Pjevačica Vesna Đogani je sa javnosti podijelila svoju ispovijest. “Zovem se Vesna Đogani i živim u Oblakovskoj 43. Ova ulica za mene ima ogromnu sentimentalnu vrijednost jer simbolizira moje djetinjstvo. To je mjesto gdje sam došala na ovaj svijet, a zatim i gdje sam doživjela svoje godine formiranja. Upravo u granicama ove ulice imala sam privilegiju održati svoje inauguracijske koncerte, čime sam započela putanju svoje glazbene karijere. Tu su moje težnje počele dobivati oblik. Danas, dok živim svoje snove, prisiljena sam izraziti svoju duboku zahvalnost za svoje skromne početke. Ne trudim se prikriti činjenicu da sam tijekom odrastanja prošla kroz teške okolnosti”.
Vesna je u više navrata ispričala anegdote iz svog ne baš idealnog djetinjstva. Međutim, uvijek je isticala svoje ambiciozne težnje, bujnu maštu i sveukupno zadovoljstvo tijekom svojih mladih godina.”U Zvečanskoj sam doživjela značajnu i trajnu traumu koja mi je ostala u živom sjećanju, unatoč mojoj tadašnjoj mladosti. Sjećam se da sam bila preplavljena stalnim suzama tijekom mog boravka tamo. Osjećaj je bio sličan tjeskobi bolesnog djeteta koje očajnički doziva svoju majku, samo da shvati da je ona odsutna i ne može pružiti utjehu.Emocionalne poteškoće koje sam proživjela na tom mjestu bile su za mene nevjerojatno izazovne. Unatoč tome, suosjećam s nevoljom svoje majke jer je bila prisiljena napraviti takav izbor. Nije se mogla brinuti za mene, a okolnosti u to vrijeme nedvojbeno su bile teške za nju. Tijekom tog razdoblja pretrpjela je golemu patnju. No, nema opravdanja za oca koji napušta svoje dijete i odbija svaki oblik kontakta. Unatoč tome, odlučila sam mu oprostiti, jer više ne želim gajiti gorčinu u srcu.” Ove osjećaje izrazila je pjevačica.
Prošle godine Đogani je odlučila za svoj vlog snimiti kuću i susjedstvo u kojem je nekada živjela. Ova odluka je potaknuta konkretnim nepovoljnim primjedbama. “Ovaj most ima posebno mjesto u mom srcu; to je most moje mladosti. Na tom smo se mostu okupljali i igrali, okruženi toplinom titranja vatre. Svaki tjedan navijači Zvezde i Partizana prolazili bi iznad nas, a njihovo burno navijanje ispunjavalo je zrak. Tramvaji bi projurili, a njihovo tiho zujanje nama djeci pružalo simfoniju divnih zvukova. Njegovali smo tu buku. Ali sada je moj most oskvrnjen. Djetinjstvo mi je pokvareno”. U Vesninom pisanju ona je izrazila koncept iskvarene nevinosti, gdje su nečiste riječi okaljale srce nevinog djeteta. Bile su to nečiste misli, koje su pripadale djeci s pokvarenim snovima. Priznala je svoje skromno odrastanje kao siromašna djevojka, ali unatoč okolnostima u kojima se nalazila, imala je velike težnje i bujnu maštu.
Nepravedno je da vas itko osuđuje samo na temelju činjenice da ste boravili ispod mosta. Posjedovala je oskudni dio hrane, ali joj je pružao osjećaj utjehe. To me jako rastužuje. Upravo zbog toga sam se našala ovdje. Ne zbog sebe, već da pružim podršku unutarnjem djetetu u sebi koje plače. Želim se ispričati mostu, jer sam svjesna boli koju trpi. Samo most shvaća moj pravi identitet i težnje koje držim. Bio je to most koji me vodio kada mi nitko drugi nije pružio ruku pomoći, osvjetljavajući put koji trebam slijediti i pomažući mi da postanem uspješna i smirena žena kakva sam danas. Imam sreću da sam okružena obiljem ljubavi. Uz publiku koja dijeli moje radosti i povremeno lije suze uz mene, moj glas ima moć da ih umiri. Oni su postojani u svojoj podršci, sprječavaju moje suze da slobodno kapnu. Neizmjerno sam vam svima zahvalna na tome. Sada osjećam spokoj jer sam našala sve odgovore. Ovaj most, ova ljubav, ovaj simbol mog djetinjstva.
