Bivša natjecateljica showa “Nikad nije kasno” Vesna Kuprešak iz Požarevca iznenada je preminula u 55. godini, nakon duge i teške bolesti.
Pjevačica je dugi niz godina vodila bitku sa tumorom jajnika i materice i do posljednjeg daha se žestoko borila, o čemu je pričala za Grand.
Nakon što je saznala da boluje od raka jajnika i maternice, podvrgnuta je agresivnim terapijama, no da nesreća ne prolazi sama od sebe svjedoči i činjenica da je tijekom boravka u bolnici dobila koronu, nakon čega se za nju vodi prava borba slijedio je život.
– U svibnju 2021. godine dijagnosticiran mi je karcinom jajnika i maternice, a već u lipnju sam operirana u Kliničkom centru u Beogradu. U bolnici sam i ja dobio virozu, pa su me prebacili na Karaburmu, inače kovid bolnicu. Što da vam kažem, tek sam operiran i još sam “slomljen”, tek skinutih konaca, krećem u novu borbu. Osamnaest dana sam se sama borila da preživim, krvna slika mi je bila jako loša, gvožđe mi je palo, a nakon svih muka i borbe smršala sam 32 kilograma, rekla je Vesna u ispovijesti za Grand.
Zbog drastične promjene kilograma nisu je prepoznale ni najbolje prijateljice.
– Bio sam sasvim druga osoba, ne duhom nego fizički, a onda je uslijedila prava borba, i duhovna i zdravstvena. Mjesec dana oporavka, pa kemoterapije, 6 agresivnih i 17 bioloških, zbog kojih mi je opadala kosa. Kako se nisam htjela vidjeti kako gubim kosu, sama sam obrijala glavu – rekla je Vesna koju je samo jedna propuštena kontrola koštala zdravlja.
– Rak je vrlo podmukla bolest, a prevencija, odnosno redovita kontrola, ipak je najjeftinija opcija, u to sam se osobno uvjerila. Do 2018. sam redovno išla na preglede, ali sam sljedeći preskočila s izgovorom “sutra ću”, taj sutra je trajao duže. Došla je 2019. godina i početak pandemije. Trbuh mi je počeo oticati pa sam potražila mišljenje interniste, a potom i ginekologa. Kada sam čuo tačnu dijagnozu, bio sam očajan, strah je ušao u mene i utonuo sam u blagu depresiju – ispričao je bivši takmičar Granda.
Iako je mislila da je pobijedila rak, Vesni se nakon godinu dana bolest vratila. Ipak, nije im dopustila da klonu duhom i trudila se da uvijek bude nasmijana, čak i kada nastupa.
– Polako sam se vraćala na kilograme, uspjela sam održati vedrinu, hvala Bogu, koja me nije napustila. Sve dolazi iz glave, pa tako i dobro raspoloženje i misli. Za sada se osjećam odlično i nadam se da ću završiti s tim. Moram redovito ići na kontrole jer je rak kronična neizlječiva bolest i nikad se ne zna kada će se vratiti. Kažu da je borba s rakom vječna borba, ali bit će kako je sveti Petar napisao. Nakon što dobiješ dijagnozu, možeš živjeti još mjesec, dva, tri, par godina, a možeš dvadeset, trideset, ne zna se – zaključio je Kuprešak za Grand.
Rođena je u Požarevcu 8. studenog 1968. godine, au rodnom je gradu završila osnovnu i srednju medicinsku školu.
Odrasla je u obitelji u kojoj se uvijek slušala dobra glazba, a pjevati je počela u osnovnoj školi, gdje je pjevala u zboru.
Sudjelovala je na mnogim manifestacijama poput Festivala mladih, a kasnije, kao srednjoškolka, bila je solistica u vojnom orkestru. Pjevački uzori su joj uvijek bile Snežana Đurišić, Ana Bekuta, Merima Njegomir i Nada Topčagić.
Nakon završene srednje škole željela je upisati Farmaceutski fakultet i dok je čekala prijemni, počela je honorarno raditi na benzinskoj postaji. Tada je upoznala poznatog skladatelja Slavka Adamovića koji ju je angažirao kao članicu grupe “Zlatne ribice”. Sa spomenutim bendom snimila je album i nastupala na sajmovima.
Poznati orkestar Gordana Tašića i Miće Panića angažirao ju je da pjeva u svom orkestru u kojem su stalne članice bile Suzana Jovanović, Vera Nešić, Živkica Miletić i druge. Paralelno je radila i s drugim orkestrima, ali je najveće iskustvo stekla u orkestru Gordana Tašića koji je surađivao s vrhunskim glazbenicima tadašnje Yu estrade.
Unatoč tome što je pjevala žanrovski drugačiju glazbu (zabavnu, starogradsku, izvornu i odabranu novokomponiranu), naučila je pjevati namjenski repertoar – svadbene pjesme, oproštajne pjesme, pjesme za krštenje.
U razdoblju do 2000. godine izgradila je svoje ime kroz rad s većim orkestrima. Pjevala je prateće vokale Bekiju, Mikiju Gajiću i mnogim drugima, čime se dodatno afirmirala u ovom poslu.
U Ćupriji i Bijeljini sudjelovala je na glazbenoj manifestaciji Moravski biseri (2007/08), a pokušala se predstaviti i široj publici prijavom na natjecanje “Zvezde Granda”. Nakon toga snimila je dvije pjesme “Srce moje, moja diko” i “Oj Moravo”.
