Da li ste znali za jednu tradiciju i običaj koji se zove sijanje božićne pšenice. To je jedan običaj koji je stariji, poznatiji je starijim čitateljima a slabije mlađoj generaciji. Zapravo je u pitanju jako zanimljiv običaj koji ima određenu pozadinu koja nas uči mnogim životnim vrijednostima.
Sijanje Božićne Pšenice: Tradicija Koja Živi
U savremenom dobu, gdje tehnologija sve više oblikuje naš svakodnevni život, očuvanje tradicionalnih običaja postaje ključno za očuvanje kulturnog identiteta. Jedan od takvih običaja, duboko ukorijenjen u bosanskoj kulturi, jeste sijanje božićne pšenice.
Ovaj ritual nije samo dio folklora, već nosi duboku simboliku nade, blagostanja i povezanosti sa prirodom i duhovnošću. Svake godine, domaćinstva s posebnom pažnjom i ljubavlju pristupaju sjetvi božićne pšenice, vjerujući da time prizivaju sreću i uspješnu godinu.
Tradicionalno, sijanje božićne pšenice se obavlja sredinom decembra, najčešće 13. decembra na dan Svete Lucije ili 16. decembra na Svetog Spiridona. Ovi dani se prema narodnim vjerovanjima smatraju izuzetno sretnima za sjetvu.
Vjeruje se da su energije tih dana posebno povoljne za plodnost i kvalitet pšenice, što simbolički doprinosi sreći i blagostanju domaćinstva. Raskošan zeleni tepih mladih izdanaka pšenice, koji simbolizuje život i nadu, unosi posebnu svečanost u domove.
Sam proces sijanja počinje pažljivom pripremom sjemena. Najprije se zrna pšenice potapaju u mlaku vodu dan prije sjetve kako bi se aktivirao proces klijanja. Nakon što odstoje preko noći, pažljivo se ocjeđuju i suše na papirnom ubrusu. Ovo je ključni korak jer omogućava ravnomjeran rast biljaka.
Posuda za sijanje, često dekorativna, ispunjava se vlažnom pamučnom vatom ili tankim slojem zemlje, na koju se pažljivo raspoređuju zrna.
Nakon što se zrna posiju, prekrivaju se tankim slojem zemlje ili pamučne vate. Posuda se zatim pokriva aluminijskom folijom kako bi se zadržala vlaga i stvorio efekat mini staklenika. Kada se pojave prvi izdanci, folija se uklanja, a posuda se premješta na svijetlo mjesto.
Zalivanje se obavlja umjereno, često s raspršivačem, kako bi se osigurala dovoljna vlaga bez prevelikog natapanja, što je ključno za zdrav rast biljaka.
Za postizanje lijepog i gustog izgleda pšenice savjetuje se redovno okretanje posude prema svjetlu, što osigurava ravnomjeran rast. Kada pšenica dostigne visinu od 10-15 cm, moguće je vrhove obrezati makazicama kako bi se postigao uredan izgled.
Posuda se često ukrašava trakama u tri boje – crvenoj, bijeloj i plavoj, koje simbolizuju vjeru, ljubav i zajedništvo, dodajući dodatnu simboliku ovom tradicionalnom običaju.
Očuvanje ovog običaja ima veće značenje nego što se na prvi pogled čini. Sijanje božićne pšenice podsjeća nas na važnost strpljenja i ljubavi u svemu što radimo.
U svijetu koji se sve brže kreće, gdje često zaboravljamo na male, ali važne stvari, ovaj ritual nas vraća osnovnim vrijednostima – porodici, vjeri i toplini doma.
Na taj način, svake godine iznova učimo o snazi nade i zajedništva, dok mladi izdanci pšenice rastu pod našim brižnim pogledom, obećavajući mir i obilje u godini koja dolazi.
Ova tradicija također ima i edukativnu dimenziju, posebno za mlađe generacije. Učeći ih o procesu sijanja i brige o biljkama, stariji članovi porodice prenose znanje i vrijednosti koje su se prenosile generacijama.
Kroz ovaj proces, djeca uče o ciklusima prirode, važnosti strpljenja i brige, te kako male, svakodnevne aktivnosti mogu imati duboko značenje i utjecaj na naš život.
Na kraju, sijanje božićne pšenice predstavlja više od običnog rituala – to je čin koji okuplja porodice, povezuje generacije i podsjeća nas na važnost održavanja tradicija koje obogaćuju naš život. U svijetu prepunom promjena, ovaj običaj ostaje sidro stabilnosti i nade, svjedočeći o bogatstvu kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
Sijanje božićne pšenice jedan je od najljepših i najstarijih običaja u hrišćanskoj tradiciji, duboko ukorijenjen u simboliku života, plodnosti i nade. Ovaj običaj, koji se njeguje u gotovo svim krajevima Balkana, obično se obavlja 13. decembra — na dan Svete Lucije, ili, u nekim mjestima, 19. decembra, na dan Svetog Nikole. Bez obzira na datum, suština običaja je ista: sijanjem pšenice izražava se želja za napretkom, zdravljem i blagostanjem u godini koja dolazi.
Način pripreme je jednostavan, ali zahtijeva malo pažnje i njege. U malu posudicu, najčešće tanjir ili plitku činiju, stavi se sloj vate ili zemlje, a preko nje se ravnomjerno pospe zrnasta pšenica. Zatim se lagano zalije mlakom vodom i stavi na toplo i svijetlo mjesto, kako bi proklijala. Pšenica se svakodnevno orošava, tek toliko da ostane vlažna, ali ne i previše mokra. Nakon nekoliko dana iz zemlje počinju nicati nježni zeleni izdanci — simbol novog života i obnove.
Kada pšenica poraste, obično do visine od desetak centimetara, oko nje se često veže crveno-bijela traka (božićna vrpca), koja predstavlja zdravlje i sreću. Na sam Božić, posudica s pšenicom se stavlja na sto, najčešće pored svijeće i ikone, kao ukras i sveti simbol obilja. Neki u sredinu pšenice stavljaju i svijeću koja gori tokom božićne večere, dok drugi u pšenicu zabodu novčić koji simbolizira blagostanje i novac u kući.
Pored estetske i duhovne vrijednosti, božićna pšenica nosi i duboku simboliku vjere u obnovu i novi početak. Kako zrna pšenice niču iz zemlje, tako i ljudi vjeruju da će s Božićem doći novo svjetlo, nova snaga i bolja godina.
Ovaj običaj povezuje generacije — bake uče unuke kako da posiju pšenicu, kako da je zalijevaju i njeguju, i tako prenose vjeru, tradiciju i poruku da svaka briga i pažnja koju damo prirodi i domu donosi obilje i mir.
U današnje vrijeme, kada mnogi žive u gradovima i nemaju svoje dvorište, ovaj običaj se i dalje njeguje: male posudice s pšenicom krase stanove i kancelarije, podsjećajući da se svjetlost i toplina Božića mogu unijeti svuda gdje ima dobre volje i ljubavi.
U konačnici, sijanje božićne pšenice nije samo ukrasni ritual — to je simbol vjere, života i zajedništva, znak nade da će u novoj godini svaka porodica imati zdravlje, mir i obilje.
