Gluhoća je jedno jako izazovno stanje koje sigurno otežava život osobi ali i ljudima oko nje. POstoje stepeni gluhoće i u ovisnosti o tome gluhoća se može medicinski tretirati a u nekim slučajevima stanje je nepopravljivo. Donosimo vam jednu anegdotu iz svakodnevnog života Muje i Fate a zatim i malo više činjenica o ovom stanju.

–Već sam ti tri puta rekla, krompiruša.

Gluhoća – život u svijetu tišine i snaga ljudske prilagodbe

Gluhoća je stanje koje se često pogrešno posmatra isključivo kao zdravstveni problem, iako je stvarnost mnogo složenija. Za mnoge osobe koje ne čuju ili imaju veoma ozbiljno oštećenje sluha, gluhoća nije prepreka da vode ispunjen, uspješan i sretan život. Ona predstavlja drugačiji način doživljavanja svijeta, drugačiji oblik komunikacije i jedinstveno životno iskustvo. Uprkos tome, osobe sa oštećenjem sluha i dalje se svakodnevno suočavaju s brojnim izazovima koje većina ljudi nikada ne primijeti.

Sluh je jedno od najvažnijih ljudskih čula. Zahvaljujući njemu prepoznajemo glasove voljenih osoba, uživamo u muzici, reagujemo na upozorenja iz okoline i komuniciramo bez mnogo razmišljanja. Kada je sluh potpuno ili djelimično izgubljen, čovjek mora pronaći nove načine da razumije svijet oko sebe. To zahtijeva veliku prilagodbu, ali istovremeno pokazuje nevjerovatnu sposobnost ljudskog mozga da razvije druge vještine.

Postoji velika razlika između potpune gluhoće i djelimičnog gubitka sluha. Neke osobe ne čuju gotovo ništa, dok druge mogu prepoznati određene zvukove, naročito uz pomoć slušnih aparata ili kohlearnih implantata. Stepen oštećenja može biti urođen ili nastati tokom života usljed bolesti, povreda, starenja, dugotrajnog izlaganja buci ili određenih lijekova koji mogu oštetiti slušni aparat.

Djeca koja se rode gluha suočavaju se sa posebnim izazovima, ali uz pravovremenu podršku mogu razviti odlične komunikacijske sposobnosti. Rana dijagnostika igra ogromnu ulogu jer omogućava porodici da na vrijeme započne odgovarajuće metode komunikacije i rehabilitacije. Danas se u mnogim zemljama novorođenčad rutinski testira na sluh upravo zato što rano otkrivanje problema značajno poboljšava mogućnosti razvoja jezika i govora.

Porodica ima presudnu ulogu u životu gluhog djeteta. Kada roditelji nauče znakovni jezik ili druge metode komunikacije, dijete mnogo lakše razvija samopouzdanje i osjećaj pripadnosti. S druge strane, nedostatak komunikacije može dovesti do osjećaja izolovanosti, bez obzira na to koliko porodica ima dobre namjere.

Jedan od najvećih mitova jeste da sve gluhe osobe koriste znakovni jezik. Istina je da mnogi koriste znakovni jezik kao svoj primarni način komunikacije, ali postoje i oni koji se oslanjaju na čitanje s usana, govor, pisanje ili kombinaciju više različitih metoda. Potrebe svake osobe razlikuju se i ne postoji univerzalno rješenje koje odgovara svima.

Znakovni jezici predstavljaju bogate i potpuno razvijene jezike sa vlastitom gramatikom, pravilima i načinom izražavanja. Oni nisu jednostavno prevođenje govornog jezika pokretima ruku. Svaka država ili regija može imati vlastiti znakovni jezik, a među njima postoje razlike jednako kao što postoje između različitih govornih jezika. Mimika lica, položaj tijela i pokreti ruku zajedno čine cjelovitu poruku.

Savremena tehnologija značajno je unaprijedila kvalitet života osoba sa oštećenjem sluha. Digitalni slušni aparati postali su mnogo sofisticiraniji nego prije nekoliko decenija. Oni mogu filtrirati pozadinsku buku, pojačati govor i prilagoditi se različitim okruženjima. Za osobe sa veoma teškim oštećenjem sluha, kohlearni implantati predstavljaju mogućnost da dobiju određeni nivo slušne percepcije, iako oni ne vraćaju prirodan sluh.

Pametni telefoni također su donijeli velike promjene. Aplikacije mogu automatski pretvarati govor u tekst u stvarnom vremenu, omogućiti video-pozive sa prevodiocima znakovnog jezika ili poslati upozorenja putem vibracija i svjetlosnih signala. Alarmi, zvona na vratima, detektori dima i drugi uređaji danas mogu koristiti svjetlosne ili vibracione obavijesti umjesto zvuka.

Obrazovanje predstavlja jedno od najvažnijih područja u kojem je potrebno osigurati jednak pristup. Djeca sa oštećenjem sluha mogu uspješno pohađati redovne škole ukoliko imaju odgovarajuću podršku. To može uključivati asistente, prevodioce znakovnog jezika, titlovane nastavne materijale ili tehnička pomagala. Kada se uklone komunikacijske prepreke, njihovi rezultati često nisu ništa slabiji od rezultata vršnjaka koji čuju.

Na radnom mjestu osobe koje ne čuju mogu biti jednako uspješne kao i svi drugi zaposlenici. Mnogi rade kao inženjeri, programeri, profesori, umjetnici, pravnici, sportisti, naučnici ili preduzetnici. Ono što im je najčešće potrebno nisu posebne privilegije, već razumijevanje poslodavaca i prilagođeni načini komunikacije. Elektronska pošta, poruke, video-pozivi sa titlovima i jasna pisana uputstva često su sasvim dovoljni za efikasan rad.

Nažalost, predrasude i dalje postoje. Neki ljudi pogrešno pretpostavljaju da gluhoća podrazumijeva i manju inteligenciju ili ograničene sposobnosti. Takve pretpostavke nemaju nikakvo naučno uporište. Gubitak sluha utiče na način komunikacije, ali ne određuje nečije znanje, karakter, kreativnost ili potencijal.

Komunikacija sa gluhom osobom često je mnogo jednostavnija nego što većina misli. Dovoljno je govoriti jasno, gledati sagovornika u lice, ne pokrivati usta rukom i biti spreman po potrebi zapisati informaciju. Strpljenje i međusobno poštovanje važniji su od savršenog poznavanja znakovnog jezika.

Jedan od čestih problema jeste takozvani “nevidljivi invaliditet”. Budući da gluhoća nije uvijek očigledna, okolina često ne shvata zašto osoba nije odgovorila na pitanje ili nije reagovala na poziv. To može dovesti do nesporazuma koji bi se lako izbjegli kada bi postojalo više razumijevanja i svijesti o različitim oblicima oštećenja sluha.

Mnogi ljudi ne razmišljaju o tome koliko je svakodnevni život ispunjen zvučnim informacijama. Najava voza, školsko zvono, poziv u čekaonici, upozorenje automobilske sirene ili obavještenje na aerodromu predstavljaju informacije koje osobe sa gluhoćom mogu propustiti ako nisu dostupne i u vizuelnom obliku. Upravo zato su titlovi, svjetlosni displeji i vizuelne obavijesti od ogromnog značaja.

Posebnu pažnju treba posvetiti očuvanju sluha. Dugotrajno slušanje glasne muzike preko slušalica, rad u bučnim industrijskim pogonima bez zaštite i izloženost veoma glasnim zvukovima mogu trajno oštetiti slušne ćelije unutrašnjeg uha. Za razliku od mnogih drugih ćelija u organizmu, one se uglavnom ne obnavljaju nakon oštećenja. Zato je prevencija jedan od najvažnijih načina očuvanja sluha tokom cijelog života.

Razvoj društva može se mjeriti i načinom na koji uključuje osobe sa invaliditetom. Kada filmovi imaju kvalitetne titlove, javne ustanove omogućavaju pristupačnu komunikaciju, a škole i radna mjesta uklanjaju prepreke, koristi imaju svi građani. Inkluzija nije čin milosrđa nego stvaranje društva u kojem svako može ravnopravno učestvovati.

Gluhoća nas podsjeća da komunikacija nije ograničena samo na riječi koje čujemo. Pogled, izraz lica, pokreti ruku, osmijeh i pažnja često govore jednako mnogo kao i glas. Ljudi koji žive bez sluha svakodnevno pokazuju da se prepreke mogu savladati znanjem, upornošću i podrškom okoline. Njihove priče svjedoče da kvalitet života ne određuje sposobnost da čujemo zvukove, već mogućnost da budemo prihvaćeni, poštovani i ravnopravni članovi zajednice. Kada društvo nauči ukloniti komunikacijske barijere, tada tišina prestaje biti prepreka i postaje samo još jedan način na koji ljudi doživljavaju svijet.