Mario Zagalo (Zagallo), legenda brazilskog fudbala koji je preminuo u petak u 92. godini, zauvijek će ostati upamćen kao prvi fudbaler koji je osvojio Svjetsko prvenstvo kao igrač, a potom i kao trener. Jedini je fudbaler sa četiri titule svjetskog prvaka.
Prozvan “profesorom”, Zagalo je čak odigrao ključnu ulogu u četiri od pet titula svijeta koje je osvojio “selecao”. Kao igrač osvojio je dvije titule svjetskog prvaka: 1958. u Švedskoj i 1962. u Čileu.
Kao trener je potom doveo “selecao” do najveće titule 1970. u Meksiku i bio pomoćni trener tokom Svjetskog prvenstva 1994. u Sjedinjenim Državama. Ponovo je bio trener 1998. kada je Brazil sa Ronaldom izgubio 0-3 na Stade de Franceu od Francuske.
Uspjeh osvajanja titule svjetskog prvaka kao igrač i kao trener nakon njega su ponovili samo legendarni Nijemac Franz Beckenbauer (1974. kao igrač i 1990. kao trener) i Didier Deschamps (1998. kao igrač i kao trener 2018.).
Zagalo, čija se statua nalazi ispred stadiona Nilton Santos u Riju, bio je trener Kuvajta od 1976. do 1978., a potom i 1989/90. iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koje je odveo na njihovo jedino Svjetsko prvenstvo gdje su igrali bez njega pošto je otpušten prije turnira.
Rođen 9. avgusta 1931. godine u Maceju, na severoistoku zemlje, u porodici libanonskog i italijanskog porekla, Mario Horhe Lobo Zagalo započeo je karijeru 1948. godine u skromnom klubu America iz Rio de Žaneira, a potom je igrao osmo sezona za Flamengo i sedam za Botafogo.
Igrao je za reprezentaciju Brazila u maju 1958. godine, prije nego što je sa svojim slavnim saigračima Peleom, Garinchaom, Didijem i Vavom osvojio svoj prvi trofej na svjetskom prvenstvu sa 27 godina. Brazil je potom pobijedio Švedsku sa 5-2, a Zagalo je postigao četvrti gol.
Veoma praznovjeran, Zagalo je nepokolebljivo vjerovao u broj 13 koji je krasio njegov dres. Oženio se 13. juna, živeo na 13. spratu, vozio auto sa brojem 13. I rekao da mu je žao što je finale 1998. odigrano 12. jula…
Zagalo je okačio kopačke u junu 1964. u 33. godini, a onda je dvije godine kasnije počeo da trenira, uglavnom u Brazilu (Botafogo, Flamengo, Fluminense, Portuguesa ili Vasco de Gama).
Kao trener doveo je Brazil do treće titule svjetskog prvaka na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku sa Peleom, Jairzinjoom, Tostom, Gersonom i Carlosom Albertom.
Prvi put je napustio Selecao nakon što je završio kao četvrti na Svjetskom prvenstvu 1974., a 1994. je pozvan da bude pomoćnik Carlosa Alberta Parreire kada je Brazil osvojio svoju četvrtu titulu na Svjetskom prvenstvu.
