Islamsko odijevanje, pravo islamsko odijevanje zahtijeva hidžab preko glave i haljinu, široku haljinu koja pokriva tijelo sve do članaka i nije uska a ni providna. Nikab je dodatak koji nije obavezan ali ga praktikuju ga određeni narodi. Ali ova djevojka je napravila pravo ismijavanje od vjere. Ovakve stvari ne treba podržavati.
Kada govorimo o raznolikosti izražavanja i odjevanja, jedna slika može izazvati različite reakcije. Nedavno je na jednom festivalu, gdje je sloboda izražavanja bila naglašena, snimljena fotografija koja je privukla pažnju.
Na slici se vidi djevojka koja je na gornjem dijelu tijela nosila maramu, dok je na donjem dijelu odjeće imala kratku suknju. Ova kombinacija je izazvala raspravu o tome kako se različiti elementi odijevanja mogu ili ne mogu uskladiti, te je postala predmetom diskusije među ljudima širom svijeta. Da biste vidjeli fotografiju o kojoj se radi, možete je pogledati ispod ovog teksta.
Društvo je bilo kritično prema njoj zbog njenog postupka. Naglašavali su da bi trebala poštovati osnovna životna načela, kao što je poštovanje vlastite vjere i istovremeno tolerancija prema tuđim uvjerenjima. Njen postupak je izazvao veliku pažnju na društvenim mrežama, gdje je postala viralna tema. Mnogi su je dijelili i čudili se njenom ponašanju, pitajući se kako je mogla napraviti takav propust.
HIDŽAB – VIŠE OD POKRIVANJA: DUHOVNI, KULTUROLOŠKI I LIČNI SVEMIR JEDNOG KOMADA TKANINE
Hidžab – riječ koja je u isto vrijeme simbol, filozofija, stil života i predmet kontroverzi. Mnima je to samo marama na glavi, komad tkanine, nešto što prekriva kosu i vrat žene. Ali za mnoge žene širom svijeta, hidžab je mnogo više od toga – on je duhovni oklop, osobna odluka, tihi protest, znak pripadnosti, čin skromnosti, ali i duboka identifikacija s vjerom, s kulturom, s tradicijom – i ponekad, paradoksalno, s otporom.
DUHOVNA DIMENZIJA – VIŠE NEGO ODJEĆA
Hidžab je, u suštini, vjerska naredba – u Kur’anu se ženama vjernicama preporučuje da pokriju svoja tijela i da se ponašaju skromno. Ali tumačenja tog ajeta variraju, kako među učenjacima, tako i među ženama same. Za mnoge žene koje nose hidžab, on nije samo poslušnost Božijoj naredbi, nego i stalni podsjetnik da ne pripadaju ovom prolaznom svijetu, već nečemu većem, uzvišenijem. U tom smislu, hidžab postaje most između svakodnevnog i duhovnog.
Nositi hidžab znači svakodnevno donositi odluku da budeš prepoznata po svom karakteru, riječima, ponašanju – a ne po tijelu, izgledu ili modi. To je unutrašnji podsjetnik na Božiju blizinu, duhovna disciplina, baš poput posta ili molitve. Mnoge žene tvrde da su kroz hidžab zapravo postale slobodnije – slobodne od pritiska da izgledaju savršeno, da budu seksualno privlačne, da se takmiče s idealima koji nisu njihovi.
KULTUROLOŠKI ASPEKT – IZMEĐU NASLIJEĐA I IDENTITETA
U mnogim dijelovima svijeta, posebno u muslimanskim zemljama, hidžab je sastavni dio kulturnog identiteta. On se prenosi s koljena na koljeno, kao porodična vrijednost, kao tradicija koja ima svoje značenje i mimo religije. U nekim slučajevima, hidžab je vezan za čast porodice, a u drugim, za narodnu nošnju, običaje, čak i politički stav.
U nekim društvima, žene koje ne nose hidžab suočavaju se s osudom, pa i društvenom marginalizacijom, dok u drugim, one koje ga nose doživljavaju nerazumijevanje, podsmeh, pa čak i diskriminaciju. Hidžab tako postaje prostor sukoba između Zapada i Istoka, modernog i tradicionalnog, individualnog izbora i društvenih očekivanja.
HIDŽAB KAO IZBOR – ILI PRISILA?
Ovo je jedno od najosjetljivijih pitanja kada je riječ o hidžabu. Da li žene nose hidžab jer to istinski žele – ili zato što su primorane? Odgovor nije jednostavan, jer je stvarnost kompleksna. Mnoge žene širom svijeta odlučuju se za hidžab iz duboke lične uvjerenosti. Za njih je to način da izraze vjeru, da osjete sigurnost, da se identifikuju s drugim ženama, ili da očuvaju sopstvenu intimu.
Ipak, ne smije se zanemariti da postoje društva u kojima žene nemaju izbor – gdje ih zakon, porodica, ili kultura prisiljavaju da ga nose. U takvim okolnostima, hidžab gubi svoju simboliku slobodne predanosti i postaje instrument kontrole. Važno je razlikovati ova dva konteksta. Nema ništa snažnije od žene koja sama bira svoj put – pa bilo da odluči da nosi hidžab, ili da ga ne nosi.
ESTETIKA HIDŽABA – MODA, IZRAŽAVANJE I STIL
U današnjem globalnom svijetu, hidžab je našao svoje mjesto i u modnoj industriji. Postoje modne blogerke, influenserke, dizajnerke koje svojim stilovima redefinišu kako hidžab može da izgleda. U zemljama poput Malezije, Turske, UAE, ali i u evropskim i američkim gradovima, razvila se cijela modna scena oko “hijabi fashion”.
Mnoge mlade žene pronalaze način da usklade vjeru i stil – kombinujući moderne krojeve, šarene marame, dodatke, i izražavajući svoju osobnost kroz ono što nose. U tom smislu, hidžab nije sputavanje – već kreativno sredstvo izražavanja. Žena u hidžabu može biti i inženjerka, i profesorica, i sportistkinja, i manekenka, i vozačica autobusa, i astronautkinja. Hidžab ne određuje njene granice – već njen izbor određuje značenje hidžaba.
HIDŽAB U JAVNOM PROSTORU – STIGMA I BORBA
Za mnoge muslimanke koje žive u zapadnim društvima, hidžab je postao simbol otpora. U svijetu u kojem se često sve što je islamsko posmatra sa sumnjom, hidžab postaje vidljiva meta. Žene koje ga nose nerijetko se susreću sa diskriminacijom na radnom mjestu, u školama, javnim institucijama. Bivaju percipirane kao potlačene, neobrazovane, neslobodne – iako je istina često potpuno suprotna.
Ipak, mnoge od njih ne odustaju. Hidžab im daje snagu da istraju, da ne skrivaju svoj identitet, da se bore za svoja prava. On im postaje oblik otpora – ne protiv društva, već protiv predrasuda. To je njihov način da kažu: “Ja sam ovdje. I ja imam pravo da budem viđena onakvom kakva jesam.”
HIDŽAB U ZEMLJAMA GDJE SE ZABRANJUJE
Paradoksalno, dok u nekim državama žene nemaju pravo da ga skinu, u drugim se bore za pravo da ga nose. Francuska, Belgija, Austrija – zemlje u kojima se raspravlja o “neutralnosti” javnog prostora često uvode zabrane koje pogađaju upravo žene koje nose hidžab. Te žene nisu teroristkinje, ni prijetnja društvu – one su doktorice, studentkinje, majke, učiteljice. A zakon im kaže: “Ako želiš da budeš dio društva, moraš se odreći svog identiteta.”
I to otvara duboko pitanje: da li je istinska sloboda u tome da se žena oslobodi marame – ili u tome da sama izabere hoće li je nositi ili ne?
HIDŽAB JE LIČNA PRIČA
Hidžab nije isto za svaku ženu. Za jednu je to znak poslušnosti Bogu. Za drugu – porodična tradicija. Za treću – štit od spoljnog svijeta. Za četvrtu – politička izjava. Za petu – simbol unutrašnjeg mira. I sve su one u pravu, jer je svaka priča jedinstvena.
U svijetu koji sve više polarizuje i generalizuje, važno je sjetiti se da ispod svake marame stoji osoba. Žena. Biće od krvi i mesa. Sa snovima, ranama, planovima, mišljenjem i dušom. Ne treba joj da je spaseš. Ne treba da je osuđuješ. Samo da je čuješ.
Jer, na kraju dana – hidžab nije pitanje tkanine. Već pitanje slobode. Slobode da budeš to što jesi, bez obzira šta svijet misli o tome.
