BONUS PRIČA:
Milivoj i Čudesna Čarapa
Bilo je to jedno mirno selo usred ničega, gdje su kokoške slobodno trčale po dvorištu, a jedina stvar koja je mogla izazvati uzbuđenje bio je dolazak novog traktora. U tom selu živio je Milivoj, čovjek koji je bio poznat po svojoj opsesiji čarapama. Da, čarapama. Imao je više čarapa nego što je selo imalo stanovnika. Njegov ormar je bio pun svakojakih čarapa – dugih, kratkih, prugastih, točkastih, čak i onih sa slikom svemirskih brodova. Ali jedna čarapa je bila posebna.
Jednog jutra, dok je Milivoj preturao po svom ormaru tražeći savršeni par za taj dan, primijetio je nešto neobično. Jedna čarapa je sijala. Da, sijala! I to nije bilo obično sijanje. Ova čarapa sijala je kao da je progutala malo sunce. “Hm,” pomisli Milivoj, “možda sam previše popio sinoć.”
Ali nije bio mamuran. Čarapa je zaista sijala, i to sve jače. Milivoj je brzo navukao čarapu na nogu, jer šta bi drugi normalan čovjek uradio? Čim ju je obuo, osjetio je čudan osjećaj u stomaku. Kao da je pojeo previše pasulja na slavi. Odjednom, počeo je da lebdi! Milivoj, običan čovjek iz običnog sela, sada je lebdio u svojoj spavaćoj sobi zahvaljujući čarobnoj čarapi.
Milivoj nije bio čovjek koji bi se tako lako uplašio. Umjesto toga, odlučio je da iskoristi ovu situaciju. “Mogao bih da odem do centra sela bez trošenja goriva,” pomisli, i odmah se lansirao kroz prozor. Kako je lebdio iznad sela, svi su gledali u čudu. Baba Stana, koja je živjela na uglu ulice, kleknula je i počela da se moli, misleći da je to znak kraja svijeta.
“Ne bojte se, to sam samo ja, Milivoj!” povikao je dok je kružio iznad sela. Ali čarapa nije imala namjeru da stane. Letio je sve više i više, dok nije stigao do oblaka. “Pa dobro, šta sad?” pomisli Milivoj dok je prolazio pored aviona. Piloti su ga gledali u nevjerici, pitajući se odakle je taj momak sa letećom čarapom.
Nakon nekoliko krugova oko Zemlje, čarapa je odlučila da je dosta i počela da se spušta. Milivoj je nježno sletio nazad u svoje selo, ali sada je imao problem. Svi su željeli da vide tu čarobnu čarapu. Mještani su se gurali ispred njegove kuće, nudeći sve – od domaće rakije do stoke, samo da bi i oni mogli da polete.
Ali Milivoj nije bio čovjek koji bi samo tako podijelio svoje tajne. Umjesto toga, odlučio je da napravi posao od toga. Otvorio je “Milivoj Airlines” i počeo da naplaćuje karte za letove iznad sela. Svaki putnik je morao da obuje čarapu i zadrži dah dok leti. Posao je cvjetao, a Milivoj je postao najbogatiji čovjek u selu. Čak je kupio novi traktor, onaj sa sjedištima od kože i ugrađenim radiom.
Ali jednog dana, dok je letio sa grupom turista iz susjednog sela, čarapa je odlučila da je vrijeme za penziju. Milivoj i njegovi putnici su polako počeli da gube visinu. Panika je zavladala, ali Milivoj je ostao smiren. “Držite se čvrsto!” povikao je, ali bilo je prekasno. Svi su lagano sletjeli na vrh jedne kokošinjac, gdje su ih kokoške gledale u čudu.
Tako je Milivoj završio svoj karijerni put kao pilot. Čarapu je okačio o zid, gdje je sijala još nekoliko dana prije nego što je potpuno izgubila svoj sjaj. Ali Milivoj nije bio tužan. Imao je dovoljno novca da kupi sve čarape koje je ikad poželio, a u selu su ga sada zvali “Milivoj Leteći.”
I tako, dok je sjedio na svom novom traktoru, Milivoj se sjećao svojih dana slave i smijao se. Jer ponekad, sve što vam treba da uzletite je samo jedna čarobna čarapa i malo hrabrosti.
Kraj.
