Ko još nije čuo za popularni futoški kupus, ubjedljivo najpoznaiji kiseli kupus koji postoji a vrlo vjerovatno i najbolji. Tajna je u njegovom posebnom spremanju a za danas imamo jednu gospođu Slobodanku koja ima poseban način kako sprema svoj kiseli kupus.
Futoški Kupus: Tradicija, Kvalitet i Tajne Kiseljenja
U srcu Vojvodine, u malom mjestu Futo, smještenom nedaleko od Novog Sada, živi tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno – uzgoj futoškog kupusa. Ova posebna sorta kupusa nije samo simbol ovog kraja, već i ponos njegovih stanovnika.
Futoški kupus, s jedinstvenim okusom i teksturom, postao je ne samo lokalni već i globalni prepoznatljiv proizvod. Uprkos činjenici da se kupus uzgaja širom svijeta, futoški kupus izdvaja se po kvalitetu i tradiciji koja ga okružuje.
Porodica Rončević predstavlja jedan od najpoznatijih uzgajivača ovog čuvenog kupusa. Slobodanka i Nikola Rončević nastavljaju porodičnu tradiciju koju su nasledili od Nikolinih roditelja. Njihovo gazdinstvo danas obuhvata 12 jutara zemlje, čime su postali jedni od najvećih proizvođača futoškog kupusa.
Počeli su s uzgojem na svega četiri jutra, a zbog sve veće potražnje proširili su svoje zemljište. Njihova strast i posvećenost prema ovom povrću odražava se u kvalitetu njihovog proizvoda, što je prepoznato i izvan granica Srbije.
Specifičnosti futoškog kupusa leže u njegovoj veličini i strukturi. Futoški kupus je manjih dimenzija, obično težine ispod tri kilograma, s manjim korijenom. Njegovi listovi su mekani i savitljivi, s blagim, slatkastim okusom koji razlikuje ovu sortu od ostalih.
Zbog manjeg razmaka između listova, proces kiseljenja je brži, što ga čini idealnim za pravljenje zimnice. Ova osobina je ključna za brojne domaćice koje cijene brzinu i kvalitet kiseljenja ovog kupusa.
Kulturni značaj futoškog kupusa ne može se potcijeniti. Festival futoškog kupusa, koji se održava svake godine, privlači posjetitelje iz cijele zemlje i inostranstva. Ovaj događaj nije samo prilika za uživanje u delicijama od futoškog kupusa, već i za čuvanje i promovisanje lokalne tradicije.
Posetioci imaju priliku da probaju tradicionalna jela, ali i moderne kulinarske inovacije koje uključuju ovu jedinstvenu sortu kupusa. Festival doprinosi očuvanju kulturnog naslijeđa Futoga i jačanju lokalne ekonomije.
Slobodanka Rončević rado dijeli svoju tajnu kiseljenja kupusa, naglašavajući važnost pravilnog odnosa soli i vode. Mnogi čine grešku određujući količinu soli prema količini kupusa, dok je zapravo bitno pratiti zapreminu bureta.
Preporučuje se korištenje tri posto soli u odnosu na zapreminu, što znači oko tri kilograma soli za bure od 100 litara. Na taj način, kupus se prelije vodom da ogrezne, bure se dobro zatvori, a nakon tri sedmice, spreman je za konzumaciju.
Ova metoda osigurava savršeno kiseli kupus koji je prepoznatljiv po svom neodoljivom okusu.
Futoški kupus nije samo prehrambeni proizvod već i simbol zajednice i njenog naslijeđa. Njegova popularnost i kvaliteta osiguravaju dugovječnost ove tradicije koja se prenosi s generacije na generaciju.
Kako se sve više ljudi okreće organskoj i lokalnoj hrani, futoški kupus postaje sve značajniji, ne samo kao prehrambeni proizvod već i kao kulturno blago. Održavanje ovih tradicija ključno je za očuvanje autentičnosti i promociju naslijeđa Futoga.
Nastavak ove tradicije nije samo očuvanje prošlosti već i zalog za budućnost, gdje će futoški kupus i dalje biti simbol kvaliteta i tradicije.
Kiseli kupus je jedno od najpoznatijih i najzdravijih tradicionalnih jela na našim prostorima, koje se već vijekovima nalazi na trpezama tokom jeseni i zime. Osim što je neizostavan dio mnogih omiljenih jela poput sarme, podvarka ili pečenice s kupusom, kiseli kupus je prava riznica vitamina, minerala i probiotičkih kultura koje blagotvorno djeluju na organizam.
Proces kiseljenja kupusa zasniva se na fermentaciji, prirodnom procesu u kojem se pomoću mliječnih bakterija razgrađuju šećeri iz kupusa i stvaraju korisne kiseline. Ova fermentacija ne samo da čuva kupus mjesecima, nego ga čini i zdravijim. U toku fermentacije povećava se sadržaj vitamina C, koji jača imunitet i štiti organizam od infekcija, što je posebno važno u hladnijem dijelu godine.
Kiseli kupus sadrži i vitamin K, koji je neophodan za zdravlje kostiju i pravilno zgrušavanje krvi, te vitamin B12 koji podržava nervni sistem. Osim toga, bogat je vlaknima koja poboljšavaju varenje i sprječavaju zatvor. Njegove prirodne bakterije djeluju kao probiotici, obnavljaju crijevnu floru i pomažu apsorpciju hranjivih materija. Zbog toga se kiseli kupus s pravom naziva “lijekom iz bureta”.
Zanimljivo je da su ga i stari moreplovci nosili na duge plovidbe kako bi spriječili pojavu skorbuta, bolesti izazvane nedostatkom vitamina C. Danas se zna da redovno konzumiranje kiselog kupusa može pomoći u jačanju imuniteta, snižavanju holesterola i poboljšanju metabolizma. Njegov sok, poznat kao rasol, koristi se i kao prirodni napitak za detoksikaciju, ublažavanje mamurluka i jačanje probavnih enzima.
U kulinarskom smislu, kiseli kupus ima poseban šarm – njegova kiselkasta aroma i blaga hrskavost čine ga savršenim prilogom uz suhomesnate proizvode, pečenja ili pasulj. Bilo da se jede svjež, dinstan, u sarmi ili u podvarku, on donosi toplinu domaće kuhinje i sjećanje na stare običaje.
U vremenu kada se traže brze i moderne namirnice, kiseli kupus ostaje simbol prirodnosti i jednostavnog zdravlja. To je hrana koja ne samo da hrani tijelo, nego i podsjeća na tradiciju, na miris zime i djetinjstva, kada se cijela kuća ispunjavala poznatim mirisom bureta i domaće radosti.
