Cirkusi su mjesta koja ljudi rado posjećuju i kada cirkus dođe u neki grad, rijetko kada se desi da ne bude popraćen velikim brojem posjetilaca. Naročito su atraktivne tačke koje se izvode sa divljim zvijerima kao što su lavovi, tigrovi, slonovi, krokodili…Baš u ovoj priči imamo jednog krotitelja krokodila kojem je trebala pomoć za jednu tačku, javila je se jedna plavuša ali ona nije dobro shvatila zadatak…
–Evo ja bih ali ako obećate da me nećete udarati po glavi.
Krotitelji životinja u cirkusu oduvijek su budili snažne emocije – od divljenja i oduševljenja do nelagode i polemika. U središtu šatora, pod svjetlima reflektora, dok orkestar svira dramatične tonove, a publika zadržava dah, oni stoje između dva svijeta: svijeta čovjeka i svijeta divljine. Njihov posao nije samo izvođenje tačke. To je kombinacija psihologije, discipline, instinkta, strpljenja, rizika i dugogodišnjeg rada.
Cirkus kakav danas poznajemo oblikovan je kroz historiju, posebno u 18. i 19. stoljeću. Jedan od pionira modernog cirkusa bio je Philip Astley, koji je krajem 18. stoljeća u Engleskoj razvio koncept kružne arene. Taj krug nije bio slučajan – omogućavao je bolju kontrolu konja i ravnotežu izvođača. Upravo su konji bili prve životinje koje su se sistematski trenirale za cirkuske nastupe. Tek kasnije su u arene uvedeni lavovi, tigrovi, slonovi i druge egzotične vrste.
Slika klasičnog krotitelja često podsjeća na figuru sa šeširom, čizmama i bičem, koji stoji u areni okružen lavovima. Ta slika je duboko ukorijenjena u kolektivnoj mašti, ali stvarnost iza nje mnogo je složenija. Krotitelj ne “kroti” životinju u smislu da lomi njen duh. On mora razumjeti njeno ponašanje, navike, strahove i instinkte. Svaka vrsta ima specifične obrasce reagovanja. Lav, na primjer, reaguje drugačije od tigra; slon drugačije od konja.
Proces pripreme tačke počinje mnogo prije nego što publika sjedne na tribine. Trening se odvija svakodnevno, često u kraćim sesijama kako bi se izbjegao stres. U modernom pristupu koristi se princip pozitivnog potkrepljenja – nagrada, pohvala, hrana. Životinja uči povezivati određeni pokret s pozitivnim ishodom. Ako lav treba da skoči kroz obruč, on se prvo navikava na obruč na zemlji. Zatim se obruč podiže nekoliko centimetara. Svaki mali korak nagrađuje se. Postepeno, pokret postaje rutina.
Veliki uticaj na percepciju krotitelja imao je i Clyde Beatty, poznat po radu s lavovima i tigrovima u 20. stoljeću. Njegovi nastupi bili su spektakularni, ali i opasni. On je često koristio stolicu i bič kao vizuelne barijere, ne toliko za udaranje koliko za stvaranje distance i usmjeravanje pažnje životinje. Stolica s više nogu zbunjivala bi lava, jer mu je bilo teško fokusirati pogled na jednu tačku.
Kada publika gleda tačku s velikim mačkama, ono što vidi je precizno režirana koreografija. Lavovi ulaze jedan po jedan. Svaki ima tačno određeno mjesto – platformu ili postolje. Krotitelj stoji u centru, održava kontakt očima, daje kratke i jasne komande. Glas mora biti čvrst, ali ne histeričan. Životinje su izuzetno osjetljive na ton. Ako osjete strah, mogu reagovati nepredvidivo.
Kod slonova, tačke su drugačije. Slonovi su inteligentne i društvene životinje. Njihove tačke često uključuju balansiranje na prednjim nogama, nošenje drugih životinja, čak i “plesne” pokrete u ritmu muzike. Trening slona zahtijeva dug odnos i povjerenje. Slon pamti. Ako je doživio loše iskustvo, može ga nositi cijeli život. Zato savremeni cirkusi koji još uvijek rade sa životinjama naglašavaju brigu, veterinarski nadzor i ograničeno trajanje nastupa.
Konji su posebna priča. Dresura konja ima dugu tradiciju i nije vezana samo za cirkus nego i za konjički sport. U cirkusu, konji često izvode sinkronizirane pokrete, trče u krugu, podižu prednje noge, preskaču prepreke. Sve to oslanja se na ritam, disciplinu i stalnu komunikaciju između jahača i životinje. Konj osjeća i najmanji pokret tijela jahača.
Jedan od najpoznatijih cirkusa u historiji, Ringling Bros. and Barnum & Bailey Circus, godinama je bio sinonim za spektakularne tačke sa životinjama. Njihovi nastupi sa slonovima i velikim mačkama obilježili su epohu, ali su s vremenom došli pod pritisak javnosti i organizacija za zaštitu životinja. To je dovelo do promjena – mnogi savremeni cirkusi danas u potpunosti odustaju od korištenja divljih životinja i fokusiraju se na akrobate, klaunove i umjetničke performanse.
Ipak, kada govorimo o tradicionalnim krotiteljima, važno je razumjeti i psihološku dimenziju njihovog rada. Oni provode godine u blizini istih životinja. Razvija se odnos koji podsjeća na partnerstvo. Krotitelj mora znati prepoznati trenutak kada je životinja umorna, razdražena ili jednostavno nema “dan za nastup”. Profesionalac nikada ne ulazi u arenu bez mentalne pripreme. Strah mora biti pod kontrolom. Panika je najveći neprijatelj.
Sama tačka često traje desetak minuta, ali iza tih deset minuta stoje mjeseci ili godine rada. U pozadini su transport, ishrana, veterinarske kontrole, higijena prostora. Arena mora biti osigurana metalnim ogradama. Postoji plan za hitne situacije. Publika možda vidi romantiku i uzbuđenje, ali iza kulisa vlada stroga organizacija.
U modernom društvu, pitanje etike postalo je centralno. Mnoge zemlje su zabranile korištenje divljih životinja u cirkusima. Neki krotitelji su se prilagodili i preusmjerili na rad s domaćim životinjama ili potpuno napustili tu profesiju. Drugi tvrde da su njihovi programi edukativni i da omogućavaju ljudima da izbliza vide životinje koje inače nikada ne bi sreli.
Bez obzira na stav, jedno je sigurno: posao krotitelja nikada nije bio jednostavan. On zahtijeva fizičku spremnost, mentalnu stabilnost i duboko razumijevanje ponašanja životinja. To nije samo spektakl pod šatorom. To je svakodnevni život proveden u blizini bića koja zadržavaju dio svoje divljine, ma koliko bila naviknuta na čovjeka.
Kada se svjetla ugase, a publika ode kući, krotitelj ostaje sa životinjama. Tada nema aplauza. Postoji samo tišina, zvuk disanja, šuškanje slame i osjećaj da granica između čovjeka i divljine nikada nije potpuno nestala. Upravo u toj tankoj liniji između kontrole i instinkta krije se prava drama i suština cirkuskih tački sa životinjama.
