Tokom sredine 1980-ih, ljubavna veza između Sanje Doležal, omiljene pjevačice Novih fosila, i Dražena Petrovića, jednog od najtalentovanijih košarkaša tadašnje Jugoslavije, bila je tema o kojoj se neprestano pričalo. Sanja, koja je svojim glasom i harizmom osvajala publiku širom zemlje, izazivala je oduševljenje ne samo zbog svog muzičkog talenta, već i zbog zračenja koje bi privuklo pažnju gdje god da se pojavi.
Sa svojom dugom, plavom kosom, živahnim zelenim očima i neodoljivim osmijehom, lako je osvajala srca publike dok je njena karijera s Novim fosilima cvjetala. Priključila se bendu na mjestu vokala, preuzevši ulogu od Đurđice Barlović, i ubrzo postala prepoznatljivo lice koje je bendu donijelo novi polet. Njena izvedba pjesme “Tvoja košulja plava” posebno je ostala upamćena i postala jedan od omiljenih hitova publike širom regije, učvrstivši njen status na muzičkoj sceni.
Međutim, tokom osamdesetih, dok je njena muzička karijera bila na vrhuncu, pažnju javnosti jednako je privlačio i njen ljubavni život, posebno veza s Draženom Petrovićem. On je u to vrijeme briljirao na košarkaškim terenima i postajao omiljeni heroj navijača širom Jugoslavije, zadivljujući svojom vještinom i harizmom.
Njihova romansa započela je na sasvim poseban način, iako nije bila spontana, već osmišljena kao dio veće strategije. Kako navode izvori poput 24sata.hr, Zoran Škugor, menadžer Novih fosila, osmislio je plan kako bi bendu osigurao dodatnu medijsku pažnju i učvrstio njihov položaj na muzičkoj sceni. Iako su već imali ogromnu popularnost i pune koncertne sale, Škugor je vjerovao da bi intrigantna priča mogla održati bend na vrhu. Stoga je došao na ideju da se u javnosti Sanja i Dražen prikažu kao ljubavni par, kako bi pobudili interes i dodatno zagrijali medijsku scenu.
Prvi sastanak između Sanje i Dražena bio je pažljivo isplaniran i održan u jednom zagrebačkom klubu, gde je Sanja stigla u pratnji roditelja. Taj susret, osmišljen kako bi privukao pažnju novinara i javnosti, vrlo brzo je postigao željeni efekat. Dražen se počeo redovno pojavljivati na Sanjinim nastupima, dok je Sanja s entuzijazmom pratila njegove košarkaške mečeve. Njihovo „zajedništvo“ činilo se kao strastvena ljubavna priča koja je oduševila publiku, a oboje su, znajući koristi koje bi im to moglo doneti, nastavili sa ovom igrom za javnost, iako je sve bilo pažljivo režirano.
Ono što je počelo kao zamišljena medijska priča ubrzo se pretvorilo u pravu, iskrenu ljubavnu vezu. Emocionalna bliskost među njima prevazišla je početne dogovore i postala stvarna, ali sudbina im je nametnula teške izazove. Draženova karijera ubrzano ga je odvela na novi, daleki put, zbog čega su se morali suočiti s iskušenjima razdvojenosti. Sanja često spominje njihov poslednji susret, prisjećajući se kako joj srce i danas zatreperi kad čuje poznate tonove “I Still Love You.” To je melodija koja u njoj budi talase tuge i sjećanja na izgubljeno vreme, podsećajući je na one dragocene trenutke koje su proveli zajedno.
Dražen Petrović rođen je 22. oktobra 1964. godine u Šibeniku, a od malih nogu pokazivao je izuzetnu strast prema košarci. Njegova posvećenost treninzima i nepokolebljiva odlučnost da uspe nisu prošli neopaženo, čak ni u ranom djetinjstvu, kada je stalno provodio vrijeme na lokalnim terenima, pokušavajući usavršiti svaki potez. Ubrzo je stekao nadimak “košarkaški Mozart” zbog svog briljantnog pristupa igri, izuzetne preciznosti i talenta koji su ga izdvajali od vršnjaka.
Dražen je svoju profesionalnu karijeru započeo u matičnom klubu Šibenka, gdje je, zahvaljujući svojim vanserijskim sposobnostima, postao jedan od ključnih igrača već sa osamnaest godina. Njegov uspon bio je vrtoglav, a već tada je privlačio pažnju širom Jugoslavije. Ljubitelji košarke svuda su ga pratili sa divljenjem, dok su mu se saigrači i protivnici divili zbog njegovog takmičarskog duha i upornosti. Osvojio je jugoslovensko prvenstvo 1983. godine, iako je titula naknadno oduzeta zbog formalnih razloga, ali taj događaj samo je dodatno ojačao Draženovu odlučnost da se probije do vrha.
Nakon uspjeha u Šibeniku, Dražen prelazi u Cibonu, gdje se afirmiše kao jedan od najboljih evropskih igrača. U ovom zagrebačkom klubu postiže izuzetne rezultate, predvodeći Cibonu do dve uzastopne titule šampiona Evrope, 1985. i 1986. godine. Njegova igra bila je kombinacija nevjerovatne preciznosti u šutu, sjajne kontrole lopte i izvanrednog osećaja za timsku igru, što ga je učinilo nezamjenjivim. Postizao je rekorde po broju postignutih poena, a njegovih 112 poena na jednoj utakmici postali su legendarni i ostali zapisani u istoriji evropske košarke. Dražen je na terenu pokazivao strast i energiju koja je inspirisala sve oko njega – igrače, trenere, publiku, pa čak i protivnike.
Kada je stigao trenutak da krene dalje, Dražen je donio odluku da napusti Cibonu i okuša sreću u Real Madridu. U Španiji je nastavio dominirati, vodeći klub do uspeha u domaćim takmičenjima i Kupu pobjednika kupova. Njegov dolazak u Real bio je veliki događaj u evropskoj košarci, a Dražen je još jednom dokazao svoju vrednost, postavši jedan od najomiljenijih igrača među navijačima širom Španije.
Ipak, Draženov san bio je NBA liga, koja je tada bila vrhunski cilj svakog košarkaša. Želeo je da se oproba u najjačoj ligi na svetu, uprkos izazovima koji su pratili evropske igrače na američkom tlu. Godine 1989. potpisuje ugovor sa Portland Trail Blazersima, ali početak nije bio lak. Kao novajlija iz Evrope, suočavao se s preprekama, manjkom igre na terenu i skeptičnim stavovima prema evropskim igračima. Iako je mnogo radio na svojoj igri i treninzima, nije dobijao dovoljno prilika da pokaže sve što zna. Taj period bio je pun izazova, ali i lekcija koje su dodatno izbrusile Draženov karakter.
Konačno, prelazak u New Jersey Nets 1991. godine označio je prekretnicu u njegovoj NBA karijeri. U Netsima je dobio priliku da pokaže sve svoje kvalitete, i to je iskoristio na najbolji mogući način. Vrlo brzo je postao ključni igrač tima, sa prosekom od preko 20 poena po utakmici. Dražen je u NBA ligi stekao status jednog od najboljih šutera, poznat po brzini, preciznosti i sposobnosti da vodi igru u ključnim momentima. Njegovi saigrači i treneri cenili su njegovu predanost, dok je publika u Americi zavoljela njegovu strast i posvećenost košarci.
Dražen Petrović nije bio samo vrhunski sportista, već i inspiracija mnogima zbog svoje radne etike i neustrašivosti pred izazovima. Njegov karakter bio je jedinstven, a volja da se dokaže bila je neugasiva. Tragedija koja ga je zadesila 1993. godine, kada je izgubio život u saobraćajnoj nesreći u Nemačkoj, zavila je košarkaški svet u tugu. Dražen je imao samo 28 godina, a svet je izgubio jednog od najvećih košarkaških talenata.
Njegova smrt nije označila kraj njegove priče – naprotiv, Dražen Petrović postao je simbol košarkaškog duha i ostavio neizbrisiv trag, posebno u srcima onih koji su imali privilegiju da prate njegovu karijeru. U Zagrebu je otvoren Muzej Dražena Petrovića, u kojem su sačuvani trenuci njegove karijere, dok je dvorana u Šibeniku, njegovom rodnom gradu, dobila ime po njemu. Dražen Petrović ostaje u sećanju svih ljubitelja sporta kao legendarni košarkaš, koji je inspirisao generacije i postavio standarde za sve one koji žele da se uspinju ka vrhu.
