Prije deset godina, to jest 2014. godine Bosanskohercegovačka javnost je bila šokirana ubistvom koje se desilo u naselju Hadžići kod Sarajeva. Ovaj zločin je potresao cijeli region i malo ko je do tad zapamtio nekog sličnog slučaja. Malog Smaju Ćesira ubili su majka i očuh. Imao je samo 3 godine.
Smajo je rođen 2010 godine u Sarajevu i bio je drugo dijete ovog para koji je inače živio u vanbračnoj zajednici. Smajo je prvobitno živio u kući sa svojom majkom i ocem da bi majka sa Smajom napustila oca jer ju je navodno maltretirao i tukao.
Najviše su pare trošili na cigare, rakiju i pivo. Bili su ovisnici od ovih poroka a za hranu ako šta ostane. Smaju su baba i deda doživljavali kao neprijatelja i nekoga ko ne treba da ostane u toj kući, samo zato što je ličio na svog oca.
Salih i Ena su počeli da žive zajedno i od tad nastupa horo za malog Smaju. On mu je česo znao lupiti šamare i tražiti od njega da ga zove babo i da ga poljubi uvijek kad dođe kući.
Navodno dok je majka spavala, Salih je znao probuditi Smaju i gurnuti mu čarapu u usta. Svakodnevno je bio izložen maltretiranju. Često ga je tukao čime bi stigao. Pored udaranja, Salih je znao skinuti dječaka i upaliti svijeću, zatim pustiti da se vreo vosak topi na tijelo dječaka.
Dijete više nije pokazivalo znake života. Kada su ga odveli u bolnicu dijete je prestalo da diše a doktor je primjetio brojne ožiljke i modrice od udaranja kao i mrtvačke fleke koje se pojavljuju 12 sati nakon smrti.
Smajo je bio mrtav mnogo prije nego je doveden u bolnicu. Umro je zbog gušenja i udaraca u grudi, takođe imao je i krvarenje u mozgu. Pored toga imao je polomljenu vilicu i oštećene zube. Odmah su priveli sve članove porodice na informativni razgovor.
Salih je dobio kaznu zatvora od 40 godina, kao i Ena. Babu su osudili na četiri i po godine, a dedu na dvije gdine. Deda izricanje kazne nije dočekao jer je preminuo. Ujak Kenan nije osuđen.
