Nagomilani kilogrami su rezultat kombinacije nezdravih navika koje nas dovode do toga da imamo stomak ispred sebe i više sala nego što želimo. Navika prejedanja i brzog jedenja zasigurno utiče na proces gojenja a danas ćemo razmotriti neke zdravstvene navike koje vam doprinose debljanju.
Kako Usporiti Tempo Iskoristiti U Prednosti za Zdravlje i Gubitak Kilograma
Sa dolaskom toplijih dana, mnogi od nas počinju razmišljati o tome kako da svoje tijelo dovedu u bolju formu. U tom kontekstu, poznati britanski doktor, dr Majkl Mozli, pružio je korisne savjete o tome kako da smanjimo višak kilograma i da ih zadržimo pod kontrolom.
Njegova filozofija se ne zasniva samo na onome što jedemo, već i na tome kako jedemo. U svijetu gdje je brzina postala imperativ, obroci često postaju samo još jedna žurba. Međutim, dr Mozli naglašava da usporavanje tempa dok jedemo može imati značajne benefite za naš organizam.
Jedna od ključnih prednosti sporog jedenja je bolja regulacija tjelesne težine. Naime, brzo unošenje hrane bez dovoljno žvakanja ne omogućava tijelu da pravovremeno prepozna signale sitosti. Dr Mozli objašnjava da je ovo povezano s aktivacijom hormona sitosti, koja se dešava kasnije kada jedemo brzo.
Potrebno je približno 30 do 40 minuta da hrana iz želuca dođe do tankog crijeva i aktivira te hormone. Kada jedemo polako, tijelo ima više vremena da prepozna sitost, što smanjuje rizik od prejedanja.
Naučni dokazi podržavaju tvrdnje dr Mozlija. U svojoj kolumni, on se poziva na istraživanje iz 2018. godine, koje je uključivalo gotovo 60.000 ispitanika. Rezultati su otkrili da osobe koje jedu polako imaju 42% manju vjerovatnoću da postanu gojazne u poređenju s onima koji jedu brzo. Nadalje, studija iz 2023.
godine, vođena od strane profesora Tima Spectora, dodatno je potvrdila da brzo jedenje može voditi ka naglim promjenama nivoa šećera u krvi, čime se povećava rizik od insulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2.
Pored opisanih istraživanja, istorijski kontekst nam može pružiti dodatne uvide u ovu temu. Na primjer, tradicionalne kulture širom svijeta, poput japanske ili mediteranske, poznate su po tome što uživaju u polaganom obroku, često u društvu porodice ili prijatelja.
Takve zajednice pokazuju niže stope gojaznosti i dugovječnost, što može biti djelomično pripisano njihovom sporom pristupu konzumaciji hrane.
Dr Mozli nudi nekoliko praktičnih savjeta za usporavanje tempa obroka. Prvo, preporučuje da jedemo za stolom, daleko od ometanja poput televizije ili kompjutera. Kada smo mentalno prisutni tokom obroka, više smo svjesni količine hrane koju unosimo.
Drugo, savjetuje žvakanje svakog zalogaja 15 do 20 puta, što ne samo da poboljšava varenje, već i pojačava osjećaj sitosti. Pravljenje pauza između zalogaja, uzimanjem gutljaja vode, također može pomoći usporavanju unosa hrane.
Još jedan važan savjet je priprema obroka kod kuće. Domaći obroci, koji često zahtijevaju više vremena za pripremu i konzumaciju, mogu nas motivisati da jedemo sporije i donosimo zdravije izbore. Kroz ove promjene, kontrola unosa kalorija postaje lakša, a tijelo dobija priliku da se bolje nosi s hranom koju unosimo.
Dodatno, priprema obroka kod kuće omogućava kontrolu nad sastojcima i veličinom porcija, što je ključ za održavanje optimalne tjelesne težine.
U zaključku, dok mnogi traže složene dijete i brze popravke, jednostavan savjet poput ‘jedite sporije’ može značajno poboljšati zdravlje. Naučna istraživanja i iskustva iz prakse pokazuju da tempo jedenja igra ključnu ulogu u našoj dobrobiti.
Dr Mozli kaže: “Usmjerite pažnju na ono što jedete, budite prisutni, i primijetit ćete promjene ne samo na vašem tijelu već i u vašem odnosu prema hrani.” Ovaj pristup ne samo da može dovesti do boljeg zdravlja, već može i obogatiti naš svakodnevni život smanjenjem stresa i poboljšanjem ukupnog blagostanja.
Jedenje polako nije samo znak lijepog ponašanja – to je zapravo moćna navika koja direktno utiče na naše zdravlje, probavu, pa čak i na psihičko stanje. U današnjem svijetu, gdje svi žurimo i često jedemo „u hodu“, mnogi su zaboravili koliko je važno usporiti i svjesno uživati u svakom zalogaju.
Kada jedemo polako, našem mozgu dajemo vremena da shvati da smo siti. Mozgu je potrebno otprilike 15 do 20 minuta da registruje osjećaj sitosti, što znači da ako jedemo brzo, lako unesemo mnogo više hrane nego što nam zaista treba. Rezultat je prejedanje, osjećaj težine, nadutost i vremenom – dobijanje na težini. Suprotno tome, oni koji jedu sporo, obično jedu manje i osjećaju se zadovoljnije.
Polako jedenje ima i druge blagodati. Hrana se bolje sažvaće, što znači da želudac ima manje posla, a hranjive tvari se bolje apsorbuju. Na taj način se smanjuje rizik od probavnih tegoba kao što su nadutost, žgaravica ili grčevi. Osim toga, pažljivo jedenje – gdje obraćamo pažnju na ukus, teksturu i miris hrane – jača vezu između tijela i uma, čineći da obrok postane trenutak smirenosti i zadovoljstva, a ne mehanički čin.
Postoji i psihološki aspekt: kada usporimo, postajemo svjesniji hrane koju jedemo, zahvalniji zbog nje i prisutniji u trenutku. Na taj način se smanjuje stres, a svaki obrok postaje mali ritual brige o sebi. Naučnici su čak dokazali da ljudi koji jedu polako imaju niži nivo hormona stresa kortizola i bolju kontrolu nad apetitom.
U suštini, jedenje polako znači poštovanje prema sopstvenom tijelu. To nije samo navika, nego i način života – znak da smo spremni usporiti u svijetu koji od nas stalno traži brzinu. Jer hrana nije samo gorivo. Ona je užitak, energija i poveznica između tijela i duše. A da bismo uistinu osjetili sve te blagodati, dovoljno je – usporiti.
