Usvajanje djece je danas jako normalan način za osnivanje porodice, i o tome vam danas pišemo. Putevi Gorana Šušljika i Irine Dečermić ukrstili su se 1999. godine i od tada uživaju u skladnom braku više od dvadeset godina. Njihov veseli obiteljski život obogatila su i dva sina, Đorđe i Dušan, koje su usvojili iako nisu bili u biološkom srodstvu. Par odgaja svoje sinove s obiljem ljubavi i brige, ne smatrajući ih ništa manje od vlastite krvi i mesa. Tijekom gostovanja u emisiji “U krugu obitelji” istaknuli su kako urođeni roditeljski instinkt postoji u svakom pojedincu.
Cijenjeni glumac i pijanist ispričali su kako nikada nisu preduboko ulazili u rasprave o posvojenju niti opširno analizirali tu temu. Umjesto toga, jednog su dana donijeli odluku da postanu roditelji i bez oklijevanja su krenuli na put. Unatoč percepciji da su pravni postupci koji su uključeni složeni, sve je prošlo mnogo lakše nego što se očekivalo. Njihova nepokolebljiva odlučnost i želja vodile su ih tijekom cijelog procesa. Ovo služi kao povoljan trenutak za ohrabrivanje onih koji možda razmišljaju o posvajanju, ali nisu sigurni. To nije zastrašujuća perspektiva; naprotiv, to je doista izvanredno i prekrasno iskustvo. Prema riječima Gorana Šušljika, želja za dijeljenjem života s drugom osobom nije samo plemenita težnja nego i prirodna ljudska potreba.
Nadalje je izrazio da postoje indikacije koje upućuju na to da su ova dva dječaka na neki način predodređena da budu dio njihovih života. Prvi put kad su Đorđa ugledali, imao je samo godinu dana i živio je kod udomiteljske obitelji. Dok su se približavali kući, primijetili su ženu koja je držala dijete u naručju. Odjednom se mališan uspravi, širom otvori svoje zanosne oči i ispruži ruke. Činilo se kao da željno iščekuje njihov dolazak. Iako je moguće da je taj osjećaj spremnosti jednostavno njihova vlastita interpretacija, on ostaje sastavni dio njihove jedinstvene priče. Tri godine kasnije rodio se Dušan. Najuzbudljiviji trenuci mog života bili su onih dvadeset minuta provedenih u autu, dok smo išli po njega. Bila sam ispunjena mješavinom silnog iščekivanja i nervoze, znajući da ću uskoro upoznati svoje dijete – ispričala je svoje emocije lijepa umjetnica.
Bračni par istaknuo je kako je njihova ljubav prema dječacima jednaka onoj koju bi osjećali da su njihova biološka djeca. Sjećanje na naše prvo putovanje na more s Đorđem još je kristalno jasno u mojim mislima. Čak i u tako mladoj dobi, pokazivao je nemir koji ga i dalje definira s petnaest godina. Bilo je to navečer, dok smo sjedili na terasi, dogodio se nepredviđeni događaj. Iako nisam bila izravno okrenuta prema njemu, nekako sam uspjela svjedočiti kako je Đorđe naglo pao sa stolice. U djeliću sekunde proradili su mi instinkti i instinktivno sam ispružio ruku kako bih spriječio njegovu glavu da dodirne tlo. Upravo u tom trenutku bio sam neporecivo siguran u svoju ulogu njegova oca. Ovo otkriće ispričao je Goran Šušljik u iskrenoj i duboko iskrenoj ispovijesti.
