Otkako je svijeta, ljudi su se uvijek isčuđavali ovim nevjerovatnim pticama- papagajima. Tačnije njihovoj sposobnosti da pričaju. Zapravo oni slušaju razne zvukove, pa između ostalog i ljudski glas i imitiraju ih. Neki čak inteligentni papagaji su pokazali da znaju rješavati kognitivne zadatke koji su jako impresivni.
–Nemam ti ja pojma. Ali ono što znam jeste da ga ova dvojica zovu šefe.
Papagaji spadaju među rijetke životinje koje kod ljudi izazivaju istovremeno divljenje, znatiželju i laganu nelagodu – jer kada ih duže posmatraš, shvatiš da iza šarenog perja ne stoji samo instinkt, već um koji razmišlja, procjenjuje, pamti i zaključuje. Najinteligentniji papagaji ne ponašaju se kao „ptice u kavezu“, već kao bića sa stavom, emocijama i složenim unutrašnjim svijetom. Njihova inteligencija nije trik, nije puko oponašanje, već funkcionalna, prilagodljiva i često zapanjujuće slična ljudskoj.
Ono što papagaje izdvaja od većine drugih ptica jeste kombinacija snažnog pamćenja, sposobnosti učenja, socijalne inteligencije i izuzetno razvijenog osjećaja za uzrok i posljedicu. Kada inteligentan papagaj nešto nauči, on to znanje ne zaboravlja lako. On ga povezuje s kontekstom, emocijama i ishodom. Ako shvati da mu određena radnja donosi nagradu, ponavljaće je. Ako mu nešto izazove stres ili neprijatnost, pamtiće to godinama. Neki papagaji prepoznaju ljude koje nisu vidjeli deset ili dvadeset godina i reaguju kao da je prošlo tek nekoliko dana.
Afrički sivi papagaji često se navode kao apsolutni vrh ptičije inteligencije. Njihov mozak, iako mali, organizovan je na način koji omogućava apstraktno razmišljanje. Oni ne ponavljaju riječi mehanički – oni ih koriste u odgovarajućem kontekstu. Kada kažu „gladan sam“, to nije slučajno. Kada pitaju „gdje si?“, to često znači upravo to. Postoje zabilježeni slučajevi u kojima su ovi papagaji razlikovali boje, oblike, brojeve, pa čak i razumjeli koncept nule – što je izuzetno rijetko u životinjskom svijetu.
Kea papagaji s Novog Zelanda predstavljaju potpuno drugačiji tip inteligencije – divlju, istraživačku i ponekad destruktivnu. Njihova radoznalost nema granica. Kea neće stati dok ne shvati kako nešto funkcioniše. Ako vidi kvaku, pokušaće da je otvori. Ako vidi torbu, rasparaće je da vidi šta je unutra. Njihova inteligencija leži u rješavanju problema: pomjeraju predmete, koriste kljun i noge kao alat, sarađuju jedni s drugima i uče posmatrajući. Često se kaže da kea ne zanima hrana koliko ih zanima – izazov.
Ara papagaji su primjer spoja emocionalne i kognitivne inteligencije. Oni ne samo da pamte riječi i radnje, već pamte i odnose. Ara se veže za svog čovjeka snažno, duboko i dugoročno. Ako se osjeti zanemarenom, može pokazivati znakove tuge, povlačenja ili čak ljutnje. Njihova inteligencija dolazi do izražaja u socijalnim situacijama: znaju ko im je naklonjen, ko ih se boji, ko je autoritet, a ko slab. Mnogi vlasnici ara svjedoče da ove ptice „čitaju sobu“ – prepoznaju raspoloženje ljudi i prilagođavaju ponašanje.
Kakadui su emocionalni geniji. Njihova inteligencija se ne mjeri samo brojem riječi koje znaju, već dubinom osjećaja koje izražavaju. Oni razumiju rutinu, vrijeme, navike i promjene. Ako se nešto u njihovom svijetu poremeti, to ih pogađa. Kakadu može pokazivati tugu, nostalgiju, pa čak i ljubomoru. Njihova sposobnost manipulacije okolinom je izuzetna – otvaraju brave, kutije, vrata, razmontiraju predmete i vrlo brzo uče kako da dođu do onoga što žele.
Amazon papagaji su komunikacijski virtuozi. Njihova inteligencija se ogleda u govoru, ali i u društvenoj dinamici. Oni znaju kada da se „uključe“, a kada da šute. U stanju su da koriste različite tonove glasa, oponašaju smijeh, svađu, telefonski razgovor, pa čak i emocionalnu nijansu u govoru. Amazon papagaj često koristi govor kao alat – da privuče pažnju, da se izbori za nešto ili da zabavi.
Ono što povezuje sve najinteligentnije papagaje jeste činjenica da im je potreban mentalni izazov. Bez njega, njihova inteligencija se pretvara u frustraciju. Dosada kod pametnog papagaja vodi ka destruktivnom ponašanju, čupanju perja, vikanju ili povlačenju u sebe. Inteligentan papagaj nije „ukrasna ptica“. On je biće koje zahtijeva interakciju, komunikaciju i stimulaciju.
Njihova dugovječnost dodatno pojačava složenost odnosa s ljudima. Mnogi papagaji žive 50, 60, pa čak i više od 80 godina. To znači da oni ne pamte samo jednu fazu života, već čitave epohe. Mijenjaju vlasnike, okruženja, gradove i države, ali pamćenje ostaje. Inteligentan papagaj nosi sa sobom uspomene – dobre i loše.
U prirodi, inteligencija papagaja ima jasnu svrhu: pronalaženje hrane, izbjegavanje opasnosti, snalaženje u složenim društvenim strukturama. U zatočeništvu, ta ista inteligencija traži novi smisao. Kada ga pronađe – u igri, učenju, razgovoru – papagaj pokazuje svoju punu veličinu. Tada postaje jasno da gledamo u um koji ne pripada samo ptici, već jednom drugačijem obliku svijesti.
Najinteligentniji papagaji nas ne impresioniraju samo onim što znaju, već načinom na koji razmišljaju. Oni nas podsjećaju da inteligencija ne mora imati ljudsko lice da bi bila stvarna. Dovoljno je da ima radoznale oči, snažan kljun i mozak koji nikada ne miruje.
