Veliki broj žena često voli da farba kosu, mijenja nijanse pa čak i čitavu boju kose. Sigurno ste barem jednom i vi pomislili da li je zdravo se često farbati i kakvog uticaja ima farba na zdravlje. U ovom članku ćemo se malo više osvrnuti na ovu temu.
Rizici i Alternativne Metode Bojenja Kose
Bojenje kose je postalo sastavni dio stila mnogih ljudi širom svijeta. Bilo da žele promijeniti svoju prirodnu boju, sakriti sijede vlasi ili jednostavno osvježiti izgled, boje za kosu nude širok spektar mogućnosti. No, iza privlačnih tonova i nijansi, kriju se mogući zdravstveni rizici na koje stručnjaci sve češće upozoravaju.
Dr. Melanije Maklin, priznati dermatolog, naglašava da je skalp izuzetno dobro prokrvljen što omogućava hemikalijama iz boja za kosu lako prodiranje u krvotok. Iako klinička ispitivanja još uvijek nisu konačno potvrdila dugoročne zdravstvene posljedice, postoje indikacije da dugoročno korištenje može biti povezano s određenim zdravstvenim problemima.
Na primjer, aromatični amini, čest sastojak trajnih boja, mogu izazvati genetske mutacije vezivanjem za DNK, što potencijalno može povećati rizik od određenih vrsta raka.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu Scientific Reports, korisnici boja za kosu pokazuju različite nivoe najmanje 11 metabolita u krvi, u poređenju s onima koji ih ne koriste.
Ove promjene nisu zanemarive, i iako ne postoje čvrsti dokazi da direktno uzrokuju bolesti, rana istraživanja sugeriraju povezanost s problemima kao što su rak dojke i bešike. Primjerice, žene koje češće koriste trajne boje imaju 31% povećan rizik od raka dojke, što je značajan podatak koji potiče na promišljanje i oprez.
Trajne boje za kosu prodiru duboko u strukturu kose, mijenjajući prirodnu boju u korteksu. To čine putem složenih hemijskih reakcija koje mogu uključivati štetne tvari kao što su amonijak i peroksid.
Aromatični amini nisu jedine potencijalno opasne supstance; dodatni sastojci poput natrijum lauril sulfata također su pod povećalom zbog mogućih iritacija kože i očiju, te potencijalnog uticaja na endokrini sistem.
Alternativne metode bojenja kose postaju sve popularnije kao odgovor na moguće rizike povezane s tradicionalnim bojama. Prirodne boje za kosu, kao što su henna, indigo i druge biljne opcije, sadrže manje štetnih hemikalija.
Iako mogu biti manje postojane i zahtijevaju češću primjenu, predstavljaju sigurniju opciju za one koji žele smanjiti izloženost hemikalijama. Također, važno je koristiti zaštitne rukavice prilikom bojenja, izbjegavati miješanje različitih hemijskih tretmana i povećati intervale između bojenja.
Stručnjaci preporučuju pažljivo čitanje deklaracija proizvoda kako bi se izbjeglo korištenje boja koje sadrže PPD (parafenilendijamin) i druge potencijalno kancerogene supstance. Osim toga, korištenje vazelina za zaštitu kože oko linije vlasišta može smanjiti kontakt s bojom.
Djeca i tinejdžeri, zbog svoje osjetljivosti na hormonalne promjene, posebno bi trebali biti oprezni prilikom korištenja hemijskih boja.
Iako su hemikalije u bojama postale sigurnije nego prije nekoliko desetljeća, još uvijek postoji potreba za dodatnim istraživanjem i razvojem sigurnijih formula. Korisnici bi trebali biti svjesni mogućih rizika i nastojati koristiti proizvode koji kombiniraju efikasnost i sigurnost.
Povećanje svijesti o rizicima i alternativnim metodama bojenja može pomoći u smanjenju izloženosti potencijalno štetnim tvarima, čime se doprinosi općem zdravlju i dobrobiti korisnika.
Često farbanje kose je tema oko koje se lome mišljenja, rađaju strahovi, ali i šire brojni mitovi. Za neke je boja kose izraz identiteta, samopouzdanja i ličnog stila, dok je za druge potencijalna prijetnja zdravlju. Istina, kao i obično, nije crno-bijela, već se nalazi negdje između – u načinu, učestalosti, izboru preparata i stanju same kose i vlasišta.
Farbanje kose samo po sebi nije bolest niti automatski vodi ka ozbiljnim zdravstvenim problemima. Međutim, hemijski proces koji stoji iza promjene boje kose nije bezazlen. Većina trajnih boja za kosu funkcioniše tako što otvara kutikulu dlake kako bi pigment mogao ući u unutrašnju strukturu vlasi. Taj proces se najčešće postiže pomoću amonijaka ili sličnih alkalnih supstanci, dok se vodikov peroksid koristi za posvjetljivanje prirodnog pigmenta. Upravo tu počinje prvi problem – kosa gubi dio svoje prirodne zaštite, postaje poroznija, suša i osjetljivija.
Ako se kosa farba često, naročito trajnim bojama, dolazi do postepenog narušavanja njene strukture. Vlasi postaju lomljivije, tanje i sklonije pucanju. Krajevi se češće listaju, kosa gubi sjaj, elastičnost i mekoću. To nije samo estetski problem – oštećena kosa teže zadržava vlagu i hranjive tvari, pa zahtijeva stalnu dodatnu njegu kako bi izgledala zdravo.
Vlasište je još osjetljivije od same kose. Kod čestog farbanja, posebno ako se boja nanosi direktno na kožu glave, može doći do iritacija, svraba, crvenila, perutanja, pa čak i do sitnih upalnih reakcija. Kod osjetljivih osoba ili onih sklonih alergijama, određeni sastojci boja mogu izazvati kontaktni dermatitis. Zato testiranje boje prije svakog farbanja nije puka formalnost, već važna preventivna mjera.
Posebno pitanje koje se često postavlja jeste – da li često farbanje kose može imati šire posljedice po zdravlje organizma? Dosadašnja naučna istraživanja nisu dala jednoznačan odgovor koji bi potvrdio da boje za kosu direktno uzrokuju teške sistemske bolesti kod prosječne osobe. Ipak, dugotrajna i intenzivna izloženost određenim hemikalijama, naročito kod frizera koji svakodnevno rade s bojama, pokazala je blago povećan rizik za određene zdravstvene probleme. Kod kućnog farbanja, koje se obavlja povremeno, taj rizik je znatno manji, ali ne i potpuno zanemariv.
Treba naglasiti i razliku između tipova boja. Trajne boje su najagresivnije jer najdublje prodiru u vlas. Polutrajne i privremene boje su znatno blaže, jer ne zahtijevaju snažne oksidanse i ne mijenjaju trajno strukturu kose. Biljne boje, poput kane, često se doživljavaju kao potpuno bezopasne, ali i one mogu isušiti kosu ako se koriste prečesto ili nepravilno. Zdravije ne znači automatski i savršeno bez posljedica.
Učestalost farbanja igra ključnu ulogu. Farbati kosu svake dvije do tri sedmice, posebno cijelom dužinom, predstavlja ozbiljan stres za kosu i vlasište. Mnogo je pametnije ograničiti farbanje na izrastak i osvježavati boju dužine rjeđe, uz korištenje njegujućih maski i tretmana. Kosa, baš kao i koža, treba vrijeme da se oporavi.
Zanimljivo je i to da često farbanje može psihološki djelovati na osobu – za neke je to ritual njege i samopouzdanja, dok kod drugih stvara stalni pritisak da „moraju“ održavati određeni izgled. Taj stres, iako suptilan, ponekad se zanemaruje, a dugoročno može uticati na odnos prema vlastitom tijelu i prirodnom izgledu.
Važno je razumjeti da zdravlje kose ne zavisi samo od boje, već i od opšteg stanja organizma. Ishrana bogata proteinima, vitaminima i mineralima, dovoljno sna, smanjen stres i pravilna njega mogu ublažiti mnoge negativne efekte farbanja. S druge strane, loša ishrana i hormonalni disbalans mogu učiniti da kosa strada čak i uz rijetko farbanje.
Zaključno, često farbanje kose nije „otrovanje“ organizma, ali nije ni potpuno bezazleno. Ono predstavlja kontinuirani hemijski stres za kosu i vlasište, koji s vremenom može dovesti do vidljivih i neugodnih posljedica ako se ne pristupi razumno. Ključ zdravlja nije u potpunom odricanju od boje, već u mjeri, kvalitetu proizvoda, pravilnoj tehnici i pažljivoj njezi. Kosa pamti sve – način na koji je tretiramo danas, odraziće se na njen izgled i zdravlje sutra.
