U gradskom tkivu Prizrena, većina Srba svoje zaposlenje nalazi unutar lokalne crkve, dok samo jedan pojedinac djeluje kao zvaničnik za srpska pitanja u kancelariji za zajednice u opštini.
Roditelji u Bistrici, gradu udaljenom odavde, često ističu sigurnost i mogućnosti zaposlenja kao razloge zbog kojih njihova djeca oklijevaju s povratkom. Ipak, nazire se napredak i u tom pogledu.
“Stigao sam u ovo mjesto prije otprilike godinu dana, želeći da pronađem posao. Srećom, uspio sam dobiti zaposlenje preko prijatelja specijaliziranog za servisiranje motora.
S obzirom na ograničene prilike u Brezovici, osjećao sam se sretnim što sam našao posao ovde. Zadovoljan sam svojim radom i nemam nikakvih problema; sve ide glatko i bez trzavica.
Obim posla je stabilan jer uvijek postoji potražnja za servisiranjem motora,” rekao je ovaj pojedinac srpskog porijekla.
Brzo je stekao široku naklonost unutar svoje radne zajednice, gdje su ga svi srdačno prihvatili. Pokazao je poštovanje prema svima, kao da je oduvijek pripadao tom mjestu. Ljudi ga ne doživljavaju kao Srbina ili pripadnika manjine, već kao svog.
Njegovo radno mesto okuplja ljude raznih etničkih pozadina, uključujući Albance, Turke i Crnogorce. Osjeća da svojim prisustvom obogaćuje tu raznoliku grupu i ne susreće nikakve poteškoće.
“Komunikacija s ljudima ovde nije problem, jer povremeno razgovaram s njima na albanskom, a ima i onih koji govore bosanski ili srpski.
Većina ih je svjesna mog srpskog porijekla, ali nikada nisam naišao na nekoga tko bi dovodio u pitanje moju prisutnost ili pitao zašto sam odlučio doći ovamo.”
