Til, mladić koji je nestao u Nemačkoj prije sedam godina, konačno se vratio kući u aprilu.
U septembru 2017. godine, kada je imao samo 15 godina, spakovao je nekoliko komada odeće, novčanik sa 300 evra i svoj PlayStation u ranac i otišao. Policija ga je godinama tražila, ali bez uspjeha.
Nakon što je stupio u kontakt sa roditeljima, Til se poslije nekoliko dana vratio u porodični dom. Njegova majka, Roza Marija, ne može da se nagleda svog sina.
“Sada sam ovdje, uživam u miru i tišini,” rekao je Til.
Mjesecima je bio žrtva vršnjačkog nasilja
Til je konačno podijelio razlog zbog kojeg je odlučio da pobjegne.
“Kada sam imao 15 godina, jedino što sam željeo bilo je da postanem nevidljiv ili jednostavno nestanem. Htio sam da pobjegnem od loših komentara i svakodnevnog maltretiranja od strane svojih drugova iz razreda, koji su me vrijeđali jer sam bio gojazan,” objasnio je.
Nije više želeo da ide u tu školu i nije svojim roditeljima i braći otkrio kroz šta prolazi.
Tog prohladnog septembarskog dana, Til je seo u voz i otputovao u Lingen, mali grad u Donjoj Saksoniji.
Til je otkrio da više nije mogao da podnese odlazak u školu, ali svojim roditeljima i braći nikada nije rekao kroz šta prolazi.
Tog hladnog septembarskog dana, Til je sjeo u voz i otputovao u Lingen, mali grad u Donjoj Saksoniji. Njegov cilj je bio da posjeti prijatelja koga je upoznao igrajući igrice na internetu.
Nekoliko dana kasnije, obratio se Kancelariji za mlade. Međutim, kada im je ispričao svoju priču, nisu imali mnogo razumevanja za njegove probleme.
“Kada sam im rekao kroz šta prolazim, nisu me shvatili ozbiljno. Otvorio sam im se i rekao da neću da se vratim kući dok maltretiranje u školi ne prestane. Bojao sam se povratka kući, ali još više sam se plašio povratka u školu. Kada sam morao da presjedam vozom u Dizeldorfu, izašao sam iz voza i odlučio da pobjegnem,” priča Til.
Nakon što je odlučio da se ne vraća kući, proveo je nedjelju dana u blizini željezničke stanice. Nekad je spavao na stanici, a ponekad na ulici.
“Postepeno sam upoznao ljude na ulici i sprijateljio se sa dvojicom beskućnika. Živjeli smo u napuštenoj hali u industrijskoj zoni. Dijelili smo sve što smo imali i tako proveli godinu dana,” objašnjava on. Nakon tog perioda, svo troje su ostali bez posla.
“Nismo željeli da krademo ili se bavimo nelegalnim poslovima. Tada je jedan od mojih prijatelja čuo za posao za nas troje u Berlinu. Pa smo otišli tamo. Ponovo sam spakovao sve što imam u ranac i krenuo. Za ovih sedam godina, sve što sam imao stalo je u taj ranac,” priča on.
Dok su radili u Berlinu, nisu bili prijavljeni, a Til se stalno plašio da neko ne otkrije njegov identitet.
“Telefonirali smo samo preko govornice ili smo pozajmljivali mobilni telefon. Morao sam da pazim da se ne razbolim jer nisam imao osiguranje. Na sreću, sve je prošlo kako treba,” rekao je Til.
Emisija posvećena njegovom nestanku je emitovana u junu 2022. godine, uz ponudu nagrade od 5.000 eura za informaciju o njegovoj lokaciji.
Vremenom je počeo shvatati da želi da se vrati svojim roditeljima.
Tek u aprilu ove godine, skupio je hrabrosti da ocu pošalje poruku sa pozajmljenog telefona.
“Moji roditelji nisu ljuti što sam pobjegao. Srećni su što smo ponovo zajedno,” rekao je on.
Til sada provodi dane pomažući ocu oko radova u šupi i trudi se da nadoknadi izgubljeno vrijeme sa roditeljima.
