U Oslu, glavnom gradu Norveške desio se strašan zločin, u kojem je glavni akter bio Đorđe, osamnaestogodišnji mladić koji je na svirep način lišio života tridesetčetverogodišnju ženu.
Tragična sudbina Tamime Nibras Juhar: Priča o životu prekinutom nasiljem
Svijet je ostao zatečen još jednim okrutnim zločinom kada je Tamima Nibras Juhar, tridesetčetverogodišnja žena rođena u Etiopiji, ubijena tokom svoje smjene u ustanovi za zaštitu djece. Ova tragedija odigrala se u ranim jutarnjim satima nedjelje, oko 1.15 sati, što je šokiralo kako njenu porodicu tako i širu zajednicu.
Tamima je bila poznata po svojoj brižnosti, inkluzivnosti i sposobnosti da ujedini ljude iz različitih društvenih, kulturnih i religijskih miljea.
U ponedjeljak, ispred institucije u kojoj je radila, mnogi su se okupili kako bi odali počast ovoj izuzetnoj ženi. Ljudi su ostavljali cvijeće i palili svijeće u znak sjećanja na Tamimu. Jedan od njenih najbližih prijatelja, Marijus Petersen, opisao ju je kao “jednu od najtoplijih osoba” koju je ikada upoznao.
“Uvijek je bila društveno angažovana, voljela ljude i borila se protiv nepravde,” rekao je Petersen, ističući koliko je Tamima bila posvećena svojim vrijednostima i zajednici.
Osumnjičeni za ovo strašno ubistvo je Đorđe V., osamnaestogodišnji državljanin Njemačke srpskog porijekla, koji je živio u istoj ustanovi u kojoj je radila Tamima. Prema informacijama policijskog tužioca Filipa Grina, Đorđe je tokom ispitivanja priznao povezanost s ubistvom.
Šokantno je da ovaj mladić nije bio nepoznat sigurnosnim službama, jer je ranije izražavao desničarske ekstremističke stavove, što dodatno komplicira cijeli slučaj.
Prema informacijama norveške televizije NRK, Tamima je preminula od teških ubodnih i reznih rana. U ponedjeljak su optužbe protiv osamnaestogodišnjaka proširene, uključujući i optužbu za terorizam. “Kako sada stoji slučaj, vjerujemo da je osumnjičenik namjeravao stvoriti strah kod jednog dijela stanovništva,” izjavio je Grin na konferenciji za medije.
Ova nova optužba dodatno je potresla Tamiminu porodicu, koja je već bila u šoku zbog njenog gubitka.
Advokat odbrane istakao je da je cijela situacija postala daleko ozbiljnija s dodatkom optužbe za terorizam. “Porodica je u potpunom šoku zbog ovih novih saznanja. Tamima se cijelog života borila protiv rasizma i ekstremizma, i paradoksalno je da je izgubila život zbog istih stvari protiv kojih se borila,” navodi advokat.
Đorđe, koji nije norveški državljanin, uhapšen je ubrzo nakon zločina zbog neplaćanja taksija i posjedovanja ubodnog oružja. Pritom je izjavio da je namjeravao napasti džamiju.
Ovaj slučaj otvara mnoga pitanja o sigurnosti i integraciji mladih sa ekstremističkim stavovima u društvo. Tragična smrt Tamime Nibras Juhar podsjeća nas na važnost borbe protiv ekstremizma i mržnje u svim oblicima.
Njena smrt nije samo gubitak za njenu porodicu i prijatelje, već i za cijelu zajednicu koja je izgubila jednu od svojih najangažiranijih članica. Dok se pravda za njen tragični kraj traži, potrebno je podsjetiti se na njene vrijednosti i nastaviti njen rad za mirnije i pravednije društvo.
Život posvećen pomaganju drugima
Tamima Nibras Juhar bila je izuzetna osoba koja je svoj život posvetila pomaganju drugima. Od mladih dana bila je aktivna u humanitarnom radu, često organizirajući akcije pomoći za siromašne i marginalizirane zajednice. Njena posvećenost radu u sektoru socijalne zaštite bila je inspiracija mnogima.
Njena sposobnost da ujedini ljude različitih kultura i vjera bila je neprocjenjiva u stvaranju harmonične zajednice u kojoj je radila. Tamima je bila poznata po svojoj energiji i posvećenosti, često volontirajući i izvan svojih radnih obaveza kako bi pružila podršku svima kojima je to bilo potrebno.
Njezina porodica i prijatelji pamte je kao osobu koja je uvijek stavljala potrebe drugih ispred vlastitih. Bila je poznata po svojoj velikodušnosti i empatiji, često otvarajući svoj dom za one koji su bili u nevolji.
Njeni prijatelji kažu da je Tamima krasila posebna toplina i da je uvijek znala kako podržati one kojima je pomoć najpotrebnija. Uvijek je bila glas onih koji su bili tihi, baveći se pitanjima socijalne pravde i jednakosti.
Kompleksnost integracije mladih u društvo
Slučaj Đorđa V. nije izolovan slučaj kada su u pitanju mladi s ekstremističkim stavovima. Integracija mladih, posebno onih koji potiču iz različitih kulturnih i etničkih miljea, predstavlja ozbiljan izazov za mnoga društva širom svijeta.
Potrebno je stvoriti programe koji će mladima pružiti osjećaj pripadnosti i omogućiti im da se izraze na pozitivan način. Stvaranje inkluzivnih obrazovnih i društvenih programa može pomoći u prevenciji radikalizacije mladih ljudi, kao i u promovisanju vrijednosti tolerancije i multikulturalnosti.
Učitelji, socijalni radnici i terapeuti igraju ključnu ulogu u prepoznavanju znakova radikalizacije među mladima. Potrebno je razviti strategije koje će omogućiti rano prepoznavanje i intervenisanje u slučajevima gdje postoji rizik od ekstremizma.
Kroz edukaciju i otvoreni dijalog, društvo može raditi na sprečavanju budućih tragedija i stvaranju sigurnijeg okruženja za sve svoje građane.
Naslijeđe koje ostaje
Naslijeđe Tamime Nibras Juhar živi kroz njene vrijednosti i rad koji je ostavila za sobom. Njen život i tragična smrt podsjećaju nas na važnost borbe protiv svih oblika mržnje i netolerancije. Njena borba za jednakost i pravdu inspiracija je mnogima da nastave raditi na izgradnji miroljubivijeg društva.
Njezina porodica i prijatelji odlučili su osnovati fondaciju u njeno ime koja će podržavati projekte usmjerene na promociju socijalne pravde, obrazovanja i kulture mira. Na ovaj način, Tamimina posvećenost i duh nastavit će živjeti kroz generacije koje dolaze, podsjećajući nas na moć pojedinca da donese promjene u zajednici.
Njen duh će nastaviti da inspiriše mnoge da se bore za bolje sutra, čak i u suočavanju s najvećim izazovima.
Dijaspora s Balkana u Norveškoj predstavlja jedan od najzanimljivijih i najdinamičnijih primjera migracijskih tokova u Evropi. Proces preseljenja ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, a kasnije i pojedinačnih država poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Kosova i Makedonije, prema skandinavskim zemljama, a naročito Norveškoj, započeo je intenzivnije još šezdesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka. U to vrijeme Norveška je prolazila kroz industrijski rast i trebala je dodatnu radnu snagu. Balkanski radnici, poznati po vrijednoći i snalažljivosti, ubrzo su postali prepoznatljiva radna snaga u građevini, industriji, ribarstvu i uslužnim djelatnostima. Međutim, najveći val dolazaka uslijedio je tokom ratnih devedesetih, kada su hiljade ljudi tražile utočište u Skandinaviji, bježeći od sukoba i nesigurnosti.
Prvi dolasci i integracija
U početku, život za dijasporu u Norveškoj bio je vrlo izazovan. Jezička barijera, hladna klima i kulturne razlike činile su svakodnevnicu teškom. Mnogi su se snalazili kroz fizičke poslove, dok su žene često radile u čišćenju, ugostiteljstvu i brizi za starije. Uprkos poteškoćama, balkanska dijaspora je pokazala nevjerovatnu sposobnost prilagođavanja. Djeca prve generacije vrlo brzo su savladavala norveški jezik i počela graditi most između dvije kulture, postajući prirodni posrednici između roditelja i norveškog društva.
Ratne izbjeglice i novi val doseljavanja
Devedesetih godina, zbog ratova u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu, u Norvešku je stigao veliki broj izbjeglica. Oni nisu došli kao ekonomski migranti, već kao ljudi koji su spas tražili u sigurnijem okruženju. Norveška vlada im je pružila azil, socijalnu podršku i mogućnost obrazovanja. Iako je bilo teško početi život od nule, mnogi su se uspjeli integrirati, završiti školovanje i naći posao. Neki su postali i ugledni ljekari, profesori, inženjeri, umjetnici i politički aktivni građani norveškog društva.
Zajednica i očuvanje identiteta
Jedna od karakteristika balkanske dijaspore u Norveškoj jeste jaka želja da se očuva jezik, kultura, običaji i vjera. U većim gradovima poput Osla, Bergena, Drammena, Stavanger-a i Trondheima, osnovana su brojna udruženja i kulturni centri. Organizuju se folklorne sekcije, škola maternjeg jezika za djecu, sportski klubovi i humanitarna udruženja. Posebno su popularni turniri u malom fudbalu, proslave tradicionalnih praznika poput Bajrama, Božića i Vaskrsa, te kulturne večeri uz muziku i domaću hranu. Restorani i trgovine sa balkanskim proizvodima postali su sastavni dio norveških gradova, nudeći proizvode poput ajvara, bureka, kafe i domaćih mesnih prerađevina.
Doprinos norveškom društvu
Balkanska dijaspora dala je ogroman doprinos norveškom društvu. U građevinskom sektoru, posebno u velikim infrastrukturnim projektima, Balkanci su postali sinonim za kvalitet i disciplinu. U medicini i obrazovanju sve je više ljudi porijeklom sa Balkana, a mnogi su se uključili i u politiku na lokalnom nivou, boreći se za prava manjina i boljitak zajednice. U sportu, djeca iz dijaspore postala su dio norveških reprezentacija, naročito u fudbalu i rukometu, gdje se prezimena sa Balkana sve češće čuju u prenosima.
Izazovi i problemi
Iako je integracija u mnogim slučajevima bila uspješna, nije uvijek išla glatko. Prva generacija migranata često je ostajala vezana za fizičke poslove i imala poteškoća da se profesionalno razvije zbog jezičkih i obrazovnih prepreka. Takođe, mladi iz dijaspore suočavaju se s dvostrukim identitetom – između balkanskih korijena i norveške svakodnevice. Ponekad dolazi do sukoba generacija: roditelji žele da djeca očuvaju tradiciju, dok se djeca osjećaju kao Norvežani i teže većoj slobodi i individualizmu. Nažalost, dio omladine našao se i u problemima sa delinkvencijom i kriminalom, ali to nikako ne predstavlja cjelokupnu zajednicu, već izolovane slučajeve.
Most između dvije domovine
Zanimljivo je da je dijaspora u Norveškoj ostala snažno povezana sa Balkanom. Ljetni odmori gotovo su nezamislivi bez putovanja u rodna mjesta u Bosni, Srbiji, Crnoj Gori ili Hrvatskoj. Novčane doznake, ulaganja u kuće, stanove i biznise u zavičaju postale su važan segment ekonomije balkanskih država. Mnogi razmišljaju o povratku u starost, ali su svjesni da je život njihove djece i unučadi već čvrsto vezan za Norvešku.
Nova generacija i budućnost
Danas treća generacija Balkanca u Norveškoj ulazi na univerzitete, u državne institucije i preuzima aktivne uloge u društvu. Oni se osjećaju kao Norvežani, ali i dalje rado naglašavaju svoje porijeklo. Identitet im je često dvojak, što daje posebnu snagu – jer nose najbolje iz obje kulture. Budućnost ove zajednice vjerovatno će biti obilježena još većom integracijom, ali i nastojanjem da se ne izgubi posebnost, tradicija i osjećaj pripadnosti korijenima.
