Sve je počelo kada je zamolio svog najboljeg prijatelja, mladog preduzetnika, da njegovoj djevojci, studentkinji četvrte godine, omogući stručnu praksu u njegovoj firmi. Bojao se da će, ukoliko ode u veliki grad na praksu, tamo i ostati, što bi značilo kraj njihove dvogodišnje veze.
Vjerovao je da će njegov prijatelj, kojeg je smatrao bratom, brinuti o njoj i pomoći joj da što prije završi sve fakultetske obaveze, kako bi mogli planirati zajedničku budućnost. Djevojka je uspješno završila praksu, a prijatelj ju je ubrzo zaposlio. Navodno mu je bio potreban tehnolog, a ona se za tih mjesec dana već dobro uklopila u posao.
Njegova sreća nije imala granica; smatrao je da će dodatna plata u kući ubrzati njihovo osamostaljenje i omogućiti im da planiraju vjenčanje. Iako je devojka sve kasnije dolazila kući sa posla i često išla na službena putovanja, on je ćutao. Osećao je zahvalnost prema prijatelju što ju je zaposlio i omogućio im zajednički život, pa nije želeo da pravi probleme.
Jednog dana, nakon što mu je djevojka ponovo javila da će kasniti s posla zbog navodne inspekcije u firmi, odlučio je da se opusti s prijateljima na piću. Dok je parkirao ispred lokalnog kafića, primjetio je svog najboljeg druga kako sjedi u automobilu preko puta. Krenuo je prema njemu da ga pozdravi, ali onda je ugledao svoju djevojku kako ulazi u automobil, sjeda na prednje sjedište i počinje ga ljubiti. Nije mogao vjerovati svojim očima – njegov najbolji prijatelj iz djetinjstva i vjerenica zajedno. Odjednom je sve postalo jasno. I zašto ju je zaposlio, i zašto su toliko često radili prekovremeno.
Vjenčanje je bilo zakazano za manje od dva mjeseca, a čovjeka koji ga je varao pred njegovim očima već je pitao da mu bude kum, što je ovaj radosno prihvatio. Iako je beskrajno volio svoju devojku i nije želeo da je izgubi, bio je svestan realnosti – u malom gradu poput njihovog, pronalaženje druge žene bio bi izazov. Znao je da ne može bez nje. Ali izdaju najboljeg prijatelja nije mogao da podnese. Čovek kojeg je poznavao decenijama zabio mu je nož u leđa. Ipak, odlučio je da ćuti do vjenčanja.
Na dan venčanja, stajao je rame uz rame sa kumom, zajedno su išli po mladu, ponašao se kao da je sve u redu. Posmatrao je kako kum kupuje mladu za njega, kako je grli oko struka i prima darove od nje. Uputili su se ka opštini na građansko venčanje.
Kada je matičar postavio pitanje da li je uzima za ženu, mladoženja je ćutao. Nastala je napeta tišina jer niko nije razumio zašto ne odgovara. Tada se okrenuo svom najboljem prijatelju i ozbiljno ga upitao: “Kume, uzimam li je ja ili ti? Sada reci.” Htio je da ga ponizi pred svima. Hteo je da mu uništi ugled, baš kao što je on uništio njegov. I uspio je. Od tog trenutka, niko više nije gledao kuma istim očima.
Kum je ostao bez reči. Svi prisutni su shvatili šta se događa, a mlada je briznula u plač. “Tvoja je žena, kume. Ja sam joj samo šef,” rekao je mladoženja pre nego što je potpisao matičnu knjigu i napustio vjenčanje.
Devojčin najlepši dan pretvorio se u noćnu moru. Umesto čestitki, suočila se s prekorom i stidljivim pogledima gostiju. Svom mužu je objasnila da ju je kum mjesecima ucjenjivao, prijeteći joj otkazom ako ne bude s njim. Međutim, lagala je. Privlačio ju je kum, i iako je voljela svog dugogodišnjeg dečka, podlegla je iskušenju. Pažnja koja je s godinama izbledela u vezi, ponovo ju je oduševila. Ipak, nije volela kuma, pa je, unatoč poniženju, ćutala i nastavila s brakom. Nikada se više nije vratila na posao.
Ipak, svoju kaznu snosi i danas. U društvu je gledaju s prekorom, a priča o njenom vjenčanju se i dalje prepričava po Srbiji. Ostaje nejasno da li je riječ o urbanoj legendi ili istinitom događaju.
