Naš prvi susjed je umirovljenik koji živi sam. Nije u financijskim problemima jer prima veliku njemačku mirovinu, ali je usamljen jer nema obitelj u blizini. Jedini unuk kojeg je imao otišao je u Ameriku, pa je ostao sam.
Moj otac je odlučio da mu pomogne, a mama i ja mu redovito donosimo obroke, peremo veš, čistimo kuću i tako dalje. Sada imam 17 godina i ovaj raspust će mi ostati u posebnom sjećanju.
Nakon gotovo dvije godine služenja, počela sam ga smatrati svojim djedom. Naučio me različitim kartaškim igrama, šahu i drugim stvarima. Volio je pričati o svojim iskustvima i savjetovati me. Prije nekoliko dana, dok smo bili sami, uhvatio me za ruku i pozvao da sjednem na njegovo krilo. Tada mi je predložio da se vjenčamo nakon što napunim 18 godina kako bih mogla naslijediti njegovu njemačku mirovinu od 1.500 eura mjesečno.
Iako me ta ponuda zainteresirala, osjećam nelagodu pri pomisli da se raspremam pred njim, s obzirom na njegove uvjete da ga služim bez odjeće, ali da nikada ne prijeđe granicu. On ima 67 godina, ali još nisam donijela konačnu odluku zbog te nelagodnosti i zbog toga što je to neobična situacija za mene.
