Marija Filipović je upoznala Džeja Ramadanovskog 2015. godine. Već nakon prvog susreta, između njih se razvilo divno prijateljstvo koje je trajalo sve do njegove smrti 6. decembra 2020. godine. VIJest o njegovoj smrti ju je duboko pogodila.
Ne zaboravlja svog prijatelja i podijelila je sa medijima priču o njihovom zajedničkom vremenu.
–U 2015. godini radila sam u restoranu brze hrane u Jevrejskoj ulici na Dorćolu. Ubrzo sam stekla naklonost i poverenje mnogih gostiju. Jednog dana svratio je Džej da nešto pojede. Moj pristup prema svima odmah mu se dopao. Dozvolila sam mu da uđe u kuhinju, gdje smo zajedno pjevali. Njegova pozitivna energija i harizma su me oduševili. Brzo smo postali prijatelji i od tada je dolazio svakog dana – priča Marija o svom prijatelju i nastavlja:
–Omiljeno jelo su mu bile kobasice, a često je dovodio i svoje ćerke. Kasnije sam postala vlasnica restorana, što je dodatno povećalo njegove posjete. Zajedno smo pekli meso. Imali smo plan da napravimo Džejove ćevape s posebnim tajnim sastojkom, ali njegova bolest nas je spriječila da to realizujemo. Bio je vrlo vezan za moju ćerku, jer sam ja samohrana majka. Njegla ga je moja priča o tome kako sam ostala sama s bebom od 15 mjeseci. Vodio je moju ćerku u prodavnicu i vraćali su se s gomilom “životinjsko carstvo” čokoladica – sjeća se Marija s tugom.
Na premijeri filma “Nedelja” konačno je otkrila razlog zašto je njenom djetetu kupovao baš te čokoladice:
-Vidjela sam scenu u kojoj jedan dorćolski šmeker, dok je Džej bio u domu, poklanja njemu “životinjsko carstvo” čokoladice kada bi se sreli na ulicama Dorćola. Tada mi je postalo jasno zašto je mojoj ćerki poklanjao upravo te čokoladice. Film nije detaljno obradio sve aspekte njegovog života, niti je sve završeno kako treba. Pošto sam ga dobro poznavala, mogu reći da film nije potpuno autentičan. Priča se više fokusira na njegovog brata, pa je Džej prikazan kao neki potrčko, što nije istina. On je bio izuzetna ličnost.
Marija se prisetila i nekoliko anegdota sa legendarnim pjevačem.
-Kada je moja ćerka slavila peti rođendan, Džej je došao da je vidi. Bila je tako mala, a on je čučnuo pored nje. Kad je ustao, rekao je: “Au, bre, Jano, pa ti hoćeš da budeš viša od mene kao sve žene!” Pričali smo jednom prilikom o tetovažama, i ja sam mu pokazala svoju koja je posvećena Crvenoj zvezdi. On mi je rekao: “E, Maro, sad ću ja tebi da pokažem nešto.” Ustao je, podigao majicu i pokazao tetovažu devojke na stomaku. “Vidiš ovo? Ovo je bila Kasandra kad sam je tetovirao. A znaš ko je sad? Sad je baba Dorinda, jer se tetovaža razvukla” – ispričala je Marija, prisjetivši se i posljednjih mjeseci pjevačevog života.
-Džej je često dolazio u emotivno teškom stanju, ponekad i uplakan. Radio je na novim pjesmama i dolazio s menadžerkom Andrijanom. Pošto se nije mogao sjetiti svih rječi, ona bi mu ih recitovala. Bilo je zaista tužno. Bio je izuzetno saosećajan čovek, imao je razumevanja za svakoga. Divio se tome što moja ćerka radi sa mnom od svoje treće godine; to ga je fasciniralo i uvek je želeo da bude tu za nas – zaključuje Marija.
Marija dodaje da ju je sudbina povezala i sa Adilom Maksutovićem, zetom od Džeja
-Život je stvarno čudan, tako mi je put doneo Adila. Došao je kod mene da jede. On je živio u Kotežu, a ja imam lokal u Krnjači. Posjetio me je nekoliko puta, mada njegov rođeni brat dolazi češće. Rekla sam mu da sam njegovu suprugu othranila na Dorćolu, što ga je oduševilo. Nikada nisam iskoristila poznanstvo s Džejom i drago mi je što mogu da podijelim lijepe uspomene s ljudima koji su ga voljeli.
Džej Ramadanovski bio je poznati srpski pop i narodni pjevač, rođen 29. aprila 1966. godine u Beogradu. Bio je poznat po svojoj karakterističnoj glasovnoj interpretaciji i širokom repertoaru pjesama, od popa do narodne muzike. Džej je postao popularan tokom devedesetih godina prošlog vijeka, a tokom svoje karijere snimio je brojne hitove i ostavio neizbrisiv trag u srpskoj muzičkoj sceni. Nažalost, preminuo je 6. decembra 2020. godine, ostavljajući iza sebe veliki broj obožavalaca i trajnu muzičku baštinu.
.
