Svaki dan, Mahira iznova izražava svoju duboku molitvu za ozdravljenje svoje kćeri, ističući težinu srceparajućeg izazova koji proživljava gledajući kako njeno dijete podnosi bolne posljedice bolesti.
Nepokolebljiva vjera i nada Mahire potiču je da upućuje svakodnevne molitve Allahu za oporavak svoje kćeri Sumeje, čak i usprkos teškoj dijagnozi koju su postavili liječnici.
Mahira je otvoreno izrazila svoju zabrinutost, dijeleći kako osjeća strah svaki put kad Sumeja izađe van s prijateljicama, bojeći se mogućeg napada tijekom njihovih putovanja.
Njezina razina prihvaćanja i hrabrosti doista je izvanredna i teško shvatljiva. Inspirirana je vodstvom svog djeda, koji je bio uzor u prihvaćanju izazova bolesti kao testa.
Sumeja, odrasla u snažnu osobu, odlučno odbija da je definiraju njeni životni okolnosti. Njeno prihvaćanje situacije prožeto je takvom iskrenošću da je smatrano darom od Allaha. Unatoč izazovima koje nosi, ona svoju sudbinu prihvaća s nevjerojatnom normalnošću.