Voditeljka Jovana Jeremić dolazi iz radničke i ugostiteljske porodice i otvoreno je pričala o svom odrastanju u kafani na Ibarskoj magistrali. Tu je često susretala poznate ličnosti.
Nakon što je završila srednju školu u Ljigu, preselila se u Beograd, gdje je završila Pravni fakultet i master studije.
“Potekla sam iz porodice koja je imala dovoljno za skroman život, nikada nismo imali više nego što je potrebno, ali oduvek sam imala velike ambicije i ciljeve. Završila sam gimnaziju u Ljigu kao đak generacije, a zahvaljujući stipendiji, sjećam se trenutka kada sam došla u Beograd, stala ispred Pravnog fakulteta i rekla sebi: ‘Osvojiću te i bićeš moj.’ I tako je i bilo – položila sam prijemni ispit i upisala se na budžet“, prisjetila se Jovana.
“Period studentskog života nikada neću zaboraviti. Bilo je puno djevojaka koje su upisale isti fakultet kao ja, ali nisu se trudile – šetale su gradom u Gučiju i Pradi. Kada sam ja stigla, nosila sam nebrendiranu odeću, kupljenu kod Kineza za svega 200 dinara. Danas, ipak, mogu sebi priuštiti sve što poželim.”
“Bilo bi mi lakše da sam imala psihičku podršku, ali moji roditelji nisu se miješali u moje izbore, i to je u redu jer su probudili borca u meni. Tokom četiri godine studija, bilo mi je izuzetno teško jer sam znala da moram ostati na budžetu i položiti sve ispite zbog nedostatka novca. To mi je bilo veoma izazovno. Prošla sam kroz mnogo uspona i padova, često se vraćala kući uplakana, pitajući se da li sav taj trud ima smisla i hoće li se isplatiti. I sada, kad se sjetim tih dana, suze mi naviru na oči. Nakon završetka studija, dvije godine sam volontirala bez ikakve nadoknade i nisam mogla da se zaposlim iako sam bila najbolji student. Mladi ljudi ne smiju da gube nadu. Živimo u zemlji gdje moramo proći kroz period iskušenja i čeličenja. To je za mene bilo izuzetno teško jer sam vidjela kako manje sposobni ljudi uspevaju, dok ja, uprkos svom trudu, nisam mogla.”
Jovana ističe da je uvijek pomagala roditeljima u kafani i da se nikada nije stidjela nijednog posla.
“Radila sam kao konobarica u restoranu koji vode moji mama i tata, kako bih zaradila za novu odjeću. Osim toga, kuvala sam, čistila, radila na roštilju i štedjela svaku stipendiju koju sam dobila. Imala sam sve moguće stipendije Fonda za mlade talente i bila sam druga u Srbiji iz srpskog jezika, u Gimnaziji iz jezičke kulture, na republičkom i državnom takmičenju. Moji roditelji su željeli da postanem advokat i razumijem zašto. Oni su me školovali za to i nisu me podržali kada sam odlučila da radim na televiziji. Sada su ponosni na mene,” ispričala je Jovana.
Šta o njoj kažu komšije?
Njene prve komšinice su podijelile detalje jedne drame koja se dogodila prije nekoliko godina, nakon što je Jovana završila srednju školu, a o kojoj se i danas priča u Ljigu.
“Kada je završila maturu ovde u Ljigu, nije željela da se slika sa svojom generacijom za maturski pano. Zamjerila se svim profesorima jer je nisu proglasili za đaka generacije. Fotografisala se posebno i uramila svoju matursku sliku sa imenom i prezimenom, gdje je pisalo ‘đak generacije,’ a zatim je tu sliku stavila u izlog advokatske kancelarije u centru grada, kako bi je što više sugrađana vidjelo. Advokat Obradović, koga su zvali Muja po ocu, je imao tu kancelariju,” ispričala je jedna od gospođa koju smo zatekli na klupi u parku.
Voditeljka ima starijeg brata i sestru, o kojima do sada nikada nije javno govorila.
“Jovana nije jedinica, ima starijeg brata i sestru. Sestra se nikada nije udavala, ima oko četrdesetak godina, živi u stanu u Beogradu i završila je ekonomiju. Jovana je ljepša od nje, pravi je đavo. Jovanin brat Peđa napustio je Ljig prije desetak godina i nije se vratio jer su se roditelji ozbiljno posvađali s njim zbog nekih porodičnih problema. Jovanin otac se zove Mija, a njeni roditelji su se bavili ugostiteljstvom. Imali su restoran ‘Dva brata’ na Ibarskoj magistrali, ali su ga zatvorili prije pet godina kada su otišli u penziju. Nisu loši ljudi, vrijedni su, ali malo neobični. U Ljigu ih zovu ‘buve‘,” otkrila je komšinica Slobodanka za “Kurir.”
