Danas imamo još jedan pravoslavni Srpski tradicionalni praznik. Ovaj praznik je dosta poštovan od strane starijih pravoslavaca, mlađe generacije toliko nisu upućene u ove stvari. Nadamo se da će ovakvim objavama probuditi se tradicionalni duh i u mlađim generacijama.
Začeće Svetog Jovana Preteče i Krstitelja
Pravoslavni vernici širom sveta ujedinjuju se u slavlju Začeća Svetog Jovana Preteče i Krstitelja, jednog od najznačajnijih svetitelja u hrišćanskoj tradiciji. Ovaj praznik je neizostavan deo crkvenog kalendara i nosi sa sobom duboku simboliku i sećanje na čudo Božije intervencije u ljudskim životima.
Kao i mnoge druge priče iz hrišćanske tradicije, i ova priča služi kao podsetnik na snagu vere i nade, pokazujući kako Božija ljubav može promeniti tok ljudskih sudbina.
Roditelji Svetog Jovana Krstitelja, Zaharija i Jelisaveta, predstavljaju arhetip pobožnog para u Bibliji. Njihov život bio je ispunjen molitvom i posvećenošću Božijim zapovestima, ali su istovremeno doživljavali tugu zbog nedostatka potomstva. U biblijskom kontekstu, neplodnost je često bila shvaćena kao životna žalost, ali i kao prilika za Božiju intervenciju.
Anđeoska poseta koju je Jelisaveta doživela donosi radosnu vest i otvara novo poglavlje u njihovim životima, povezujući njihov lični čudesni događaj sa velikim događajima u istoriji spasenja, kao što su rođenja Isaka i Samsona.
Važnost imena Jovan, koje je određeno unapred, ima duboku teološku pozadinu. U Božijem planu, imena često nose značajnu simboliku i predznak misije koju će ta osoba ispuniti. Kao Sveti Jovan Krstitelj, on će kasnije postati jedan od najvažnijih proroka, prepoznatljiv po svojoj ulozi u krštenju Isusa Hrista.
Njegovo začeće nije samo biološki fenomen, već i preteča Božijeg plana za dolazak Spasitelja i spasenje čovečanstva. Ova priča podseća nas na to koliko su putevi Božiji mudri i duboko isprepleteni u našim životima.
Jedan od zanimljivih aspekata ove priče je sumnja Zaharije, koja ga je ostavila nemim do rođenja njegovog sina. Kada je anđeo objavio Zahariji da će postati otac, njegova sumnja zbog starosti ga je koštala dara govora.
Ovaj događaj je duboko simboličan, ukazujući na to da ljudska logika često nije u stanju da obuhvati Božije planove. Tek kada je ispisao ime Jovan, njegov govor mu je vraćen, čime je potvrđena božanska volja. Ovo je primer kako Božiji planovi prevazilaze ljudske granice i kako vera može prevazići sumnju.
Proslava ovog praznika uključuje mnoge običaje koji slave porodične vrednosti, ljubav i molitvu. Vernici često veruju da je krštenje deteta na ovaj dan posebno blagotvorno i da donositi blagoslove.
Ovaj dan je takođe prilika za molitve za zdravlje dece, kao i za one koji žele potomstvo, verujući da te molitve nose posebnu snagu i milost. Tako se zajednice okupljaju, jačajući svoju veru kroz zajedničke ceremonije i molitve, u duhu nade i ispunjenja.
Ovaj praznik nas podseća da je uvek moguće ostvariti Božiju volju bez obzira na ograničenja i prepreke u našem životu. Kao što su Zaharija i Jelisaveta doživeli radost roditeljstva u poznim godinama, tako i svaki vernik može pronaći inspiraciju u ideji da nikada nije kasno za ispunjenje Božijih planova.
Danas, kao i u prošlosti, ovaj praznik promoviše vrednosti ljubavi, mira i zajedništva, koje su temeljne za sreću i blagostanje svake porodice i zajednice. Kroz priče i sećanja, ovaj događaj podstiče ljude da razmišljaju o čudima koja se dešavaju kroz veru i strpljenje.
Začeće Svetog Jovana Krstitelja predstavlja jedan od važnih praznika u pravoslavnom kalendaru, koji se slavi 6. oktobra po starom (19. oktobra po novom) kalendaru. Ovaj događaj označava trenutak kada su pravedni Zaharija i njegova supruga Elizabeta, iako već u poodmaklim godinama, po Božijoj volji začeli dijete koje će postati najveći prorok i preteča Isusa Hrista – Sveti Jovan Krstitelj.
Ovaj praznik, iako često tiši i manje poznat od Rođenja Svetog Jovana (koje se slavi 7. jula), nosi duboko duhovno značenje, jer govori o vjeri, nadi i Božijem čudu koje se događa kad čovjek ne izgubi vjeru ni u najtežim trenucima.
Biblijska priča o Zahariji i Elizabeti
U Evanđelju po Luki (1:5–25) opisuje se kako su Zaharija, sveštenik iz plemena Avijina, i njegova supruga Elizabeta, rođaka Presvete Bogorodice, bili pravedni i pobožni ljudi. Ipak, nisu imali djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmaklim godinama.
U to vrijeme, nerotkinje su bile smatrane gotovo prokletima, jer se vjerovalo da Bog ne daje dijete onima koji nisu dostojni. Ali Bog je upravo kroz Elizabetu odlučio pokazati da su Njegova volja i Njegovo vrijeme iznad svakog ljudskog poimanja.
Jednoga dana, dok je Zaharija služio u jerusalimskom hramu, ukazao mu se anđeo Gavrilo. Rekao mu je da su njegove molitve uslišane i da će njegova žena Elizabeta roditi sina, kojem će dati ime Jovan (što znači „Božija blagodat“).
Zaharija, iako pravedan, posumnjao je: pitao je anđela kako će to biti moguće kad su i on i žena mu već stari. Zbog te sumnje, anđeo mu je rekao da će zanijemiti sve dok se dijete ne rodi – i tako se i dogodilo.
Nakon toga, Elizabeta je začela, i kako Sveto pismo kaže, „sakrivala se pet mjeseci govoreći: Ovako mi učini Gospod da skine sramotu moju među ljudima.“
Značenje i simbolika praznika
Začeće Svetog Jovana Krstitelja simbolizuje početak novog poglavlja u istoriji spasenja čovječanstva. Jovan je bio onaj koji je pripremio put Hristu, koji je krštavao narod na Jordanu i pozivao na pokajanje. On je most između Starog i Novog zavjeta, posljednji prorok i prvi svjedok Hrista.
Njegovo začeće, baš kao i njegovo rođenje, događa se čudesno – ne po prirodnom zakonu, nego po Božijoj milosti. Time nas ovaj praznik uči da ništa nije nemoguće Bogu, i da se čuda dešavaju kada srce ostane čisto i vjerom otvoreno.
Takođe, ovaj dan podsjeća da Bog ne zaboravlja svoje pravednike. Iako Zaharija i Elizabeta nisu godinama dobili ono za čim su čeznuli, nisu prestali vjerovati, niti su izgubili nadu. U trenutku kada su svi mislili da je kasno, Bog je pokazao da Njegovo vrijeme nikada ne kasni.
Liturgijski značaj i običaji
Na dan Začeća Svetog Jovana, u pravoslavnim hramovima se služi sveta liturgija, a vjernici se mole za blagoslov porodice, brakova i djece. Posebno se ovaj dan smatra praznikom nade za nerotkinje – mnoge žene koje ne mogu da imaju djece mole se Svetom Jovanu i njegovim roditeljima da im Bog podari potomstvo.
U narodnoj tradiciji, ovaj dan se smatra tihim i svetim. Običaj je da se ne radi težak fizički posao, već da se dan provede u molitvi i miru. U nekim krajevima Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, vjeruje se da žene koje se tog dana iskreno pomole mogu zadobiti plodnost i zdravlje potomstva.
Narod često kaže: „Gdje Bog hoće, i starica rađa“, upravo po uzoru na Elizabetu.
Poruke praznika
Praznik Začeća Svetog Jovana Krstitelja nosi nekoliko dubokih duhovnih poruka:
-
Vjera i strpljenje donose plod.
Zaharija i Elizabeta su primjer kako čovjek treba ostati postojan u vjeri i kada se čini da Bog ćuti. Božiji odgovor uvijek dolazi – ali u pravo vrijeme. -
Božija moć prevazilazi prirodu.
Začeće u poznim godinama pokazuje da je Bog gospodar života i da On može obnoviti sve što čovjek smatra izgubljenim. -
Svaki život ima svrhu.
Jovan je bio izabran još prije rođenja da bude glas koji viče u pustinji. Ovaj praznik podsjeća da svaki čovjek dolazi na svijet s posebnim zadatkom. -
Pokajanje i priprema za sveto.
Kao što je Jovan pripremao narod za dolazak Hrista, tako i ovaj praznik poziva vjernike da preispitaju sebe i svoje srce, da se pripreme za susret s Božijom voljom.
Začeće Svetog Jovana u duhovnom smislu
U teološkom smislu, ovaj praznik se smatra praznikom tišine i unutrašnjeg buđenja. Dok se Hristovo rođenje objavljuje pjesmom anđela i svjetlom betlehemske zvijezde, začeće Jovana događa se u tišini, u skromnom domu dvoje starih ljudi, bez svjedoka i pompe.
To nas uči da velika djela Božija često počinju tiho, neprimjetno, daleko od očiju svijeta. I u našem životu, promjene i čuda često počinju u tišini – u srcu, kroz vjeru i molitvu.
Povezanost sa drugim praznicima
Začeće Svetog Jovana Krstitelja direktno prethodi Začeću Presvete Bogorodice i Rođenju Gospoda Isusa Hrista. Redoslijed tih događaja u crkvenom kalendaru pokazuje Božiji plan spasenja: najprije se rađa Preteča, koji će pripremiti narod, a zatim dolazi Spasitelj.
Sveti Jovan je devet mjeseci mlađi od Hrista, i zato se njegovo rođenje slavi 7. jula, šest mjeseci prije Božića. Njegovo začeće, pak, slavi se u jesen – u vremenu kada priroda počinje da se povlači i miruje, simbolično najavljujući duhovno rađanje koje će doći s Božićem.
