave, ali dostojanstvo ostaje.

RAKIJA U DRUŠTVU – PIĆE KOJE OTVARA VRATA I SRCA

Rakija ima posebno mjesto u kulturi balkanskih naroda. Ona ne ide uz luksuz, nego uz običan život. Uz rođenja, svadbe, slave, slavlja, ispraćaje, sahrane – rakija je prisutna u svim emocijama, od veselja do tuge.

Na slavi – znak dobrodošlice

Kad domaćin iznese rakiju, to znači da gosti nisu samo „došli“, nego da su istinski primljeni.

Na radovima u polju – odmori se, brate

Umoran radnik dobija čašicu kao nagradu i kao znak drugarstva.

U svadbenim običajima – simbol radosti

U nekim krajevima se na svadbi toči posebna rakija koja se čuva samo za taj dan.

U tužnim trenucima – da otupi bol

Nekad je jedina stvar koja može dati malo snage čovjeku koji plače.

RAKIJA KAO UMJETNOST – ZAŠTO SE DOBRA RAKIJA CIJENI

Prava, vrhunska rakija nije nešto što možeš napraviti „na brzinu“. Potrebni su:

• dobro voće

• znanje o fermentaciji

• kvalitetan kazan

• pravilno odvajanje “frakcija” (čuma, srce i patoka)

• strpljenje

• odležavanje u hrastovim bačvama

Mnogi misle da je sve u kazanu, ali pravi majstori znaju da je najvažnije – vrijeme. Rakija koja odleži godinu dana je mlada. Pet godina – zrela. Deset godina – posebna. Dvadeset – blago.

Najbolje rakije imaju aromu koja se pamti. Nekad osjetiš note meda, cvijeća, drveta, karamele, badema, duvana, čak i čokolade. To je prava umjetnost.

RAKIJA U MODERNOM VREMENU – TRADICIJA KOJA SE NE GUBI

Danas je rakija postala i komercijalni proizvod. Mnoga porodična gazdinstva imaju svoje brendove. Vode se takmičenja, izložbe, sajmovi. Postoje i premium boce koje koštaju stotine eura. Rakija je konačno počela da dobija status koji zaslužuje – ne kao „sirovo balkansko piće“, nego kao vrhunski destilat uporediv sa konjakom i viskijem.

Ali bez obzira na sve to, domaća rakija i dalje ostaje nešto posebno. Ona se ne može kupiti u prodavnici. Ona se dobija od nekoga kome vjeruješ. Ona se čuva u podrumima, pod ključem, u flašama koje nose priču.

RAKIJA I EMOCIJA – PIĆE KOJE PAMTI ČOVJEKA

Svaki čovjek ima svoju priču sa rakijom. Nekad je to smiješna anegdota, nekad tuga, nekad ljubav. Rakija je bila svjedok hiljada razgovora, ispovijedi, pomirenja i svađa. Uz rakiju su se rađale nove ljubavi, gasile stare, donosile važne odluke, slavile pobjede i tugovali porazi.

Kažu da svaki gutljaj rakije nosi trag čovjeka koji ju je pekao. Njegov umor, njegovu dobrotu, njegovu brigu, njegovu radost. Zato se dobra rakija nikad ne pije bez poštovanja.