Kada neko tokom dana unese oko dvije litre tečnosti, sasvim je uobičajeno da osjeti potrebu za mokrenjem otprilike šest do sedam puta. Taj ritam se smatra znakom da organizam pravilno funkcioniše i da su bubrezi efikasni u filtriranju viška tekućine. Međutim, ukoliko broj odlazaka u toalet drastično odstupa – bilo da se mokri daleko češće ili znatno rjeđe – to može biti signal da tijelo šalje upozorenje na mogući poremećaj ili zdravstveni disbalans koji ne bi trebalo zanemariti.
Zamislite da svakih sat vremena morate potrčati do toaleta, iako ne osjećate nikakav bol, peckanje ni nelagodu. Iako se na prvi pogled čini bezazleno, ovakvo ponašanje tijela ne treba zanemariti. Iza naizgled bezbolne učestalosti mogu se kriti dublji razlozi, posebno kada je riječ o ženama, koje ovakve smetnje pogađaju češće nego muškarce.
Jedan od najčešćih razloga u ovakvim slučajevima jeste stanje poznato kao preaktivna mokraćna bešika. Kod ove tegobe, tijelo pogrešno tumači stanje bešike – signalizira da je vrijeme za mokrenje čak i kada nije ni blizu pune zapremine. Rezultat su iznenadni i snažni nagoni, koje je ponekad gotovo nemoguće ignorisati. Dobra vijest je da postoje efikasne terapije: od lijekova i fizioterapeutskih vježbi za karlične mišiće, pa do usvajanja novih životnih navika koje pomažu regulaciji mokraćnog ritma.
S druge strane, i potpuno suprotna situacija – kada gotovo nikada ne osjetite potrebu za mokrenjem tokom dana – može biti znak da nešto ozbiljno remeti unutrašnju ravnotežu. Rijetko mokrenje često je odraz dugotrajne dehidracije. Uzrok može biti nizak unos vode, prekomjerno znojenje zbog fizičke aktivnosti ili visokih temperatura, ali i dublji problemi poput smetnji u radu bubrega koji više ne uspijevaju pravilno obavljati svoju funkciju filtriranja. Takvi signali tijela nikako se ne smiju ignorisati, jer svaki od njih može biti početak složenijih zdravstvenih poteškoća.

Jedan od signala koje nam tijelo često suptilno šalje, a koji se lako može previdjeti, jeste učestalo buđenje noću zbog potrebe za mokrenjem – poznato kao nokturija. Dok se jedno noćno ustajanje smatra sasvim normalnim, sve što prelazi tu granicu – poput dva, tri ili više buđenja – moglo bi biti znak da nešto nije u balansu. Takvo stanje može biti povezano s raznim poremećajima, uključujući šećernu bolest, urinarne infekcije ili druge zdravstvene tegobe koje zahtijevaju pažnju stručnjaka.
Zato je izuzetno važno osluškivati šta vam tijelo poručuje. Ako primijetite da su se vaši obrasci mokrenja promijenili – da mokrite češće nego ranije, osjećate nelagodu, imate poteškoće prilikom mokrenja ili se budite noću više puta – nemojte te znakove uzimati zdravo za gotovo. To može biti način na koji vam organizam pokušava ukazati da mu je potrebna pomoć. Reagovati na vrijeme znači dati sebi šansu da spriječite ozbiljnije komplikacije.
Bubrezi – tihi čuvari života u našem tijelu
U ljudskom organizmu postoji mnoštvo organa koji obavljaju životno važne funkcije, ali malo koji su toliko tihi, postojani i istovremeno presudni kao – bubrezi. Riječ je o parnim organima koji se rijetko kada spominju u svakodnevnim razgovorima o zdravlju, osim kada nešto krene po zlu. Ipak, oni su doslovno filter našeg tijela – svakodnevno nečujno pročišćavaju krv, eliminišu otpadne tvari, regulišu krvni pritisak, balansiraju elektrolite i još mnogo toga.
Gdje se nalaze i kako izgledaju?
Bubrezi su smješteni s obje strane kičme, u gornjem dijelu trbušne šupljine, odmah ispod dijafragme. Ima ih dvoje, lijevi i desni, a oblikom podsjećaju na pasulj. Svaki od njih teži između 120 i 150 grama, i dug je oko 11 do 13 centimetara. Unatoč maloj veličini u odnosu na ostatak tijela, njihova funkcija je kolosalna – dnevno filtriraju oko 150 litara krvi i proizvedu 1 do 2 litre urina.
Unutrašnja građa bubrega
Bubreg se sastoji iz dvije glavne strukture:
-
Kora bubrega (cortex renalis) – vanjski sloj koji sadrži milione mikroskopskih jedinica poznatih kao nefroni. Upravo u nefronima se odvija proces filtracije krvi.
-
Srž bubrega (medulla renalis) – unutrašnji dio bubrega, koji sadrži Henleove petlje i sabirne kanale koji sprovode urin ka mokraćovodu.
Svaki nefron se sastoji od glomerula (klupko kapilara) i Bowmanove kapsule, koji zajedno čine tzv. bubrežno tjelešce, gdje počinje filtracija. Prosječan čovjek ima oko 1,2 miliona nefrona po bubregu – i svi oni svakodnevno rade bez prestanka.
Šta sve rade bubrezi? Više nego što mislite
Iako se najčešće kaže da bubrezi “prave urin”, njihove funkcije su daleko kompleksnije:
-
Filtracija krvi – uklanjaju višak tekućine, soli, otrovnih tvari, lijekova i metaboličkog otpada.
-
Regulacija krvnog pritiska – putem hormona renina, koji utiče na širenje i stezanje krvnih sudova.
-
Stvaranje eritropoetina – hormona koji stimuliše koštanu srž da proizvodi crvena krvna zrnca.
-
Kontrola nivoa elektrolita – održavaju balans natrijuma, kalijuma, kalcijuma, fosfata i bikarbonata.
-
Regulacija pH vrijednosti krvi – sprečavaju da tijelo postane previše kiselo ili previše alkalno.
-
Aktivacija vitamina D – pretvaraju ga u aktivni oblik neophodan za zdravlje kostiju.
Znakovi da bubrezi ne funkcionišu kako treba

Problem s bubrezima često ne daje simptome sve dok bolest ne uznapreduje. Ipak, neki od ranih znakova koje ne treba ignorisati uključuju:
-
Učestalo mokrenje, posebno noću (nokturija)
-
Otečeni zglobovi, ruke, noge ili lice
-
Umor, malaksalost, smanjena koncentracija
-
Poteškoće s disanjem
-
Mučnina, povraćanje
-
Loš zadah (amonijakalni miris)
-
Tamna, pjenasta ili krvava mokraća
-
Svrab po tijelu
Najčešće bolesti bubrega
-
Hronična bubrežna bolest (HBB) – postepeni gubitak funkcije bubrega tokom mjeseci ili godina. Najčešće uzrokovana dijabetesom, hipertenzijom i glomerulonefritisom.
-
Akutno zatajenje bubrega – nagli prestanak rada bubrega, najčešće kao posljedica infekcija, gubitka krvi, toksičnih lijekova ili naglih trauma.
-
Bubrežni kamenci – mineralne naslage koje se formiraju unutar bubrega i mogu izazvati izuzetnu bol, posebno ako se pokrenu kroz mokraćni trakt.
-
Infekcije mokraćnih puteva (IMU) – kada se bakterije nasele u mokraćnom sistemu, infekcija se može proširiti sve do bubrega, izazivajući pijelonefritis.
-
Policistična bolest bubrega – nasljedni poremećaj koji uzrokuje stvaranje brojnih cisti u bubrezima.
-
Glomerulonefritis – upala glomerula, koja može biti autoimunog porijekla ili posljedica infekcije.
Kako sačuvati zdravlje bubrega?
Zdravlje bubrega je moguće očuvati ako vodimo računa o svakodnevnim navikama. Evo nekoliko preporuka:
-
Pijte dovoljno vode, ali ne pretjerujte – 1.5 do 2 litre dnevno je obično dovoljno.
-
Kontrolišite krvni pritisak i nivo šećera u krvi – glavni uzročnici oštećenja bubrega su hipertenzija i dijabetes.
-
Izbjegavajte pretjeranu upotrebu lijekova protiv bolova (NSAID) – poput ibuprofena, koji mogu oštetiti bubrege.
-
Smanjite unos soli – previše natrijuma opterećuje bubrege.
-
Ne ignorišite infekcije mokraćnih puteva – neadekvatno liječene infekcije mogu dovesti do trajnog oštećenja.
-
Redovno kontrolišite funkciju bubrega ako imate porodičnu anamnezu bolesti bubrega ili pripadate rizičnim grupama.
Zanimljivosti o bubrezima
-
Bubrezi filtriraju oko 50 galona krvi dnevno.
-
Svake minute kroz bubrege prođe oko 1 litra krvi.
-
Jedan bubreg može samostalno obavljati funkciju oba – što znači da se čovjek može savršeno zdravo živjeti i s jednim bubregom.
-
Donacija bubrega spada među najuspješnije transplantacije u medicini, s visokim stopama preživljavanja i kvaliteta života.
Kada posjetiti nefrologa?
Ako imate povišen krvni pritisak, šećer u krvi, promjene u mokrenju, oticanje ekstremiteta ili hronični umor bez jasnog razloga – vrijeme je da uradite testove funkcije bubrega. Analiza kreatinina, ureje, GFR (glomelularne filtracije) i pregled urina mogu otkriti ozbiljne promjene mnogo prije nego što osjetite simptome.